Nogomet mali, prijateljstvo veliko

Piše: Tatjana Dragičević

Ekipe iz Vrbovskog, lijepog goranskog gradića i bliže i dalje okolice, dečki iz Zagreba, Vojvođani, mladići s Banije, Korduna, iz Slavonije, Like, Prigorja... na najljepši su mogući način kroz sportsko takmičenje pokazali da razlike među njima i nisu toliko velike kao što mnogi zlonamjerno često pokušavaju isticati

Druženje na sportskom terenu i oko njega, zajedničko slavljenje pobjeda i tugovanje nakon poraza, „iće i piće” i nova runda druženja nakon fer i sportskog takmičenja, „širenje horizonata” i zbližavanje ljudi različitih nacija i pogleda na svijet… Ima li ičeg ljepšeg? Ne, nije riječ o upravo započetom nogometnom mundijalu u Kataru, riječ je o malonogometnom turniru održanom proteklog vikenda u Vrbovskom – IV. Regionalnom malonogometnom turniru humanitarnog i multietničkog karaktera u organizaciji Sportskog rekreativnog društva Srba u Hrvatskoj, na kojem su sudjelovale ekipe iz mnogih regija Republike Hrvatske. Doputovali su i sudjelovali predstavnici hrvatske nacionalne manjine iz Republike Srbije, koji su na druženje u Gorski Kotar došli iz Vojvodine. Zbog pandemije korona virusa, nije ih bilo na prošlom izdanju turnira, također održanog u Vrbovskom, a ove godine ispunili su tada dato obećanje.

Turnir

Ekipe iz ovog lijepog goranskog gradića i bliže i dalje okolice, dečki iz Zagreba, spomenuti Vojvođani, mladići s Banije, Korduna, iz Slavonije, Like, Prigorja… na najljepši su mogući način kroz sportsko takmičenje pokazali da razlike među njima i nisu toliko velike kao što mnogi zlonamjerno često pokušavaju isticati. Upravo suprotno, na turniru održanom u dvorani OŠ Ivan Goran Kovačić ti su mladići na najljepši mogući način pokazali koliko su zapravo jednaki. Svi s istom i u potpunosti normalnom željom za pobjedom i dokazivanjem, ali u granicama sportskog ponašanja i međusobnog uvažavanja, što su mnogi tijekom turnira i pokazali na djelu.

Pobjednici su svi

Nakon cjelodnevnog takmičenja i velikog broja odigranih utakmica, titulu pobjednika uzeli su mladići iz NK Sloga Borova koji su u finalu rezultatom 2-0 nakon izvođenja sedmeraca pobijedili domaću ekipu NK Vrbovsko. Treće su mjesto izborili igrači iz Zagreba, ekipa Caffe bara Terasa, koji su u utakmici za treće mjesto pobijedili ekipu vojvođanskih Hrvata rezultatom 1-0. Najboljim igračem turnira proglašen je Branimir Sijerić, mladić koji je branio boje NK Petrova Gora, titulu najboljeg strijelca primio je Davor Bratić (NK Sloga Borovo), dok je najboljim golmanom proglašen Radomir Palić, također igrač Borova.

Naravno da su se spomenuti imali najviše razloga radovati se nakon završenog turnira, a najmanje razloga za slavlje članovi onih ekipa koji nisu prošli grupnu fazu natjecanja i izborili odlučujuće utakmice, no njihov doprinos predivnoj sportskoj manifestaciji nije time manji, jer se ni pobjednici bez njih ne bi mogli zvati pobjednicima. Na druženju u Vrbovskom, koje je kasnije preneseno u obližnje Gomirje, pobjednici su u pravom smislu te riječi bili – svi. Baš svi koji su organizirali ili sudjelovali na turniru koji je protekao bez i najmanjeg incidenta kakvi su česti na sličnim manifestacijama na kojima hormoni u žaru borbe rade jače nego što je to slučaj u svakodnevnim životnim situacijama.

Humanitarni karakter turnira

Druženje i povezivanje ljudi već bi bio i dovoljan povod, ali najvažnije je ipak da je turnir (kao i u svim dosadašnjim izdanjima) bio humanitarnog karaktera. Novac prikupljen od kotizacija ekipa koje su sudjelovale bit će doniran mladim odbojkašicama, sestrama Dejani i Dijani Vučenović iz Gline. Ne tako davnim potresom pogođena Banija najviše je nastradala, te će ova skromna, ali od srca donirana sredstva otići na pravu adresu kao što je to, uostalom, bilo i u ranijim izdanjima turnira, koji svake godine „raste” i polako dobiva tradicionalni karakter.

Dodanu vrijednost i posebnost turniru, kojeg je organiziralo Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj u suradnji s njihovim, možda i najagilnijim članom NK Gomirje, jest njegov međuregionalni i multietnički karakter. Srbi, Hrvati i „ostali” družili su se u maksimalno ugodnoj atmosferi, a „incident” je svima bio strana i nepoznata riječ. Isto se odnosi i na nacionalnost kao takvu; pobjeđuju li i slave ili, pak, tuguju, Srbi ili Hrvati, svima je u cijeloj priči bilo najmanje važno. U tom je smislu poruka odaslana s turnira važnija od svega.

Grad Vrbovsko je i ove godine, kao i lani, besplatno ustupio dvoranu na korištenje nakon što su prva dva inicijalna turnira bila održana u Zagrebu. Gradonačelnik Vrbovskog Dražen Mufić obećao je da će tako biti i dogodine, pozdravio je sve „humanitarce” koji su sudjelovali na turniru i dodijelio nagrade ekipi iz Zagreba, osvajačima trećeg mjesta.

