Tradicionalni jezički kamp na Balatonu

Piše: P-portal.net

Učenici osnovnih i srednjih škola u Mađarskoj i Hrvatskoj srpske nacionalnosti i ove godine su stekli nova saznanja tokom sedam dana trajanja srpskog jezičkog kampa “Vuk Stefanović Karadžić” u Balatonfejvešu …

Učenici osnovnih i srednjih škola u Mađarskoj i Hrvatskoj srpske nacionalnosti i ove godine su stekli nova saznanja tokom sedam dana trajanja srpskog jezičkog kampa “Vuk Stefanović Karadžić” u Balatonfejvešu na jezeru Balaton. Kamp ove godine obilježava 15 godina rada.

Ove godine od 30. juna do 7. jula u kampu je bilo 77 učenika, od toga deset iz Hrvatske, koji su se družili i učili srpski jezik, književnost, likovni i muzički odgoj uz brojne sportske i slobodne aktivnosti da bi svoja znanja pokazali na završnoj večeri uoči polaska kućama.

– Nastojali smo da deci i ove godine kamp učinimo nezaboravnim, kaže organizatorica kampa Julijana Kotorčević, inače, upravnica đačkog doma i pomoćnica direktora srpskog obrazovnog centra u Budimpešti koji čine vrtić, osnovna škola i gimnazija “Nikola Tesla”.

– Deca u kamp dolaze iz cele Mađarske, a dok su ranije dolazila i deca iz Srbije, BiH, Kosova i Rumunije, danas dolaze samo deca iz Hrvatske. Ona nas uvek obraduju, a kako je saradnja s Vijećem srpske nacionalne manjine u Zagrebu dobra, naravno da svake godine planiramo da će i deca iz Hrvatske da budu u kampu, rekla je Kotorčević.

Kako izgleda dan u kampu? Ustajanje je u osam sati, a nakon doručka počinje učenje azbuke, književnosti i jezika. Djeca su raspoređena na grupe po uzrastu, od grupe za niže razrede do srednjoškolaca i sa svakom grupom rade dva prosvjetna radnika Nakon ručka, na rasporedu je rad u sekcijama kao što je hor. Osnovnoškolci moraju pjevati u horu, makar to nekima nije previše drago.

– Imamo likovnu sekciju bez koje ni jedan kamp ne prođe i sportske sekcije za koje se djeca masovno javljaju jer ih vole, rekla je Kotorčević i dodala da su svi dani posvećeni pripremama za završnu večer. Pozvali su animatora iz Beograda, Srećka Cvetanovića umetničkog imena Ćeća Ćećić koji je zabavljao decu i organizirao zabavna takmičenja za njih tokom večeri, a tokom trajanja deca su plovila brodom po jezeru. Svake godine određuju neku temu, a kako je ovo 15 jubilarni kamp, moto kampa je Andrićev moto “I priča teče dalje” u nadi da će kamp da traje, a i da na neki način sumiraju ovih 15 godina. U kampu ima dosta djece koja ne govore srpski.

– Popularni smo među Mađarima koji imaju srpsko poreklo, pa deca žele da dođu. Sa njima se posebno radi, pa na dodatnom zanimanju nauče osnovne reči i rečenice. Deca kažu da im je lepo i da im godina traje od kampa do kampa. Svake godine, kad iziđemo iz autobusa, kažemo da smo se vratili kući, toliko nam je sve poznato i toliko smo uhodani u priču, kaže Julijana, ističući da kamp financira srpska zemaljska samouprava u Mađarskoj, a pomažu mesne samouprave ukoliko su u mogućnosti.

– Samouprava konkuriše za sredstva za kamp, ali prema nama nisu posebno raspoloženi. Jednom smo dobili milion forinti i otad nikad više. Sad smo dobili 1.000 evra ili 300.000 forinti, a to nije puno, kaže Kotorčević. Gordani Gerđ, koja je diplomirana pedagoginja i radi u đačkom domu srpske gimnazije kao odgajateljica, ovo je peta godina u kampu.

– Svako je odgovoran za svoju grupu. Ako su deca mlađa, onda s njima morate da prošetate do grada, da vodite računa o njihovom novcu, dali su sredili posteljinu, da se istuširaju uveče, da ne idu sami u Balaton, kaže Gordana čija su djeca također bila u kampu.

– Sva deca jedva čekaju da dođu. Kad dođu prvi put, onda su dva dana rezervirani, malo im treba vremena da se uklope, a onda ne možete da ih pošaljete kući, svi se grle i ljube. Deca ostaju prijatelji za ceo život. Moja deca se dan danas druže s decom iz kampa, rekla je.

Djeca iz Zagreba, od Mateje Medaković koja je završila drugi razred i prvi puta je u kampu, pa do četvoro učenika Srpske pravoslavne gimnazije u Zagrebu također su se vrlo brzo uklopila. To potvrđuje Milenko Radić iz srpske redakcije na Mađarskom radiju u Pečuju koji je bio voditelj sportskih aktivnosti.

– Vreme je za razliku od prošlogodišnjeg dozvoljavalo kupanje, a deca su uživala u sportskim aktivnostima, pri čemu su se isticali Zagrepčani. Gimnazijalac Đorđe Berić bio je najbolji u šahu i nogometu, a njegova kolegica Dunja Dražić u šahu. Deca iz Zagreba vrlo su se brzo uklopila, pri čemu im je pomoglo dobro poznavanja srpskog za razliku od dela dece iz Mađarske, rekao je Milenko i najavljuje da će ove godine pet učenika iz mađarske doći na Ljetnu školu koja će se održavati na otoku Viru.

– Bilo je super, rekla je Maja Matić iz “Prosvjete” koja je ove godine prvi puta vodila učenike na Balaton. Svi su oduševljeni kampom, dobro su se proveli, ponešto i naučili, izvanrednih događaja nije bilo, a Una Koraca osvojila je nagradu Mis kampa.

Sretna misica Una i njene vršnjakinje Maša Karapandža i Dora Vuković koje su završile četvrti razred lani su već bile u kampu, a ovogodišnji utisci također su im pozitivni. “Dobro smo se provele i naučile neke nove stvari”, kažu one.

Gimnazijalci su na Balaton išli za nagradu jer su Đorđe Berić, Dunja Dražić, Anđelija Drača i Dolores Gaćeša primjerni učenici kojima srpski dobro ide.

– Kad je stigao dopis za slobodna mjesta, profesorica je rekla da idemo mi zbog znanja srpskog, kažu. A da lijepe uspomene ne pohode samo učenike, svjedoči i Bogdanka Srdić Vulpe koja je lani vodila djecu iz Zagreba, a koja je zbog dobrog druženja poželjela da se makar na koji sat ponovo vidi sa svojim kolegama i sa djecom koja su joj lani bila u grupi.

Izvor: SNV


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: