Svedoci smo veoma glasnih, pa i čestih kritika na račun Srbije da ne čini dovoljno za Srbe na Kosovu i Metohiji, a sada i za Srbe u Crnoj Gori. A potom, kada se očigledno pokaže da to nije baš tako, po strogo utvrđenom pravilu jave se oni koji tvrde da Srbija hoće da otme nečije teritorije, da se upliće u život drugih država, da je bezmalo uzrok sveg zla i tome slično.
U kakvom raspoloženju i sa kakvom verom, dočekuje Božić srpski narod u Hrvatskoj?
Verujući ljudi, pravoslavni Srbi, u Hrvatskoj, ali i svuda gde žive, praznik rođenja Hrista Bogomladenca, dočekuju u najvećoj radosti, nadajući se i verujući u mir, ljubav, pravdu dobrotu… Bog u našu ljudsku istoriju ulazi tako što postaje jedan od nas, tiho i nenametljivo. On koji je car neba i zemlje svoje zemaljsko žitije otpočinje u ubogoj vitlejemskoj pećini, uz slavopoj anđela i pastira i poklonjenje mudraca sa Istoka. Time se sve što je stvoreno stavlja u službu Onome koji nije došao da mu služe, nego da služi i dade svoj život u otkup za mnoge. On je naš Emanuil, što znači s nama je Bog, i kao takav ostaje u vekove vekova. Celokupna istorija Crkve, posvedočena pre svega kroz ličnosti svetih Božjih ljudi, ogleda se u ovom Hristovom mesijanskom imenu.
S nama je Bog a i mi s Njim, u neraskidivom zagrljaju slobode i ljubavi, zagrljaju koji se otkriva kroz Crkvu i kao Crkva. Pravoslavni Srbi znaju da sve to u sebi sadrže reči našeg tradicionalnog narodnog pozdrava i božićne čestitke: Mir Božji, Hristos se rodi! Taj pozdrav, koji u sebi sadrži radost koju nam niko ne može oduzeti i ja upućujem Vama i svim vašim čitaocima. Upućujem pozdrav koji poziva na trženje oproštaja od svih i praštanje svima, pozdrav koji poziva na mir sa Bogom i sa bližnjima!
Koliko su ovi dani, s obzirom na ono što se dešava u Crnoj Gori, a preti i Kosovu i Metohiji, teški za Srpsku Pravoslavnu Crkvu i kakavu poruku šalju srpskom narodu van Srbije.
Zaista, radost praznika su potresli i pomutili događaji u Republici Crnoj Gori. Svi pravoslavni Srbi, svi pravoslavni vernici, poglavari sestrinskih Crkava, jednodušno pokazuju sastradalnu ljubav i molitvenu brigu za položaj i prava našeg vernog naroda u toj bivšoj jugoslovenskoj republici. Kada je naš Patrijarh, na svoj način, prethodnih godina ukazivao na probleme sa kojima se Crkva i pravoslavni narod u Crnij Gori suočavaju mnogi, među njima i ja, smo mislili da su reči koje tom prilikom koristi tek snažna, možda i prejaka metafora. Međutim, kao i mnogo puta do sada, pokazalo se koliki značaj za našu Crkvu imaju njegovo životno iskustvo i, dublje sagledavanje situacije.
Zakon, koji nosi ciničan naziv, o slobodi veroispovesti, samo je kap koja je prelila čašu strpljenja i trpljenja. Pogledajmo šta se sa srpskim pravoslavnim narodom događalo u proteklih par decenija u Republici Crnoj Gori: ukinuti su mu jezik i pismo; iz nastavnih programa izbačeni su srpski pisci i kultura; mnogi nastavnici srpskog jezika su ostali bez posla, a zatim im je, kao i svim pravoslavnim Srbima uopšte, potpuno uskraćena mogućnost da se zaposle u bilo kakvoj državnoj službi. I sve to vreme vršen je perfidni, nasilni etnički inženjering koji je imao za cilj da se Srbi odreknu nacionalne pripadnosti i kulture, a ovim anticivilizacijskim i diskriminatorskim Zakonom je definisan i način udaljavanja od pravoslavne crkve, jednom rečju odricanja od sebe. E to je, pokazalo se, bilo previše. Neki stariji to izgleda ne razumeju: u današnjoj Republici Crnoj Gori stasala su pokolenja dostojna onog naraštaja koji su krasili: beskompromisna verska i nacionalna svest i patriotizam, a koje su komunisti mislili da su zatrli. To su te hiljade i hiljade ljudi koji su na ulicama tamošnjih gradova izašli da mirno i dostojanstveno, ako hoćete demokratski, braneći slobodu svoje Crkve, u isto vreme brane budućnost svoje dece, ali i slobodu kao takvu, slobodu kao princip. Izašli su da traže, ni više ni manje, nego prava koja važe za sve. Ti ljudi, ponos srpskog naroda pokazuju da temeljno razumeju da su verska prava ili prava Crkve neodvojiva od prava naroda i ličnih, građanskih prava. Pritom, oni ne osporavaju slobodu drugima i pravo bilo kome da se nacionalno izražava u skladu sa svojim najintimnijim osećanjima, znajući da se u Crkvi Hristovoj prevazilaze sve suprotnosti i razlike, da po apostolu Pavlu, pred Bogom nema Grka i Jevrejina. Da je to tako pokazuju i neskrivene podrške pravoslavnoj Crkvi koje dolaze od rimokatolika i muslimana koji žive u Crnoj gori.
U ove svete dane, molimo se čitavim svojim bićem za našu Crkvu u Crnoj Gori, za naše arhijereje, sveštenstvo, monaštvo i verni narod da im Gospod Mirotvirac, što pre donese mir, ali i pravo i pravdu. Molimo se za sve ljude dobre volje, molimo se i i za one koji nisu dobre volje da se što pre Hristovim rođenjem odobrovolje!
Kako vi vidite, kritike na račun države, s jedne stane da blago reaguje i ne čini ništa u odbranu imovine i prava Srpske Pravoslavne Crkve u Crnoj Gori, a sa druge strane da pokušava da spreči zaokruživanje državnosti Crne Gore i da pokušava da je destabilizuje i „vrati pod okrilje Srbije?
Nažalost, to iskustvo mi je i lično, dobro poznato: što god da učinite, za određene ljude u čije ciljeve i projekte se ne uklapate, a priori ste krivi. Takvima, jasno je, nije važna istina, važan im je samo njihov pojedinačni, goli interes. Svedoci smo veoma glasnih, pa i čestih kritika na račun Srbije da ne čini dovoljno za Srbe na Kosovu i Metohiji, a sada i za Srbe u Republici Crnoj Gori. A potom, kada se očigledno pokaže da to nije baš tako, po strogo utvrđenom pravilu jave se oni koji tvrde da Srbija hoće da otme nečije teritorije, da se upliće u život drugih država, da je bezmalo uzrok sveg zla i tome slično. Producent je jedan, scenarija dva, glumci svima dobro poznati, režija već monotona, ali je predstava za neupućene, a naročito zlonamerne efektna. Ne treba se obazirati ni na jedne, ni na druge, nego imajući Boga pred sobom, raditi po savesti, a vreme će pokazati ko je vera, a ko nevera!
Mislite li da će ishod predsedničkih izbora u Hrvatskoj (drugi krug je 5. januara) imati uticaja na položaj srpskog naroda u Hrvatskoj i eventualno kakvog?
Iako nisam političar i u politiku se ne mešam, ne mogu a da ne primetim da su se kandidati u izbornoj kampanji više bavili predsednikom Srbije, a manje našim narodom i njegovim problemima. Pravoslavni Srbi, gde god da žive, pogotovo u zemljama bivše Jugoslavije, u kojima su lojalni građani i u kojima bez ostatka poštuju domaći Ustav i zakone, svakog predsednika Srbije, aktuelnog, pređašnjeg ili budućeg, vide i videće i kao zastupnika svojih interesa. Tako je i u Hrvatskoj. Lično sam uveren da će predizbornu retoriku vrlo brzo zameniti duh zajedničkih interesa, i to ne samo Srbije i Hrvatske i dva naroda, nego svih država i naroda na ovom području. Za Srbe u Hrvatskoj, pretpostavljam i za Hrvate u Srbiji, dobri odnosi dveju država otvaraju perspektivu za prevazilaženje i ublažavanje problema istorijskog nasleđa, pri čemu nam misli i dela moraju biti usmereni ka onome što dolazi. Ono što je iza nas, ono znanje i sećanje koje nam donosi veliki bol moramo utvrđivati ozbiljnim naučnim istraživanjima, vaspitavanjem novih pokolenja u duhu hrišćanske kulture pamćenja koja jevanđelski upućuje na međusobno praštanje. Koliko do nas stoji, trudićemo se da u duhu jevanđelja činimo sve što možemo za dobro svih, za izgrađivanje mira i međusobnog poštovanja, za međusobno prihvatanje i razumevanje. Trudićemo se skromno, uzdajući se u Boga i podršku i ljubav bližnjih, a ne u svoje snage i svoju pamet.
Šta biste poručili vernicima i srpskom narodu povodom najvećeg hrišćanskog paznika, rodjenja Hrista.
Svim pravoslavnim vernicima, svakoj porodici želim da u miru sa Bogom i ljudima u radosti proslavi praznik Rođenja Hristovog: Mir Božji Hristos se rodi! Vaistinu se Hristos rodi!
Izvor: Tanjug
Naslovna fotografija: Jovica Drobnjak