Claudio Magris na čelu je inicijative šezdesetak talijanskih pisaca, urednika, novinara, profesora, kazališnih i drugih kulturnih radnika koji su predložili da se ovogodišnja Nobelova nagrada za književnost dodijeli književniku i publicisti Predragu Matvejeviću.
– Predrag Matvejević je sinteza Europe i Istočne Europe, koja se prepoznaje po Mediteranu i njegovoj povijesti: po njegovom životu, njegovoj obitelji, njegovom književnom radu i književno-političkom opusu, u vremenima Željezne zavjese, gdje se sreću pripadnici svih etničkih skupina, religija, nacionalnosti i kultura i koji danas, kao i jučer, neki žele pretvoriti u razlog sukoba. Matvejevićeva djela, a posebno neusporedivi Mediteranski brevijar preispituje te navodne razlike, dokazujući na način na koji to nitko nije napravio, osim njega i Braudela, koliko su one naše i pripadaju svakom od nas, mijenjajući ih pritom u razloge suživota, obogaćivanja, razmjenu – započinje njihovo pismo.
[stextbox id=”custom” float=”true” align=”right” width=”350″]
Želim da Europa bude više Europa građana, a manje Europa nacija, koje su se tako često međusobno uništavale
– Matvejević, 2010., Večer.com
[/stextbox]
– Prije svega, Matvejević ima vrlo visoki poetski koncept, sposobnost za razumijevanje mjesta i ljudi Europe: on je razradio teoriju geopoetice, što znači da postoje mjesta bogata poviješću i osjećajima mnogih naroda koja zrače poeziju. Neizmjerna Predragova skromnost skriva njegovu vrijednost. Skromnost je velika vrlina, ali kada se pretjeruje postaje zločin, jer šteti dobru – stoji u tekstu.
– Knjiga može biti dovoljna za kandidaturu za Nobelovu nagradu? Mi tako mislimo – ističu autori inicijative i zaključuju. – Ako to nije dovoljno, onda dodajmo književnu i kulturnu vrijednost, antropološku i povijesnu, svih njegovih drugih knjiga. Stoga predlažemo za Nobelovu nagradu za književnost – Predraga Matvejevića, rođenog u Mostaru i odraslog na obalama Mediterana o kojemu je majstorski pripovjedao, gledajući s velikom pažnjom i osjetljivošću narode i kulture na tri kontinenta – navode na kraju pisma.
[stextbox id=”custom” caption=”Predrag Matvejević”]
Matvejević se rodio u Mostaru 1932. godine, od oca Vsevoloda Matvejeviča rođenog u ukrajinskoj Odesi, suca u Mostaru nakon povratka iz ratnog zarobljeništva u Njemačkoj 1945. godine i majke Angeline, rođene u BiH. Nakon školovanja u rodnom Mostaru, gdje je bio i partizanski kurir, započeo je studij francuskoga jezika i književnosti u Sarajevu i završio ga Zagrebu.
Doktorirao je 1967. na sveučilištu Sorbonne u Parizu disertacijom o angažiranu i prigodnom pjesništvu. Do 1991. godine predavao je francusku književnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a tijekom rata napušta Zagreb i od 1991. do 1994. predaje slavenske književnosti na Trećemu pariškom sveučilištu (Nouvelle Sorbonne), a od 1994. do 2007. srpski i hrvatski jezik i srpsku i hrvatsku književnost na Rimskom sveučilištu La Sapienza.
Primio je počasni doktorat u Francuskoj (Perpignan) i dva u Italiji (Genova, Trst), a dodijeljen mu je 2002. godine i počasni doktorat na Sveučilištu “Džemal Bijedić” u Mostaru. Jedan je od najprevođenijih hrvatskih autora u svijetu. “Mediteranski brevijar” preveden je na 23 jezika, a “Druga Venecija” na desetak.
[/stextbox]
Naslovna fotografija: Jovica Drobnjak; autor: Hrvoje Felbar // Privrednik.net
