Razgovor s Tomislavom Petrovićem, načelnikom Odjela za ekološku proizvodnju Ministarstva poljoprivrede

Prema Zakonu o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, svrha ekološke proizvodnje je «zaštita zdravlja i života ljudi, zaštita prirode i okoliša i zaštita potrošača».

Značajka ekološke proizvodnje je u tome što zabranjuje upotrebu većine mineralnih gnojiva i skoro svih pesticida.Upravo kemijska sredstva koja se koriste za borbu protiv bolesti i štetočina i upotreba mineralnih gnojiva u konvencionalnoj proizvodnji najveća su smetnja održivom gospodarenju prirodnim resursima. Umjetna gnojiva zamjenjuju se organskim gnojivima, korov se uklanja mehaničkim putem, a zaraženo bilje i voćke treba redovito odstranjivati. Smanjenjem primjene pesticida, umjetnih mineralnih gnojiva i drugih agrokemikalija, te ekološkim zbrinjavanjem otpada iz poljoprivrede možemo Zemlju sačuvati za buduće naraštaje i konzumirati kontroliran i označen eko- proizvod.

Rezultat takve proizvodnje je organski uzgojena hrana, neusporedivo boljeg i prirodnijeg okusa. Sigurnost i kvaliteta hrane je osnovni preduvjet za osvajanje ne samo domaćeg nego i globalnog tržišta, stoga je pred poljoprivrednicima veliki izazov ispunjen radom i edukacijom. Kako da od tradicionalnog proizvoda dobijemo eko-proizvod konkurentan na EU tržištu, te kako ga prepoznati u mnoštvu proizvoda, pitali smo Tomislava Petrovića, načelnika Odjela za ekološku proizvodnju iz Uprave za ruralni razvoj Ministarstva poljoprivrede, ribarstva i ruralnog razvoja. 

Koliko je Hrvatske pod eko-površinama i jesmo li svjesni prirodnih kapaciteta za uzgoj ekološke hrane?

Mislim da smo svjesni prirodnih kapaciteta koje imamo u Hrvatskoj, ali ih nismo iskoristili u mjeri u kojoj bi to mogli i trebali. Uz prirodne kapacitete koje imamo, potrebno je provoditi i agrotehničke mjere u ekološkoj proizvodnji radi plodnosti i biološke aktivnosti tla, kao što su sjetva zelenih biljaka za gnojidbu, dodavanje kompostiranog ili nekompostiranog organskog materijala dobivenog na gospodarstvu. Isto tako potrebno je napraviti nekoliko koraka da bi se uopće registrirali kao ekološki proizvođači. Zaključno sa 31.12. 2010. godine u Hrvatskoj je registrirano 1.125 fizičkih i pravnih osoba koje se bave ekološkom proizvodnjom na 23.282 ha zemljišta. Ako to izrazimo u postotku, tada možemo govoriti da imamo samo 2,20% površina pod ekološkom proizvodnjom u odnosu na ukupno korišteno poljoprivredno zemljište.

Oživljavanje sela

Područja od posebne državne skrbi, bez razvijene industrije i raznih vrsta zagađenja, pogodna su za ekološku proizvodnju koja ipak nije razvijena. Koje su prepreke za razvoj ekološke proizvodnje i njeno utemeljenje u tim krajevima?

Nema nikakve prepreke za bavljenje takvom proizvodnjom, osim želje i volje fizičkih i pravnih osoba odnosno proizvođača za bavljenje takvom proizvodnjom. Potrebno se  upoznati s propisima koji reguliraju takvu proizvodnju, kontaktirati jedno od ovlaštenih kontrolnih tijela za ekološku proizvodnju i naravno zatražiti savjet djelatnika Hrvatske poljoprivredne komore u svezi ekološke proizvodnje.

Inicijative za eko sela-naselja budućnosti u Hrvatskoj postoje na nekoliko lokacija. Zašto sada oživljavamo eko-sela, kada smo u trendu da su mnoga sela gotovo izumrla?

Kako smo davno shvatili da nije dobro što dolazi do izumiranja hrvatskih sela tako je i potrebno trend izumiranja sela preokrenuti u trend oživljavanja sela. Ekološka poljoprivreda može pomoći na tome putu ali ne može sama dovesti do oživljavanja hrvatskog sela. Potrebno je sprovesti cijeli niz mjera kako bi došlo do tog pozitivnog procesa, a to posebno možemo postići kroz mjere ruralnog razvoja.

Sve češće smo svjedoci gradnje razno-raznih odlagališta komunalnog i opasnog otpada u sredinama koje su perspektivne za ekološku proizvodnju. Kako to spriječiti i koliko zemljište za ekološku proizvodnju mora biti udaljeno od takvih lokaliteta?

Veliki dio prostora Hrvatske pogodan je za bavljenje ekološkom proizvodnjom. Potrebno je voditi brigu o udaljenosti proizvodne jedinice od prometnica na kojima je vršeno opterećenje više od 100 vozila po satu. Isto tako potrebno je voditi brigu o udaljenosti proizvodne jedinice od izvora industrijskog onečišćenja, ali i onečišćenja iz konvencionalne poljoprivrede. Takve procijene rade kontrolna tijela ovlaštena za stručnu kontrolu ekološke proizvodnje. Svi zajedno moramo raditi na tome da nam se ne desi situacija da nam nikne odlagalište komunalnog otpada na prostorima koji su idealni za bavljenje ekološkom poljoprivrednom proizvodnjom.

Kazne za prekršitelje

Svakodnevno na tržnici čujemo od prodavača, kako je voće, povrće ili meso koje nam nude uzgojeno na ekološki način. Da li svaki «domaći» proizvod znači da je odmah i ekološki?

Ukoliko su proizvodi označeni pojmom «ekološki», «organski», «biološki» ili njihovim skraćenicama «bio» ili «eko», tada one kupcu jamče da se radi o ekološkom proizvodu odnosno da je taj proizvod proizveden sukladno Zakonu o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda i drugih propisa donesenih na temelju njega.
Strogo je zabranjeno korištenje navedenih pojmova za označavanje i prezentiranje proizvoda koji ne udovoljava navedenom Zakonu. Na svakom ekološkom proizvodu mora biti i naveden kod kontrolnog tijela (npr. HR-EKO-01). Prodajno mjesto (štand) na kojem se prodaju ekološki proizvodi u rinfuzi, također mora imati istaknuti eko-znak, naziv ili kod kontrolnog tijela. Stupanjem na snagu Zakona o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda u prosincu prošle godine (NN br. 139/10) štiti se uporaba pojmova «eko», «bio» ili «organski» od zlouporabe na hrani koja nije ekološki/biološki odnosno organski uzgojena. U ovome trenutku na našem tržištu možemo naići na proizvode kao što su «bio peciva», «eko kolači», «eko domaći sir», «eko čevapčići», pa čak i «eko domaća jaja». Inspektori Državnog inspektorata od polovine lipnja, kaznit će prilikom inspekcijskog nadzora pravne osobe u visini od 20.000 do 60.000 kn za uporabu tih pojmova na proizvodima koji nisu ekološki. Tom zabranom na komercijalnim dokumentima, posredno se zabranjuje i korištenje navedenih termina u nazivima tvrtki, koje nisu upisane u Upisnik ekoloških subjekata.

Možemo reći da se mnogi proizvođači bave eko-proizvodnjom a da toga nisu niti svjesni. Kako tu, domaću, tradicionalnu proizvodnju pretvoriti u produktivniju, eko-proizvodnju i koliko je dug put da bi se eko-proizvod našao na tržištu?

Da bi se netko mogao zvati ekološkim proizvođačem mora prije svega biti upisan u Upisnik subjekata u ekološkoj proizvodnji, a za to je potrebno kontaktirati jedno od kontrolnih tijela koje je ovlašteno od strane Ministarstva poljoprivrede za kontrolu nad ekološkom proizvodnjom. Kontrolno tijelo obavlja prvu stručnu kontrolu nad gospodarstvom, nakon čega proizvođač dostavlja Ministarstvu potrebnu dokumentaciju, na temelju koje se izdaje rješenje o upisu u Upisnik. Proizvođač zatim ulazi u prijelazno razdoblje koje traje jednu do tri godine, odnosno maksimalno do pet godina, ovisno od slobodne procijene kontrolnog tijela. Prijelazno razdoblje (konverzija) započinje najranije kada proizvođač svoje gospodarstvo uključi u sustav kontrole. Tijekom prijelaznog razdoblja primjenjuju se sva pravila za proizvodnju određena Zakonom o ekološkoj proizvodnji i označavanju ekoloških proizvoda. Za uzgoj bilja i proizvodnju biljnih proizvoda prijelazno razdoblje traje dvije godine, za pašnjake, oranice do tri godine, a za uzgoj životinja određuju se prijelazna razdoblja ovisno o vrsti.
Da bi se odredilo prijelazno razdoblje, u obzir se može uzeti razdoblje koje je neposredno prethodilo datumu njegovog početka, ukoliko su naravno zadovoljeni određeni uvjeti. Nakon prijelaznog razdoblja, proizvodnja dobiva ekološki status, a proizvođač potvrdnicu, odnosno eko-certifikat na osnovu čega se proizvodi mogu označiti i prodavati kao ekološki proizvodi s postavljenim «eko-znakom» kojeg nije dozvoljeno koristiti u prijelaznom razdoblju.

Prijelazno razdoblje

Zbog čega je u ekološkoj poljoprivredi posebno važno prijelazno razdoblje?

To vrijeme se određuje radi čišćenja tla, odnosno otklanjanja ostataka pesticida u tlu do pravilnikom određene prihvatljive razine i usvajanja agrotehnike ekoproizvodnje, jer samo u zdravom tlu raste zdrava biljka.

Kolika je ponuda domaćih eko-proizvoda na našem tržištu i koji su nam resursi za izlazak u Europu?

Ponuda domaćih ekoloških proizvoda svakim danom je sve bolja. Udio uvoznih ekoloških proizvoda na policama trgovačkih lanaca i specijaliziranih ekoloških trgovina znatno je veći nego što je domaćih ekoloških proizvoda. Ali iz godine u godinu povećava se i broj ekoloških proizvoda iz domaće proizvodnje. Pojedini ekološki proizvođači imaju i proizvode za evropsko tržište što su i pokazali sudjelujući na svjetskom sajmu BioFach u zadnje tri godine.  

Ekonomska kriza utjecala je na potrošačke navike građana Hrvatske. Kako su se eko-proizvodi snašli na tržištu pod novim uvjetima?

Kako se kriza odrazila na potražnju konvencionalnih proizvoda tako se odrazila i na prodaju ekoloških proizvoda. Optimistično je da nije zabilježen značajan pad potrošnje ekoloških proizvoda kao i da je interes za bavljenje ekološkom poljoprivredom u zadnje dvije godine najviši od 2001. godine, odnosno od stupanja na snagu prvog Zakona o ekološkoj proizvodnji poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.

Koji se eko-proizvodi najteže probijaju do tržišta?

Svježe meso i mesne prerađevine. Razlog leži u velikim troškovima ulaganja u takvu proizvodnju kao i visine jedinične cijene takvih proizvoda. Mišljenja smo da takvi proizvodi još nisu dovoljno prepoznati na našem tržištu.   

Veće potpore za eko-proizvodnju

Da li je na kraju računice uzgoj ekološkog proizvoda isplativiji i jeftiniji ili nije, s obzirom da su domaći eko-proizvodi dosta skuplji u odnosu na konvencionalne proizvode?

Ekološka proizvodnja je skuplja od konvencionalne proizvodnju zbog čega je i jedinična cijena ekološkog proizvoda u pravilu viša do 30%  od cijene konvencionalnog proizvoda. Ministarstvo poljoprivrede uskoro će izraditi kalkulacije za ekološku proizvodnju iz kojih će se jasno vidjeti koliko ekološka proizvodnja traži više financijskih sredstava u odnosu na konvencionalnu proizvodnju.

Koliko je naša eko-proizvodnja daleka od europske? Podatak da je samo 2, 20% ukupno korištenog poljoprivrednog zemljišta pod ekološkom proizvodnjom nije baš ohrabrujući.

Naša ekološka proizvodnja još nije dostigla ekološku proizvodnju Europske unije, ali provodimo mjere i aktivnosti da pokušamo uhvatiti priključak s europskim zemljama. U veljači 2011. godine Vlada je usvojila Akcijski plan razvoja ekološke poljoprivrede za  period od 2011. do 2016. godine s ciljem povećanja površina pod ekološkom proizvodnjom do krajnjih 8% u 2016. godini. Međutim, na osnovu i sadašnjih podataka, vodeća smo zemlja u okruženju po ekološkoj proizvodnji. Ispred nas su samo Slovenija i Mađarska

Koliko projekti za eko-proizvodnju imaju veće šanse za zeleno svjetlo kod europskih  predpristupnih fondova?

Jedan od ciljeva Zajedničke europske poljoprivredne politike je održivo korištenje poljoprivrednih resursa i smanjenje nepovoljnog utjecaja poljoprivrede na okoliš. Aktivno upravljanje prirodnim resursima putem poljoprivrede važan je alat za održanje ruralnog krajolika i za borbu protiv gubitka bioraznolikosti. Već sada se govori o tzv. «ozelenjivanju» europske poljoprivrede nakon donošenja ZPP za period nakon 2013. godine. U svjetlu takvih strateških odrednica, ekološka proizvodnja hrane ima poseban prioritet u EU, što se ogleda i u kriterijima za dobivanje sredstava iz EU fondova.

U Hrvatskoj se poticaj za ekološku proizvodnju dobiva tek kada je proizvod gotov, dok se u europskim zemljama poticaj daje za sve što pogoduje bio-raznovrsnosti. Kako poticajne mjere djeluju na razvoj ekološke proizvodnje?

Znatno su više potpore za ekološke površine u odnosu na konvencionalne površine i one se kreću do 4.500,00 kn za oranice odnosno do 5.000,00 kn za povrće i višegodišnje nasade. Potpore ne bi trebale biti osnovni razlog poljoprivrednom proizvođaču za prelazak na ekološku proizvodnju. Potrebno je razmišljati i o drugim segmentima kao što su bioraznolikost, očuvanje prirodnih resursa, zaštita potrošača…

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email