Razgovor s Dr. Igorom Vidačakom, predstojnik Ureda za udruge Vlade Republike Hrvatske

Broj udruga u RH sustavno se povećava, koliki je njihov broj i koliko je udruga od tog ukupnog broja zaista aktivno?

Prema podacima iz javno dostupnog Registra udruga, u Hrvatskoj je sredinom siječnja 2012. bilo registrirano preko 45.100 udruga. Broj udruga svakodnevno se povećava kako u gradskim tako i u ruralnim sredinama, ali i u svim područjima djelovanja. U prosjeku se dnevno registrira 8 novih udruga.Financijska sredstva iz javnih izvora udrugama dodjeljuju se na svim razinama od nacionalne do lokalne, pri čemu treba imati u vidu da se tek jedna trećina sredstava dodjeljuje iz državnog proračuna a dvije trećine iz proračuna županija, gradova i općina. Prema saznanjima iz dostupnih registara i evidencija, procjenjujemo da je aktivno barem polovica registriranih udruga.

Iako je nevladin sektor izuzetno bitan za svaku državu, dio javnosti je sumnjičav prema udrugama i njihovom radu i doživljava ga kao idealan poligon za financijske malverzaciju i brzu zaradu o čemu svjedoče i slučajevi iz ne tako daleke prošlosti. Kako poboljšati percepciju javnosti prema civilnom sektoru?

Smatram da se jedino aktivnim uključivanjem većeg broja građana u rad udruga može dugoročno potaknuti bolje razumijevanje uloge civilnog društva u razvoju lokalne zajednice. Ništa ne može zamijeniti izravno iskustvo i osjećaj koji donosi rad na projektima i inicijativama od interesa za opće dobro. U tom smislu dio odgovornosti leži i na samim udrugama i jačanju njihovih sposobnosti za proaktivniju komunikaciju s građanima. Naravno, i tijela javne vlasti na svim razinama mogu svojim primjerom i spremnošću na suradnju s udrugama učiniti puno da se na civilno društvo počne u javnosti  sve više gledati kao na razvojnog čimbenika. Tu se doduše zadnjih godina puno toga i napravilo što se najbolje očituje u preko 70 javnih natječaja i poziva koje državna tijela objavljuju svake godine za dodjelu bespovratnih sredstava projektima i programima udruga. Udruge godišnje realiziraju oko 6.000 različitih programa i projekata financiranih iz državnog proračuna.

Projekti za opće dobro

Znamo da je civilni sektor sve atraktivniji kao jedna od karijernih opcija mladih, ali i izvor prihoda i honorara, posebno u ovim kriznim vremenima. Koliki je udio zaposlenih u neprofitnom sektoru u odnosu na ukupan broj zaposlenih u Hrvatskoj?

Prema podacima iz financijskih izvještaja dostupnih u Registru neprofitnih organizacija, u neprofitnom sektoru godišnje se zapošljava oko 18.500 osoba, što je oko 1,3 % ukupnog broja zaposlenih u Hrvatskoj. Imajući u vidu trendove razvoja neprofitnog poduzetništva čiji su glavni akteri udruge, ali i jasno opredjeljenje i preporuke Vlade RH da na provedbi programa i projekata financiranih iz javnih izvora zapošljavaju stručni djelatnici, onda je realno za očekivati da će udio zaposlenih u neprofitnom sektoru rasti u odnosu na ukupan broj zaposlenih u Hrvatskoj. To su uostalom i europski trendovi.

Da li je za očekivati izmjenu Zakona o udrugama po kojem bi se on postrožio, prije svega onaj dio po kome su za osnivanje udruge potrebna samo tri člana?

Dosad nije bilo jasno izražene potrebe za izmjenom Zakona o udrugama. Odredbu o tri člana potrebna za osnivanje udruge ne držimo problematičnom, jer provedba zakona nije upitna u dijelu kojim se regulira osnivanje udruge. Međutim, postoje neki planovi da se Zakon mijenja u dijelu koji se odnosi na nadzor, likvidaciju, stečaj i brisanje udruga iz Registra udruga.

Pod udrugama su registrirani razni oblici udruživanja koji se pred zakonom jednako tretiraju. Od sportskih organizacija, kao što je Dinamo, organizacija u kulturi i tehničkoj kulturi, Hrvatski crveni križ, vatrogasne udruge, gorske službe spašavanja, Caritas, braniteljske udruge, udruge za ljudska prava i borbu protiv korupcije, samo su neke organizacije civilnog društva. Organizacije koje broje spomenuta tri člana pa do nekoliko desetina hiljada. Rad nekih od njih uređen je posebnim zakonima. Nije li to jedno šaroliko društvo i svojevrsna zbrka u koje bi trebalo uvesti reda i jasno definirati propise kojim bi se utvrdilo koje su udruge za opće dobro i za razvoj društva, a koje se osnivaju radi zadovoljavanja potreba svojih članova i popunjavanja slobodnog vremena?

Osobno ne volim formulaciju «uvođenje reda» jer upućuje na preveliki državni intervencionizam u autonomno područje djelovanja civilnog društva. Hrvatska se već godinama ističe u međunarodnim krugovima kao primjer dobre prakse u stvaranju poticajnog okruženja za razvoj civilnog društva. Određene nelogičnosti (npr. status profesionalnih sportskih klubova) bit će ispravljene već najavljenim zakonskim izmjenama, ali o mogućem reguliranju statusa organizacija koje djeluju za opće dobro moramo provesti dodatne rasprave i konzultacije. Osobno držim da bismo se više trebali usmjeriti na to kako kvalitetnije, strateški podupirati programe i projekte od interesa za opće dobro koje provode udruge, a ne toliko na formalni status ove ili one organizacije. U konačnici su upravo rezultati programa i projekata ono što čini razliku.

Jasni kriteriji financiranja

Zašto su pojedine udruge, pogotovo sportski klubovi (koji ostvaruju ogromnu dobit, npr. prodaja igrača) i vjerske udruge, oslobođeni PDV-a, a neke udruge nekih drugih djelatnosti nisu, recimo udruge za zaštitu okoliša?

Porezna politika Hrvatske u cijelosti se morala uskladiti s direktivama EU i to pogotovo u odnosu na uređenje poreza na dodanu vrijednost. Neovisno o ograničenjima koja postavljaju europske direktive o PDV-u, smatramo da u samoj provedbi niza poreznih propisa postoji još puno prostora za pravedniji tretman pojedinih skupina neprofitnih organizacija. Da bismo predložili određene promjene na tom planu, nužni su nam konkretniji podaci do kojih dosad nismo niti mogli doći jer ih porezne statistike naprosto ne prikupljaju. Zato primjerice, još uvijek ne raspolažemo odgovarajućim podacima o tome koliko se koriste odredbe propisa o porezu na dobit i poreza na dohodak kojima se do dva posto prihoda ostvarenog u prethodnoj kalendarskoj godini može dati u naravi ili u novcu u kulturne, znanstvene, odgojno-obrazovne, zdravstvene, humanitarne, športske, vjerske i druge svrhe, udrugama i drugim osobama koje ove djelatnosti obavljaju u skladu s posebnim propisima. Ne samo da ne znamo o kojim je apsolutnim iznosima riječ, nego ne znamo koliko se ta mogućnost koristi i za koje vrste udruga najviše. Očekujemo da će se mjerama fiskalne transparentnosti i izmjenama u odgovarajućim podzakonskim aktima i ovo pitanje riješiti na zadovoljavajući način.

Kritiziraju se i kriteriji za dobivanje državnih sredstava za programe udruga, za koje se ističu da nisu u potpunosti jasni, kao i da dalje bitnu ulogu igra lobiranje i veze?

Ne poričem da je u prošlosti bilo slučajeva financiranja bez jasnih kriterija, ali danas je to više iznimka nego pravilo. Financiranje projekata i programa udruga iz javnih izvora uređeno je Kodeksom pozitivne prakse, standarda i mjerila za ostvarivanje financijske potpore programima i projektima udruga, kojeg je Hrvatski sabor usvojio u veljači 2007. Kodeks je prebacio fokus s financiranja organizacija na financiranje njihovih projekata i programa, jasno propisujući standarde u provođenju natječajne procedure koji, ako se poštuju, osiguravaju objektivnu procjenu projekata i programa te prednost u financiranju daju kvaliteti pojedinog projekta/programa bez obzira koja ih organizacija provodi.

Koliko su rezultati rada udruga bitni pri ocjenjivanju projekata na natječajima?

Ocjena o prethodnim rezultatima, iskustvu i postignućima udruge sastavni je dio obrazaca za procjenu projekata i programa udruga na natječajima. Ujedno se ocjenjuju i administrativne te financijske sposobnosti organizacije za upravljanje odobrenim financijskim sredstvima, čime se radi svojevrsna procjena rizika provedbe predloženog projekta. Veći naglasak na rezultatima projekata vodi i promjeni u strateškom projektiranju natječaja. To znači da će ubuduće državna tijela moći ugovarati onoliko projekata i programa koliko su u mogućnosti pratiti i vrednovati njihove rezultate, što je u skladu s novim Zakonom o fiskalnoj odgovornosti, kao i propisima u sustavu unutarnjih financijskih kontrola u javnom sektoru.

Pravila za EU fondove

Kakav je put udruga do EU fondova kada postanemo punopravna članica? Koliko će se financiranje razlikovati od dosadašnje prakse?

Put udruga do EU fondova sustavno se utire zadnjih desetak godina kontinuiranim sudjelovanjem u korištenju raznih programa pomoći EU. Ulazak u punopravno članstvo će proširiti spektar raspoloživih natječaja, ali i višestruko povećati iznose na raspolaganju udrugama. Za one koji imaju dobru projektnu ideju i u stanju su je obrazložiti kroz traženu dokumentaciju, siguran sam da će uvijek biti mogućnosti financiranja. Jedna od važnijih razlika između korištenja pretpristupnih programa i strukturnih fondova je da u slučaju pretpristupnih fondova važe EU pravila za javnu nabavu zapisana u financijskoj regulativi EU, dok će se prilikom korištenja strukturnih i Kohezijskog fonda primjenjivati hrvatska nacionalna pravila za javnu nabavu, a u svim fazama programskih i projektnih ciklusa će se rabiti hrvatski jezik.

Ima li i lobiranja i u EU fondovima?

Pravila igre u sustavu korištenja fondova EU su vrlo stroga i ostavljaju malo prostora za izvanjski utjecaj na ocjene procjenitelja i članova evaluacijskih odbora, kao i na same odluke o dodjeli sredstava. Uostalom, slučajevi sukoba interesa ili pristranog pogodovanja ovoj ili onoj udruzi mogu u konačnici voditi poništavanju natječaja i gubitku značajnih sredstava. Određeni prostor za utjecaj postoji u fazi programiranja prioriteta za financiranje kad je otvorena mogućnost velikom broju organizacija da sudjeluju u identificiranju ključnih problema, ciljeva, mjera i aktivnosti koje će biti pokrivene natječajem. To dakako ne jamči nikome prolaz na natječaju jer je konkurencija kvalitetnih projektnih prijedloga iz godine u godinu sve veća.

Koliko je financijskih sredstava povučeno iz pretpristupnih fondova EU i možemo li time biti zadovoljni?

U sklopu programa EU namijenjenih isključivo sektoru civilnog društva, u nadležnosti Ureda za udruge, zadnjih je godina ugovoreno preko 12 milijuna eura, a trenutno su u različitim fazama pripreme i ugovaranja projekti u sklopu programa IPA vrijedni dodatnih 10 milijuna eura. Kad se tome pridodaju sredstva koja su organizacije civilnog društva povukla kroz druge komponente IPA programe te programe Unije, dolazimo do znatno većih iznosa. Općenito, možemo biti jako zadovoljni jer se dosad pokazalo da udruge povlače gotovo 100% sredstava koje je EU namijenila razvoju civilnog društva.

Prilika za mlade

Uvijek se postavlja pitanje da li je moglo više i ako je, zašto nismo?

Naravno da uvijek trebamo stremiti boljem. Treba imati na umu da je sustav korištenja fondova EU vrlo složen te da konačni uspjeh ne ovisi samo o sposobnostima udruga, odnosno podnositelja projektnih prijedloga, nego i o sposobnostima i spremnosti državnih tijela. Naime, često se zaboravlja da prije samog raspisivanja natječaja iz fondova EU treba provesti čitav niz postupaka koji jamče da će odobrena sredstva biti utrošena na najbolji način. To podrazumijeva dugotrajne, višegodišnje postupke akreditacije nacionalnih nadležnih institucija od strane Europske komisije, izradu strateških dokumenata te pripremu vrlo precizne projektne i natječajne dokumentacije. Zaostajanje i problemi u svakoj od tih faza imaju implikacije na brzinu i učinkovitost ugovaranja projekata.

Među udrugama ističe se problem velikog rizika ulaska u izradu skupe dokumentacije i projekata za EU fondove jer u slučaju da ti projekti ne prođu natječaj, udruge gube uložena sredstva koja, posebno za manje udruge, nisu neznatna?

Slažem se da priprema projekata može biti poprilično skupa, pogotovo ako se udruge oslanjaju na vanjske eksperte za pisanje projekta i pripremu dokumentacije. Rješenje može biti u pružanju prilike mladim, obrazovanim ljudima s poznavanjem stranih jezika koji tek ulaze na tržište rada i kojima iskustvo u pripremi europskih projekata može biti vrijedna prilika za stjecanje korisnih znanja i vještina, a u konačnici i za zapošljavanje. Osim toga, za male udruge bez iskustva uvijek preporučamo da se u početku uključuju kao partneri na projektu većim udrugama, koje su onda nositelji i odgovorni za pripremu projekta. Čak i u slučaju neuspjeha na određenom natječaju, ulaganje u razvoj projekta i mreže partnera uvijek se isplati. Uz malo dodatnog truda, takve vrijedne ideje i projekti uvijek nađu put do izvora financiranja.

Kako će se kretati financiranje udruga iz državnog proračuna kada postanemo članica EU?

Značajnije mogućnosti financiranja iz strukturnih fondova, ponajprije Europskog socijalnog fonda, neće automatski dokinuti postojeće programe financiranja iz državnog proračuna. Ali ipak neće imati smisla izdvajati sredstva iz državnog proračuna za «nacionalne natječaje» usmjerene na ista područja i programe koje će država istodobno sufinancirati u sklopu europskih natječaja. Zato je već sad važno pružiti dodatni poticaj udrugama da se okrenu europskim fondovima kroz razne programe sufinanciranja provedbe europskih projekata, otvaranje posebnih fondova za pomoć u predfinanciranju i međufinanciranju, ali i proširivanje spektra institucionalnih potpora kako bi se osnažile sposobnosti organizacija za pripremu i provedbu projekata.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email