Jedan od glavnih zamašnjaka u međunacionalnoj mržnji u Južnoj Evropi (taj je naziv jako obradovao našu predsjednicu, koja je sva sretna što se ne spominje Balkan) jest upravo crkva. Na Balkanu ili u Južnoj Europi (kako vam draže) glavni širitelji mržnje jesu vjerske vođe u svim narodima i religijama, ne samo „u Hrvata“, već i među Srbima i Muslimanima, koji se danas smatraju novom, bošnjačkom nacijom. Bosna je upravo najeklatantniji primjer.

BiH tvore tri konstitutivna naroda koji svoju narodnost dokazuju pripadnošću jednoj od tri glavne vjere. Prije nekoliko stotina godina su bili jedan narod, govorili su istim jezikom, sada izmišljaju različite kvazivarijante jednoga jezika da bi se po nečemu razlikovali. Kada je crkva preuzela „brigu“ o njihovim dušama, jedni su postali Hrvati, drugi Srbi, a treći Bošnjaci. Pođimo od Bošnjaka koji su bili ili Srbi ili Hrvati do dolaska Turaka, a onda su prihvatili Islam i postali nešto treće, iako mi nije jasno zašto neki Hrvat ili Srbin ne bi mogao biti muslimanske vjere. Što se „Srba“ i „Hrvata“ u BiH i njihove različitosti tiče, samo na jednom primjeru možemo vidjeti apsurdnost nacionalnog porijekla. Naime, hrvatski ministar obrane, tvrda Hrvatina i mrzitelj svega srpskog, bio je Gojko Šušak. Lično ga poznajem i dobar sam s njim, Srbin je, a u vrijeme stolovanja zločinca mome Gojku je to jako dobro došlo da ga svi ostave na miru.

Ali, Bosna i Hercegovina je druga država i ne treba se uplitati u tuđe probleme. Neka ih oni sami rješavaju, a mi imamo i svojih, koji su vrlo ozbiljni i mogli bi dovesti do bratoubilačkog rata u kojem bi, pošto više i nemamo Srba, mi Hrvati mogli krenuti u klanje jedni drugih. Skoro neprimjetno je nedavno u Zagrebu u podrumu Matice Hrvatske grupa hrvatskih „intelektualaca“ osnovala Projekt Velebit kojem je Katolička crkva „u Hrvata“ dala na korištenje prostor u njihovom zdanju na Kaptolu 25, stotinjak metara od zagrebačke katedrale. Ukratko, Projekt Velebit zalaže se za reinkarnaciju tzv. NDH, a zabranu svega što ima iole naznaku da se odnosi na jugoslavenstvo. Projekt Velebit u svojim „Načelima“ ima 25 stavaka i ko ih sve pročita i ne završi s glavoboljom i mučninom zaslužuje da postane član tog „biranog“ društva, a kojemu potporu daje i crkva „u Hrvata“.

Da vam ne pozli, navest ću samo stavak 1. i 2. Načela, koji glase:

1. PROJEKT VELEBIT se zalaže za zabranu svakog oblika jugoslavenstva, koje se tijekom povijesti, sve do današnjih dana nalazilo i nalazi se suprotstavljeno načelima hrvatske samobitnosti, samostalnosti i nacionalnom opstanku.
a. Svi oblici organizirane ili individualne promocije jugoslavenstva, velikosrpstva i svih drugih oblika stranoga hegemonizma s pripadajućim simbolima, imaju se zakonski, nedvosmislenim izrijekom, zabraniti.
b. S hrvatskih trgova, ulica i iz javnoga prostora imaju se eliminirati svi natpisi, spomenici, fotografije i slična ikonografija u spomen povijesnih ličnosti i događaja koji su imali udjela u stvaranju i održavanju jugoslavenske ideologije, protiveći se uspostavi Hrvatske kao samostalne države, navlastito obilježja koja veličaju Josipa Broza Tita kao glavnog nositelja najpogubnije zločinačke ideologije koja je pogodila hrvatski narod.
c. U cilju uspostave povijesne istine mora se iz hrvatske historiografije izbaciti sve jugoslavenske, komunističke i velikosrpske krivotvorine te tako uspostavljenu povijesnu istinu ima se ozakoniti kako bi se spriječila neprijateljska propaganda i kako bi s hrvatskog naroda bila skinuta izmišljena zločinačka stigma bazirana na interesima jugoslavenske i velikosrpske politike. Tako uspostavljena istina ima se uključiti u školske nastavne programe i ukupni edukativni sustav.

2. PROJEKT VELEBIT se zalaže da se u najkraćem roku u Hrvatskom Saboru raspravi te da se promijeni Preambula Hrvatskoga ustava izbacivanjem
a. skandalozne “odredbe” po kojoj je hrvatska država nastala i “u uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.)”
b. temeljito prijeporne, državotvorno neprihvatljive “odredbe” da je Hrvatska “nacionalna država hrvatskoga naroda i država pripadnika nacionalnih manjina: Srba, Čeha, Slovaka, Talijana, Mađara, Židova, Nijemaca, Austrijanaca, Ukrajinaca, Rusina, Bošnjaka, Slovenaca, Crnogoraca, Makedonaca, Rusa, Bugara, Poljaka, Roma, Rumunja, Turaka, Vlaha, Albanaca i drugih” te da se zamjeni rečenicom da je Hrvatska “nacionalna država hrvatskoga naroda”.

I tako dalje u 25. stavaka. „Velebitaši“ se uglavnom zalažu za zabrane i vraćanje u daleku prošlost, negiranje svih težnji hrvatskih sinova koji su se zalagali za panslavizam i jedinstvo svih Južnih Slavena. Ta načela i ta organizacija, u normalnim uvjetima, mogli bi se shvatiti i kao šala, ali danas kada se neoustaštvo budi po čitavoj državi, postaju vrlo ozbiljna i opasna. Naravno, osnivačkom sastanku prisustvovali su vrlo ugledni hrvatski muževi, kao na primjer odvjetnik Zvonimir Hodak, a „novinar“ Marko Jurič je predsjednik te „elite“ hrvatstva. Sve puno ljudi, ali nigdje čovjeka!

Ta ista grupa osnovala je i smjestila na istu adresu i Hrvatsku pravoslavnu crkvu, koja na njihovu žalost nije priznata u Hrvatskoj, a koja je svoje pojavljivanje imala za pravoslavni Božić, kada se njihov „mitropolit“ u svečano ruho oblačio ispred spomenika Petru Preradoviću, a ispred vrata Srpske pravoslavne crkve. U svom tom cirkusu na žalost sudjeluje i Katolička crkva dajući direktnu podršku bratiji. Mnogi će se čuditi kako je to moguće nakon ekumenizma pape Franje i njegovih silnih poruka da su svi ljudi braća u Kristu, bez obzira na vjeru i naciju. Da, to nam govori papa, ali hrvatsko svećenstvo gusla svoje. Umjesto ekumenizma, mnogi svećenici i neki biskupi u Hrvatskoj šire mržnju među ljudima i prema svima onima koji drugačije misle od njih. Svake godine u nekim crkvama se na dan tzv. NDH, 10. aprila, održavaju mise u spomen te tvorevine zla. Služe se mise zadušnice za Antu Pavelića, pa je i splitski svećenik Luka Prcela za vrijeme televizijskog prijenosa mise branio ustaše i NDH, a partizane nazivao zločincima. Zbog toga je prvi puta u povijesti Republike Hrvatske dobio i prekršajnu prijavu. Ne samo prekršajnu već i krivičnu prijavu treba dobiti bratija oko „Velebita“, jer fašizam i neoustaštvo u Hrvatskoj uzima sve više maha, što je protuustavno i protuzakonito, te demantira izjavu naše predsjednice da je ona dovela do hrvatskog jedinstva.

Puno ružnih stvari se događa pod kapom Katoličke crkve u Hrvatskoj s blagoslovom Hrvatske biskupske konferencije. Sve u suprotnosti s onim što propovijeda papa Franjo, koji je nedavno izrekao: „bolje je biti ateist, nego licemjerni katolik“. Ja se ponosim svojim ateizmom!