„Žena pjesnik, ali ne i žena muškobanja, žena nerodilja, ali ne i žena nemajka. Ljubavnica, ali ne i preljubnica. Žena otpor i žena prijekor…“, tako je svoju tešku životnu priču slikovito opisala pjesnikinja Vesna Parun, koja je na današnji dan, 2010. godine preminula.

Svojim bogatim opusom i specifičnim umjetničkim izrazom ostavila je neizbrisiv trag u hrvatskoj književnosti. Ali i šire. Djela su joj prevođena na mnoge svjetske jezike. Za svoje književno stvaralaštvo dobila je brojne nagrade i priznanja – Nagradu Matice Hrvatske, Nagradu grada Zagreba, Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo, Nagradu Grigor Vitez, Nagradu Tin Ujević, Zmajevu Nagradu Matice srpske u Novom Sadu i druge.

Bila je toliko predana književnom radu da slovi za prvu ženu u hrvatskoj književnosti koja je živjela isključivo od književnosti i za književnost.

Vesna Parun rodila se 10. aprila 1922, na otoku Zlarinu blizu Šibenika. Studirala je romanistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a nakon završetka rata upisala je čistu filozofiju. Čitavog života, od svoje desete godine kad je objavila svoju prvu pjesmu, pisala je i objavljivala – poeziju, koja je uvijek bila najveći fokus njezina stvaralaštva, ali i prozu i drame. Kada ju je zahvatila bolest, preselila se u Stubičke toplice gdje je predano i strasno pisala do kraja svog života, 25. oktobra 2010. godine.

Još za Vesninog života jedan od njenih najvećih poštovalaca i poznavatelja, ali i prijatelja, Branko Pejnović, organizirao je manifestacije i priredbe „Dane Vesne Parun“ u raznim kulturnim institucijama, i to desetog aprila, na njen rođendan. Nakon njene smrti, iako je, kako kaže, i novca pa samim tim i programa sve manje, i dalje je uporno istrajavao, pa se godinama trudio da u Preradovićevoj ulici u Zagrebu postavi reljef koji je izradio Munir Vejzović na kojem piše kad je Vesna rođena i što je tu napisala.

– Pjesma „Ti koja imaš nevinije ruke“ nastala je u Preradovićevoj ulici broj 38 u Zagrebu 1953. godine. To je potrebno objasniti – ta pjesma je nastala nakon 15 godina Vesnine ljubavi s Pjerom Breškovićem. Ostavio ju je s drugom ženom, nakon čega se ona pokušala i ubiti, a onda je napisala toj drugoj ženi pismo. Srećom, njena cimerica ju je ubedila da ne šalje pismo, već da ga objavi kao pjesmu. Iako je to jedna od njenih najpoznatijih pjesama, mnogi ne znaju da je tako nastala – kaže Branko Pejnović.

Vesna Parun je za svog dugog, ali i burnog i uglavnom teškog života ostavila veoma bogat i vrijedan književni opus od oko 80 knjiga. Kulturni programi u njenu čast danas su skromni, kao i zahvalnost za djela koja je ostavila. Oštra i surovo iskrena, Vesna Parun je za svog života doživljavala i brojne nepravde i poniženja. Iza nje je danas ostalo mnoštvo neobjavljenih djela, a njena bogata pisana ostavština i dalje je nesređena i neobjavljena.