U Hrvatskoj za 30 godina uništeno 3.000 antifašističkih obilježja

Piše: O. R. / P-portal.net

U Hrvatskoj je u posljednjih 30 godina srušeno oko 3.000 statua, spomen-ploča i sličnih obilježja posvećenih antifašistima

Dok u nekadašnjim kolonijalističkim zemljama, u Americi i Velikoj Britaniji, trend rušenja spomenika za mete ima kipove robovlasnika i historijskih ličnosti povezanih s trgovinom robljem, u Hrvatskoj se uklanjanje raznih memorijalnih obilježja odnosi primarno na one posvećene – antifašistima.

Prema pisanju nemačkog Dojče vele-a, riječ je o oko 3.000 statua, spomen-ploča, modernističkih apstraktnih plastika, real-socijalističkih spomenika i drugih sličnih obilježja nasilno uklonjenih ili oštećenih kroz posljednje tri decenije.

Igor Lasić za DW piše da je uništavanje takvih spomenika izazivalo u hrvatskoj javnosti i dosta prigovora, ali ta neslavna djelatnost ipak nije minula do dan danas, a najnoviji primer tiče se jednog obilježja u Perušiću čiji stanovnici u velikom broju nisu spremni da se pomire s namjerom lokalnih vlasti da premjeste „sporni“ spomenik iz gradskog parka na određeno manje vidljivo mjesto – takozvanu buduću „aleju spomenika“ izvan samog naselja.

„Radi se o spomen-kosturnici iz 1954. godine u kojoj se nalaze ostaci 52 poginula partizana, a kojoj je 1980. dodano obilježje s imenima 14 od 16 perušićkih dobrovoljaca u Španskom građanskom ratu“, rekao je jedan od stanovnika koji se protive odluci gradske vlasti Joso Obućina za DW, a prenosi Tanjug.

Sanja Horvatinčić s Instituta za povijest umetnosti u Zagrebu ističe da se opasnost povijesnog revizionizma i negacionizma koji stoje u pozadini devastacije hiljade spomenika posvećenih antifašistima i žrtvama fašizma, u današnjoj europskoj zajednici proširila, dok su jedna za drugom izglasavane rezolucije o osudi komunističkih režima, a politički diskurs o totalitarnom nasljeđu olako se ugrađivao u kulturne programe EU.

Ona je podsjetila da se uklanjanje antifašističkih spomenika uglavnom odvijalo militantno-nasilnim metodama i dekretima lokalnih moćnika, a nerijetko i samih baštinskih institucija.

„I često uz trgovinu sekundarnim sirovinama poput bronze ili čelika, a sve skupa većinom bez dokumentiranog traga. Štaviše, pojedini spomenici koji su početkom devedesetih minirani, do današnjeg su dana uredno upisani u javni registar kulturne baštine RH“, rekla je ona.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: