U začaranom krugu siromaštva

Piše: Tatjana Dragičević

Siromaštvo kao društveni fenomen ima bezbroj definicija i ako spomenemo samo jednu od njih, možda nećete ni nastaviti čitati ovaj tekst. Zato nećemo navoditi definicije, niti ćemo citirati brojne konvencije …

Siromaštvo kao društveni fenomen ima bezbroj definicija i ako spomenemo samo jednu od njih, možda nećete ni nastaviti čitati ovaj tekst. Zato nećemo navoditi definicije, niti ćemo citirati brojne konvencije o ljudskim pravima kao ni političke govore koji obećavaju nestanak siromaštva. Jedno je sasvim sigurno – siromaštvo je permanentna pojava jer postoji otkako postoji i čovjek. Nažalost, otporna je na sve društvene i prirodne promjene, na sva znanstvena i tehnološka otkrića i od pamtivijeka prisutna u svim političkim sistemima.

“Posljedica siromaštva je društvena isključenost. U vrijeme školovanja dolazi do formiranja ličnosti, zato su razni faktori, kao i loši materijalni uslovi, ostavili traga na moj karakter, način razmišljanja i ponašanja. Vjerovatno je da se moji određeni potencijali u tako slabim uslovima nisu mogli razviti”, govori tridesetogodišnji B. D. iz Dalmacije. Kao glavni uzrok siromaštva svojih roditelja navodi rat 1990-ih zbog kojeg su izbjegli u Srbiju. Nakon povratka, siromaštvo mu je onemogućilo odlazak na visoko obrazovanje, a često je uzrokovalo pritisak i sukobe u porodici. “Mnoge želje sam morao eliminirati i označiti kao nerealne, često sam osjećao i frustraciju jer se ne mogu ostvariti”, kaže. Odnos države i društva prema siromaštvu komentira: “Život, odnosno egzistencija jednog pojedinca ili porodice, državi i društvu potpuno je beznačajna.”

Siromaštvo ograničava i onemogućava pravovremeni razvoj pojedinca. “Uvijek se nekako nađeš u zaostatku u odnosu na društvo, nikako ne možeš uhvatiti ritam”, objašnjava dvadesetsedmogodišnji O. G. Ističe da su se njegovi roditelji brinuli za njega i brata, ali da im često nisu mogli omogućiti stvari koje su drugoj djeci uglavnom bile dostupne, poput mobitela i računala. Iako je upisao fakultet i u tome imao podršku roditelja, morao ga je prekinuti jer mu je otac zbog ekonomske krize izgubio posao. Uz plaćanje kredita i osnovnih životnih potreba nisu mogli podmiriti visoke troškove studiranja. Zato ovaj mladić pokušava pronaći izlaz iz siromaštva na tržištu rada od Zagreba do Irske. Uloga države u toj borbi potpuno je izostala jer, kako kaže, “ovom državom vladaju nerad, birokracija i korupcija”. “Bez obzira na to što smo i ja i moj brat inteligentni i sposobni, morali smo ići težim putem. Zasad sam ovdje, a sutra tko zna, teško je održati motiviranost kad trud koji ulažeš ostaje neuzvraćen i kad vidiš da oni koji se manje trude i manje rade imaju više od tebe”, zaključuje ovaj sugovornik.

Da siromaštvo otežava život i usporava osobni razvoj u svim aspektima smatra tredesetjednogodišnja Jelena. “Najteže je bilo gledati kako osobe koje volim teško žive i svakodnevno se koprcaju kao ribe na suhom. Teško breme bili su i konstantan osjećaj isključenosti iz svijeta i osjećaj srama”, kaže Jelena. I ona smatra da je najznačajniji uzrok siromaštva njezine porodice rat i izbjeglištvo te period prilagodbe na povratak. Kao najznačajnije zaštitne faktore od siromaštva izdvaja obiteljsku podršku te obrazovanje i naporan rad. “Mi mlađi mnogo smo učili, a stariji su mnogo radili, nastavak školovanja u to doba za mene je bilo pitanje života ili smrti”, otkriva Jelena. Marljivo učenje je vrijedilo. Upisala je fakultet zahvaljujući stipendiji za nadarene studente. Borbu države sa siromaštvom ne ocjenjuje uspješnom. Smatra da država nije uređena i da nema razvijene mehanizme zadovoljavanja životnih potreba. “Riječ ‘država’ u našem kontekstu za mene nema snagu koja bi mogla ulijevati povjerenje”, komentira Jelena i poručuje: “Život nekad motivira, a nekad demotivira, suština je nastaviti dalje, biti malo prkosan.”