Turnir

Službeni predstavnici zajednice Srba iz Hrvatske nisu propustili dati svoj osobni doprinos turniru nakon što je zahvaljujući njima uopće i došlo do pokretanja ovog sportskog događaja. Potpredsjednica Vlade RH Anja Šimpraga pozdravila je sve učesnike i predala pehar pobjednicima turnira iz Borova. Poraženima u finalu čestitao je i nagrade dodijelio Tomislav Žigmanov, predsjednik Demokratskog saveza Hrvata u Vojvodini i jedini predstavnik Hrvata u Skupštini Srbije. Predsjednik SNV-a, prof. Milorad Pupovac uručio je trofej najboljem strijelcu turnira i tom se prilikom zahvalio svim sudionicima: „Radite posao koji predstavlja zadovoljstvo za vas i vaše ekipe, ali oko vas se okupljaju ljudi koji imaju i drugu vrstu uloga, a to je da kroz sport afirmiraju suradnju, dobre odnose i da su – kao što je to inače slučaj u najboljim vremenima – sportska takmičenja koja su uzor i primjer suradnje i odnosa među ljudima…”

Predsjednik Sportskog rekreativnog društva Srba u Hrvatskoj Milan Martinović predao je trofej najboljem igraču turnira, a Dražen Stojanović, predsjednik NK Gomirje, koje je bilo suorganizator turnira, „nagradio” je najboljeg golmana. Priznanje za fair-play zasluženo je pripalo Damiru Kirasiću, vrataru NK Vrbovsko makar je primjera iskazivanja pravog sportskog duha na turniru bio zaista velik broj. Vrijedno je ipak istaknuti – mladi gospodin Kirasić ispao je „gospodin” u pravom smislu te riječi. U jednom je trenutku savjesno i svjesno ispravio odluku suca Rade Radulovića, i to na štetu vlastite ekipe. Priznao je da je on, a ne njegov protivnik, bio taj koji je posljednji dirao loptu koja je izašla izvan terena. Nakon te njegove geste, protivnici su dobili loptu, a njegova je ekipa nakon te korekcije primila gol koji je možda i odlučio pobjednika turnira. Zaista nesvakidašnja poruka. Upravo sudac Radulović uručio mu je nagradu za fair play.

Uvažavanje i razumijevanje

Naizgled marginalnu sportsku priredbu lokalnog i međuregionalnog karaktera popratili su i brojni hrvatski mediji, među njima i Hrvatska radio televizija. Široj populaciji u Hrvatskoj, ali posredno i u Srbiji, s njihove je strane poslana poruka da pripadnici ovih dviju nacija koji, nažalost, nose teško breme iz dalje i bliže prošlosti, bez problema mogu živjeti i djelovati u atmosferi uvažavanja i razumijevanja. Ako su gore imenovani pojedinci, bilo iz redova sudionika, organizatora ili političkih predstavnika i medija, svaki na svoj način poslali najljepšu moguću poruku, isto vrijedi doslovno za sve koji su u subotu i nedjelju bili u Vrbovskom i Gomirju. Isticanje pojedinaca u tom je smislu nepotrebno, ali je u isto vrijeme i inspirativno. Sudac turnira Rade Radulović sudio je sve utakmice, a također je zaslužio posebnu zahvalnost, možda čak i trofej za fair-play kao Damir Kirasić. Osim spomenute „anegdote”, ljudski je pogriješio još u jednoj prilici i jednom spornom odlukom oštetio jednu od ekipa na terenu. Ljudski je priznao, odluku više nije mogao promijeniti i nije mu zamjereno. Što pak reći na činjenicu da je kao „domaći čovjek” gostima iz Zagreba u vrlo neizvjesnoj situaciji, kad se odlučivalo o prolazu u polufinale, dosudio (istina, opravdani) kazneni udarac dvije sekunde prije kraja odlučujuće utakmice. To mogu samo najbolji među nama, a on je potvrdio da je takav – predan i savjestan i na prijašnjim izdanjima turnira kojima se uvijek odazivao.

Turnir

Posebno treba spomenuti i ekipu Hrvata iz Vojvodine na čelu s organizatorom Ivanom Budinčevićem, ekipa je to koja je za dolazak na turnir putovala najviše. Proveli su noć na putu da bi u jutarnjim satima u subotu došli u Vrbovsko i zatim dan nakon turnira umorni ponovno najduže putovali svojim kućama, a samo za nijansu su zauzimanjem četvrtog mjesta ostali bez konkretnijeg rezultata. Podsjetimo, riječ je o istim ljudima i ekipi koji su ove godine zajedno s Reprezentacijom Srba iz Hrvatske sudjelovali na Europeadi, nogometnom EP-u nacionalnih manjina Europe. Tada su „srpska reprezentacija Hrvata” i „hrvatska reprezentacija Srba” u Austriji desetak dana živjeli, trenirali i igrali zajedno te su Europi i svijetu pokazali koliko im zapravo može biti lijepo kad su zajedno. Bili su najveća priča spomenute Europeade, bez imalo pretjerivanja, te su se austrijski, talijanski i njemački mediji otimali za priču o „ljubavi i suživotu” Srba i Hrvata. Sličnoj smo priči svjedočili i na turniru u Vrbovskom.

Možda je turnir i na njemu prikazano „poštenje” i međusobno uvažavanje najbolje opisao novinar Novog lista Marinko Krmpotić: „Nema VAR-a, ali kad se ljudi razumiju, onda ima fair-playa i nitko ne vara…”
Da, zaista moćna poruka. Zahvalnost za sudjelovanje na ovom turniru u bilo kojoj ulozi zavrijedili su apsolutno svi. I oni s najmanjim „ulogama”. Naravno, za sljedeću godinu najavljeno je V. izdanje turnira.

 

Tekst je objavljen u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: