„U tuđini
Više sanjaš, više moliš
I nikako da nađeš
Onu mladost koju želiš“
Prvi stih navedene strofe ujedno je i naziv pjesme Farija Ibraimovskija, jedne od njih desetak koje su se čitale na tribini „Približimo se romskoj poeziji“ održanoj 3. novembra u Knjižnici Marije Jurić Zagorke na Krvavom mostu u Zagrebu. Poezija koja živi među Romima, narodom rasutim po Europi i svijetu, jednim korakom uvijek u tuđini, okupila je više ljudi nego što je stolica za njih bilo predviđeno.
Interesa za romsku poeziju ima. „Ono što je tiskano, na papiru prstima opipljivo, predstavlja samo oko 5 posto cijele jedne galaksije tog stvaralaštva“, rekao nam je Ljutif Demir, prvi sveučilišni profesor romskog porijekla u Hrvatskoj i osnivač prvog studija romistike u Europi na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Kaže kako je i sam nekad pisao poeziju, ali sve rjeđe otkad se bavi pisanjem stručnih knjiga.
„Romskoj poeziji trebaju ovakva događanja – ako se o njoj ne priča, ona će ostati u okvirima romske zajednice. Bit će getoizirana, kao što su Romi getoizirani“, kaže Demir te dodaje: „majke Romkinje odgajaju djecu u duhu nenasilja, ali onda se nađete u društvu u kojem vas gledaju kao takve, nasilne. Često kao na neku životinju“.
Smatra da Romi nisu građani drugog, već trećeg reda pa sa smijehom dodaje da ovakvim događajima i projektima, poput osnivanja studija, želi učiniti Zagreb romističkim centrom.
„Đelem, đelem..“
U toj tuđini krije se motiv, ili bolje reći vapaj, koji se provlači kroz pjesme. Uz ostale motive, tu su i siromaštvo i ljubav. „Puno nam je bliža nego što mislimo, ta njihova poezija“, rekla nam je Manuela Pauk, mlada akademska kiparica. Ona je, uz redatelja Lovru Krsnika i Demira, bila jedna od „tumačica“ pjesama, u čije su se tumačenje pak mogli uključiti svi u publici. Kako kaže, s romskom poezijom dosad nije imala doticaja pa joj je tribina svakako bila zanimljivo iskustvo.
„Poezija živi od ljudi“
To je bila i zamisao pjesnika Miroslava Kirina – da tumači budu ljudi koji nisu književni kritičari i pisci već pojedinci iz drugih profesija koji se trude sagledati stvari u svim mogućim aspektima. Kaže da se od poezije se zarađuje, al’ se živi, a kada je riječ o budućnosti stiha, smatra da ima razloga za optimizam.
„Više se o njoj govori, čak se i čita više nego prije. Možda je to i zbog društvenih mreža – postoje neki projekti koji su zaživjeli na društvenim mrežama, poput projekta Sandre Baković, čija je Facebook stranica naslova ‚Odvalimo se poezijom’ prerasla u ciklus tribina” – rekao je Kirin te zaključio da „poezija živi od ljudi“.
Stoga, da bi živjela, ona mora izaći među te iste ljude.
Ciklus tribina „Tumači poezije“, koje organizira Hrvatski P.E.N centar ide dalje, pa će se tako ubrzo u knjižnici Tina Ujevića u Zagrebu čitati suvremena ljubavna poezija, a negdje na zalasku decembra trebala bi se održati i tribina s fokusom na poeziju o migracijama.