Olja Družić Ljubotina

Profesorica Olja Družić Ljubotina sa zagrebačkog Studijskog centra socijalnog rada smatra da postoje brojne posljedice siromaštva, a to su prije svega zdravstvene i tjelesne, kognitivne i obrazovne, socijalne i emocionalne te ekonomske. Kao ključnu specifičnost siromaštva kod djece i mladih izdvaja neravnopravan položaj u odnosu na njihove vršnjake. “Takav položaj podrazumijeva nejednake šanse za uspjeh zato što nemaju pristup uslugama predškolskog odgoja te didaktičkim, edukativnim, informatičkim, kulturnim, sportskim i zabavnim sadržajima koji imaju važnu ulogu u pripremi djece za školu. Shodno tome, djeca koja žive i koja ne žive u siromaštvu kad kreću u prvi razred osnovne škole imaju potpuno različite startne pozicije, koje se teško izjednačuju u procesu školovanja”, kaže Družić Ljubotina. Osim toga, značajan problem je nemogućnost pohađanja slobodnih aktivnosti jer se sve naplaćuju. To je jedan od važnih razloga zašto djeca i mladi koji odrastaju u siromaštvu ne mogu razvijati svoje potencijale i talente.

Kod značajnog dijela siromašnog stanovništva uzrok siromaštva je strukturalne naravi, poput rata, političke i ekonomske tranzicije, spornog procesa privatizacije, ekonomske krize. “Riječ ‘krivnja’ je jedna od najčešćih koja prati siromašne ljude, zato se oni često osjećaju stigmatizirano i srame svog položaja”, kaže naša sugovornica. “Još uvijek nema jasnog, posvećenog i konstruktivnog vodstva na nacionalnoj razini. Rekla bih da postoji nedostatak suštinskog političkog interesa za problem siromaštva djece, često smo suočeni sa relativizacijom tog problema, što za posljedicu ima nedovoljna ulaganja u djecu, nedostupnost i neodrživost usluga za djecu, ishitrene politizirane akcije koje nisu utemeljene na stvarnim potrebama i dobrom raspolaganju resursima. Osobe koje žive u siromaštvu sastavni su dio društva, a Hrvatska se u svom Ustavu odredila kao socijalna država pa samim time problem siromaštva ne bi trebala prepustiti samotnoj borbi pojedinaca, obitelji i djece”, zaključuje profesorica Družić Ljubotina.

Pučka pravobraniteljica u svom izvješću za 2018. istaknula je da su mnogi građani Hrvatske i dalje suočeni sa siromaštvom koje im onemogućava ostvarenje mnogih prava. Grupe koje imaju najveći rizik od siromaštva i socijalne isključenosti su: starije osobe, djeca, mladi, nezaposleni, slabije obrazovane osobe, osobe s invaliditetom, pripadnici romske i srpske etničke skupine, povratnici, branitelji, žrtve rata i članovi njihovih obitelji. No s financijskom krizom došlo je i do pojave “novih siromašnih” koji su bolje obrazovani, mlađi i ekonomski aktivni, što znači da siromaštvo nadilazi svoje “očekivane okvire”. Iako je čak petina hrvatskog i skoro polovica svjetskog stanovništva zahvaćena siromaštvom, a gotovo milijardu djece – svako drugo dijete – živi u teškoj deprivaciji, statistika siromaštva, koliko god da je alarmantna, ipak ne izaziva potrebnu razinu društvene solidarnosti i svijest o višedimenzionalnosti i rasprostranjenosti ovog problema.

Ako bismo sada zastali i zamislili se kako izgleda život nekog od 121 milijuna djece koja nikad nisu išla u školu, životi 400 milijuna djece koja nemaju pristup pitkoj vodi, životi 270 milijuna koja nemaju pristup zdravstvenim uslugama i životi pola milijarde djece koja nemaju stambeni prostor, sanitarni čvor ni pristup informacijama, možda bismo shvatili koliko su im ograničene životne mogućnosti i koliko im je teško izaći iz začaranog kruga siromaštva.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: