Uskokovom akcijom koja je završila uhićenjem predsjednika uprave državne tvrtke Janaf, ali i jednog gradonačelnika i saborskog zastupnika HDZ-a i jednog gradonačelnika i saborskog zastupnika SDP-a, otvoreno je još jedno poglavlje u kakvoj-takvoj borbi protiv korupcije u Hrvatskoj. Uhićenicima je Uskok na vrat navalio izrazito teške optužbe: trgovinu utjecajem, davanje mita, zlouporabu položaja i ovlasti te nezakonito pogodovanje. No uhićenja i milijuni kuna mita brzo su pali u drugi plan.
Zahvaljujući dugotrajnoj istrazi i mjerama prisluškivanja otkriveno je puno više od korupcijskih djela osumnjičenih koji su bili glavna meta uskočkih istražitelja. Kao sporedni likovi u toj višemilijunskoj i drskoj pljački javnih sredstava, kao u nekom lošem filmu, razotkriveni su ni više ni manje nego predsjednik države, suci najviših sudova, ministri, zapovjednici oružanih snaga i čitav niz više ili manje uglednih poduzetnika, odvjetnika, novinara. Mali podrumski prostor u jednoj zagrebačkoj ulici u širem centru, koji je u početku opisivan kao kriminalna jazbina i obična rupa za podjelu koruptivnog novca, pokazao se u danima koji su uslijedili kao centar hrvatskog političkog i gospodarskog života. Sukladno tome, on je u medijskim izvještajima unaprijeđen iz obične skučene rupe u ugodan i diskretan prostor na dvije etaže, ali suština stvari nije se promijenila. Sve donedavno se vjerovalo da se takva količina političara, moćnika i raznih uglednika, koja je mjesecima, a možda i godinama dolazila u podrum u Slovenskoj ulici, mogla okupiti jedino na Markovom trgu kao sjedištu državne vlasti. Odnosno, sve donedavno se vjerovalo da je to jedino mjesto gdje se oni u takvom sastavu i u tolikom broju mogu okupiti. No prostrani uredi i široki, dobro osvijetljeni hodnici Markovog trga, Pantovčaka i državnih poduzeća očito su se pokazali nedovoljno diskretnima da se politički dužnosnici zadrže u njihovim okvirima.
Nakon serije medijskih izvještaja o posjetiteljima kluba i nevjerojatnih izjava predsjednika države, koji je očito odlučio nadmašiti bivšu predsjednicu po količini izrečenih nonsensa, mnogi građani sigurno imaju gorak okus u ustima. Ovakvom kolektivnom srozavanju ugleda ključnih državnih institucija nismo svjedočili godinama. Predsjednik države koji u sitne sate odlazi u nelegalni klub, usred pandemije, tamaniti ostatke hrane, ministri koji u njemu kartaju belu, a mobitele ostavljaju na ulazu – slike su koje su nezamislive u normalnom, demokratskom društvu, pa čak i u ovom našem, poludivljem. Dok iz čitave Europe stižu vijesti o ostavkama dužnosnika zbog minornih nepoštivanja propisanih mjera ograničenog kretanja donesenih u svrhu borbe protiv koronavirusa, hrvatska politička elita krši sve propise, rugajući se u lice građanima.
Sve gore opisano katastrofalno je samo po sebi, bez ikakve korupcije, namještanja natječaja i milijuna kuna mita u kartonskim vrećicama. Sama činjenica da moćnici, poduzetnici i raznorazni lobisti imaju pristup vrhovima državne vlasti izvan službenih protokola i javnog traga naprosto je poražavajuća i Hrvatsku smješta uz bok najgorih afričkih paradržava u kojima zakoni, protokoli i pravila služe samo za ukras. Sasvim je legitimno pitanje kako nazvati državu u kojoj se najviši dužnosnici sastaju u tajnim klubovima, u mračnim podrumima, u neuglednim i neprikladnim prostorima, u atmosferi koja već desetljećima ne pristaje ni prosječnim mafijaškim organizacijama.
A kada se tom dojmu pridoda kriminalna dimenzija, kakvu je našem slučaju dalo uhićenje šefa Janafa, onda nema nikakve dileme da bi ostavke trebale pljuštati kao iz kabla. Ono što je onaj ostatak građana koji još imaju povjerenje u politiku i političare dodatno šokiralo jest činjenica da su se u tom podrumu bez ikakvih problema i sukoba nalazili dionici iz svih političkih opcija, bez ikakvih sukoba i problema, uživajući u probranim vinima i kartanju.
Antikorupcijska akcija koja je za cilj imala razotkriti korupciju u strukturama države, državnim poduzećima i jedinicama lokalne i regionalne samouprave, na kraju je razotkrila puno, puno više. Razotkrila je čitav sustav vladavine u Hrvatskoj, čitavu političku kvazielitu koja, pokazalo se, ima zajednički korijen. Korijen započinje u mračnim podrumima, a krošnja završava u najvišim vrhovima izvršne, zakonodavne i sudske vlasti i obuhvaća većinu onih koji u Hrvatskoj imaju stvarnu moć, utjecaj i novac. U tom smislu, iznos koruptivnog novca koji se u ovom slučaju spominje zapravo je smiješan jer očigledno predstavlja samo kap u moru milijardi isplaćenih provizija u proteklim desetljećima, u složenom i dobro razrađenom procesu preseljenja novca građana iz državnog proračuna u džepove odabrane ekipe iz raznih podrumskih klubova.
