Uoči redovnih lokalnih izbora koji će se održati 21. maja ove godine, u Karlovcu je više puta predstavljena nova nezavisna lista i politička opcija pod nazivom „Za radnički Karlovac”. Listu predvodi ekonomist Dimitrije Birač, bivši član i jedan od osnivača Radničke fronte, trenutno zaposlen u Arhivu Srpskog narodnog vijeća u Zagrebu.

Na prvom predstavljanju ove opcije netko je zgodno primijetio da se 26 godina nakon djelatnika i zaposlenika netko konačno sjetio i radnika. Cijela lista sa 25 kandidata za karlovačko Gradsko vijeće još nije sastavljena, a neće imati ni svog kandidata za gradonačelnika, cilj im je prvenstveno ući u Gradsko vijeće i dobiti bar jednog predstavnika u tom tijelu. Lista je spremna za saradnju s ostalim nezavisnim listama i političkim strankama lijeve orijentacije. Ukoliko se formira jedna lista opozicije na karlovačkim izborima, Biračeva lista spremna ju je podržati sa ostalim opcijama.

– Moja ideja i simpatije za ljevicu i radništvo nisu isključivo nastavak porodične tradicije, mada i tog utjecaja svakako ima, već prvenstveno dolaze, što je svojstveno mladim ljudima, iz osjećaja za pravedno društvo i za pravdu. S vremenom sam kroz studij, kroz čitanje, kroz razna iskustva pa i kroz rad na terenu, upoznavanje sa radnicima i sindikatima, shvatio da društvena kritika nije primarna nego je tu više iz empirije, iz samog pokušaja naučnog objašnjenja. Vidim iz prakse da tako dalje više ne ide i bilo je logično da se pokuša nešto organizirati kako bi se tome dala politička artikulacija – ističe Birač i dodaje da bi bilo neozbiljno tvrditi da se ovaj sadašnji nepravedni društveno-politički sistem, ova vrsta kapitalizma, može izmijeniti na brzinu.

– Određena politička promjena je moguća, međutim, nije moguća sutra pa ni za godinu dana, a nije moguća ni bez političke artikulacije. Mnogi na političkoj ljevici upadaju u zamku i pokušavaju doći do rezultata u nekoliko koraka ili odmah, pa se obraćaju onima kojima žele pomoći ne kroz njihove svakodnevne probleme nego govore globalno, o Americi, Evropskoj Uniji i sličnim svjetskim problemima. Ja mislim da trebamo ići malim koracima i obraćati se ljudima pokušavajući riješiti njihove konkretne i svakodnevne problema. Na primjer, imali smo problem sisačke rafinerije ili štrajk u zagrebačkom Studentskom centru. Ne može se tim ljudima doći i predložiti: ’ajmo srušiti kapitalizam. Neće vas ni pogledati, ali ako im pokušate pomoći i artikulirati njihov problem bit će uz vas – pojasnio je Birač svoju ideju.

Birač je bio u ekipi mladih i progresivnih karlovačkih ljevičara od kojih su gotovo svi fakultetski obrazovani, a mnogi od njih su i pri kraju doktorata iz raznih oblasti nauke, koji su karlovačkom pa i državnom političkom establišmentu prije desetak i više godina zadavali veliku glavobolju argumentiranom kritikom divljeg oblika hrvatskog kapitalizma i pozivali na rušenje tog sistema na izborima, tvrdeći da je nepravedan i ukazujući na mali broj bogataša i glavninu vrlo siromašnih ljudi koji su nekada spadali u srednju klasu.

Nakon druge press konferencije krajem marta Birač je organizirao i protestni skup protiv rada nedjeljom koji je i održan na karlovačkoj gradskoj tržnici, ispred ulaza u Kaufland.

– Smatramo da je izrabljivanje radnica u trgovačkim centrima neizdrživo i da je nužno skraćenje radnog vremena. Neradna nedjelja je prvi konkretan korak u tom smjeru. Dugogodišnje ignoriranje ovih radničkih problema samo je dosljedno ponašanje postojeće lokalne politike koju radnički problemi i potrebe ne zanimaju. Zagovaratelji nedjeljnog rada u trgovačkim centrima koji smatraju da bi bilo dovoljno da se radnici „pošteno plate“ zaboravljaju na tri vrlo važne činjenice – kazao je Birač.

Prvo, nastavlja on, kada bi poslodavci platili i 35 posto više rad nedjeljom, to bi iznosilo oko pet i pol kuna više po satu. Naš Zakon o radu ne propisuje koliko se plaća rad nedjeljom, već samo da se plaća više. Pritom poslodavac ne plaća rad kojeg radnice odrađuju prije i poslije službenog radnog vremena. Drugo, kada bi se ostvarilo povećanje od 35 posto ili više za sve radnike, to bi značilo da su se oni izborili za povećanje putem kolektivnog ugovora koji je onda rezultat sindikalnog organiziranja. Trenutno u većini trgovačkih lanaca nema kolektivnih ugovora, a radnici nemaju jaku sindikalnu organizaciju. I treće, trgovački centri imaju praksu zapošljavanja na privremeno kao i praksu zapošljavanja studenata čime onda dodatno ruše cijenu radne snage i legalno ograničavaju sindikalno organiziranje – ističe Birač.

Loše, tmurno i hladno vrijeme u nedjelju je ljude zadržalo kod kuće pa je protestu prisustvovalo tek par desetaka prolaznika i aktivista, koji su saslušali Birača i uzeli propagandne materijale koje su aktivisti dijelili. Bilo je među publikom i radnica iz ostalih karlovačkih trgovačkih centara, koje su Biraču potvrdile tačnost njegovih navoda izrazivši pritom bojazan da će ostati bez posla ako bi se javno eksponirale, ali su mu dale i nekoliko korisnih insajderskih informacija o specifičnostima u svojim trgovačkim centrima.

Radnici u Hrvatskoj i Karlovcu rade i do 50 sati tjedno više nego što rade austrijski radnici u Billi ili Kauflandu. Tako naši radnici poslodavcima daju gratis jedan radni tjedan uz radni tjedan koji odrade i za njega budu plaćeni. U jednoj godini u Hrvatskoj tako radnici u trgovačkim centrima poslodavcima odrade preko 16 miliona radnih sati za badava. Nemaju ni ostalih prava kao što su dnevnice, putni troškovi i slično. Komparativni podaci kazuju: u Billi u Austriji radi se od 7,15 do 19,30 sati od ponedjeljka do petka; subotom od 7,15 do 18,00, dok se nedjeljom ne radi. U Karlovcu i RH radi se od 7,00 do 23,00 od ponedjeljka do subote dok se nedjeljom radi od 7,00 do 22,00 sati. U austrijskom Kauflandu se radi od 8,30 do 19,00 od ponedjeljka do petka, subotom od 8,00 do 18,00, dok se nedjeljom ne radi. U Karlovcu i RH se radi od 6,00 do 22,00 od ponedjeljka do subote, a nedjeljom od 7,00 do 20,00 sati.

Radničko-socijalni zahtjevi su za nas najvažniji i u tome smo specifični, zaključio je Birač istaknuvši da, za razliku od onih koji redovito izlaze na lokalne izbore i svoje glasove daju velikim strankama, njegova lista računa na neke od 25 do 30 hiljada Karlovčana koji ne izlaze na lokalne izbore i da njih želi potaći da glasaju za radničku listu.