Temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju koji sam zaključila sa svojim pokojnim roditeljima stekla sam vlasništvo stana u kojem sam živjela zajedno sa sada bivšim suprugom. Nakon što je moj bivši suprug iselio iz stana pokrenuo je sudski postupak u kojem tvrdi da je predmetni stan bračna stečevina i traži da se upiše kao suvlasnik te nekretnine u polovici dijela. Prije nego što sam s roditeljima potpisala ugovor o doživotnom uzdržavanju dobila sam pravni savjet da imovina stečena ugovorom o doživotnom uzdržavanju nije bračna stečevina. Je li ugovor o doživotnom uzdržavanju bračna stečevina?
Radmila J., Zagreb
Prema postojećoj sudskoj praksi ulazimo u područje pravne nesigurnosti kada se odlučuje je li imovina stečena na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju posebna imovina stečena u vrijeme bračne zajednice ili bračna stečevina. U dijelu sudskih odluka ovako stečena imovina smatra se bračnom stečevinom, a nekada sudovi odlučuju da je to posebna imovina jednog bračnog supružnika.
U našem pravnom sustavu postoje dva pravna režima koja se odnose na definiranje bračne stečevine. Stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske je da se na imovinskopravne odnose bračnih drugova nastale prije stupanja na snagu Obiteljskog zakona iz 1999. primjenjuju odredbe Zakona o bračnim i porodičnim odnosima (ZBPO). Je li imovina stečena ugovorom o doživotnom uzdržavanju posebna imovina ili bračna stečevina sukladno čl. 271 ZBPO-a prosuđuje se prema doprinosu supružnika u stjecaju te imovine. Sukladno tome, ako onaj koji nije bio davatelj uzdržavanja nije značajno doprinosio u pružanju uzdržavanja, smatralo se kako nije stekao suvlasništvo u toj imovini.
Ukoliko se primjenjuje Obiteljski zakon iz 1999., što znači da se radi o imovini koja je stečena od 1. srpnja 1999. godine, prema kojem postoji zakonska pretpostavka o suvlasništvu na jednake dijelove, odluka suda će se temeljiti na utvrđenju činjenice je li imovina koja je stečena ugovorom o doživotnom uzdržavanju stečena zajedničkim radom ili nije.
U presudi Županijskog suda u Zagrebu GŽ-6403/13 od 13. svibnja 2014. u obrazloženju odluke navodi se da tužitelj nije ugovorna strana ugovora o dosmrtnom uzdržavanju, niti da je u postupku uspio dokazati da je preuzeo obvezu uzdržavanja primatelja uzdržavanja i zbog toga nije mogao steći suvlasništvo na predmetnoj nekretnini.
Županijski sud u Varaždinu u presudi broj Gž-910/12 od 4. veljače 2013. smatra da imovina koju je jedan bračni drug stekao na temelju ugovora o doživotnom uzdržavanju ne predstavlja posebnu imovinu toga bračnog druga, ako je ta imovina stečena u vrijeme bračne zajednice i ako su oba bračna druga prihvatila i izvršavala obveze iz ugovora o doživotnom uzdržavanju koji je sklopio jedan bračni drug.
U presudi Gž-1360/06 od 27. studenoga 2006. Županijski sud u Varaždinu konstatira: “I po mišljenju ovog suda, imovina stečena ugovorom o doživotnom uzdržavanju, koji ugovor su sklopili jedan bračni drug i primatelj uzdržavanja, imovina je stečena na različitom pravnom temelju od imovine koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice, pa slijedom navedenog i ovaj sud prihvaća zaključak suda prvog stupnja da je tužiteljica imala valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva na predmetnim nekretninama.”
Kako smo već na početku naveli, ugovor o doživotnom uzdržavanju ne možemo uvijek svrstati u kategoriju posebne imovine. U sudskom sporu morat ćete oponirati tvrdnjama vašeg bivšeg supruga da je doprinio stjecanju vlasništva na predmetnom stanu i ustrajati u stavu da imovina stečena temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju predstavlja posebnu imovinu.
