Brutalni rat na granicama EU-a proteklih je mjeseci zasjenio sve druge događaje i procese koji se odvijaju na Starom kontinentu. U takvim okolnostima, potpomognut stanjem političkog kaosa, mađarski premijer Viktor Orban osigurao je još jedan mandat na čelu mađarske vlade. Orban je u Mađarskoj na vlasti bez prekida od 2010. godine. Iako se procjenjivalo da će ovoga puta puno teže ostvariti pobjedu, to se nije dogodilo. U srazu s organiziranom i ujedinjenom opozicijom, Orban je dobio dvotrećinsku većinu mandata, što mu omogućuje i samostalnu izmjenu ustava. Takvoj pobjedi nije se nadala ni sama Orbanova stranka Fides. No Orban je slavodobitno zaključio da je pobjeda takva da se vidi i iz svemira, a u svakom slučaju i iz samog Brisela.

Zanimljivo je da je Orban zajedno s izborima organizirao i referendum o četiri pitanja koja se odnose na obrazovni zakon, a čiji je cilj bio zabraniti tematiziranje određenih sadržaja u javnim obrazovnim institucijama, posebice onih koji se tiču promjene spola i sadržaja vezanih uz seksualne manjine. Zbog takvih prijedloga zakona doživio je ozbiljne kritike iz EU-a u vidu optužbi o uspostavljanju diktature i kršenju prava manjina. Stavljanjem pitanja o tome na referendum Orban je skinuo odgovornost sa sebe i prebacio je na građane, otupivši na taj način oštricu briselske kritike. Organiziranjem referenduma na isti dan kada se održavaju i izbori uspio je razjediniti i opoziciju, koja je inače nastupila ujedinjeno, što je značajno doprinijelo ovakvom izbornom rezultatu.

Orbanova pobjeda i o(p)stanak na vlasti znače nastavak dugogodišnjih napetosti unutar EU bloka u kojem se Mađarska, uz Poljsku, prometnula u najvećeg oponenta postojećeg EU establišmenta. No za razliku od Poljske, koja u proteklih mjesec dana predvodi napade na Rusiju zbog rata u Ukrajini, Mađarska je i po tom pitanju ostala izolirana. Orbanova vlada zauzela je otvoreni stav da se ne želi previše miješati u rat u Ukrajini i odbila se pridružiti radikalnim mjerama, poput poziva na potpuni prekid ruske opskrbe energentima. Zbog toga je Orbana osobno prozvao i ukrajinski predsjednik Zelenski samo nekoliko dana prije izbora u Mađarskoj. No ni takvi, iz današnje perspektive krajnje nepopularni stavovi, nisu poljuljali Orbanovu ogromnu prednost pred opozicijom.

Činjenica da su Mađarska i Poljska odigrale ogromnu ulogu u prihvatu ukrajinskih izbjeglica sigurno će u sljedećim godinama biti iskorištena kao političko oružje vlada tih država u njihovim obračunima s vodstvom EU-a. Te dvije države već se godinama susreću s izolacijom unutar europskih institucija, u kojima njihove politike nemaju podršku. Zastupnici Orbanove stranke i on sam lani su tako istupili iz kluba Europske pučke stranke.

Ovakvim izbornim rezultatom najviše će biti razočarani Orbanovi protivnici u Europskom parlamentu i Komisiji koji su godinama unazad svojim rezolucijama i odlukama pripremali teren za njegovo uklanjanje s vlasti. Mađarski članovi Europskog parlamenta iz redova liberala i socijalista uspjeli su izgraditi čvrstu antiorbanovsku koaliciju u zakonodavnom tijelu EU-a, pa je Mađarska gotovo redovna tema plenarnih sjednica o stanju demokracije i vladavine prava u toj zemlji. Sada kada su se njihovi napori za promjenom vlade u Budimpešti pokazali neuspješnima, nema nikakve sumnje da nas očekuju novi sukobi, ali i moguće ostvarivanje dugogodišnjih prijetnji o oduzimanju europskih sredstava Mađarskoj i Poljskoj, što bi EU dovelo u još dublju političku krizu.

Političke snage koje EU žele pretvoriti u federaciju i superdržavu centraliziranih ovlasti i izrazito liberalnih vrijednosti nikako se ne mogu pomiriti s vizijom Europe kakvu imaju konzervativnije države članice. Orban je u proteklih 15 godina postao simbol konzervativne Europe kakvu liberali pokušavaju razmontirati i očito ne namjeravaju stati dok svaka država članica ne bude imala vladu po njihovom ukusu. Ta podjela i nerazumijevanje između liberalnih i konzervativnih političkih snaga u EU-u s godinama postaju sve izraženiji, a stavovi sve krući i beskompromisniji. Osim oduzimanja sredstava iz europskih fondova, radikalni političari i opcije sve češće pozivaju i na isključivanje država iz EU-a. Rat u Ukrajini doveo je do primirja u europskim ideološkim borbama, no nema sumnje da nas očekuju novi sukobi koji bi mogli imati velike posljedice po političku budućnost EU-a.