Prije nekoliko godina tužila sam prijateljicu jer mi nije vratiti novac koji sam joj posudila. Tada smo pred sudom zaključile sudsku nagodbu i dogovorile smo se da će mi dug vratiti u roku od tri godine. Dogovorile smo se i da mogu pokrenuti sudsku ovrhu ako mi taj dug ne vrati u dogovorenom roku od zaključenja sudske nagodbe. Nakon isteka roka od tri godine nije mi isplatila dugovni iznos, već je ovaj put ona tužila mene tvrdeći da je sudska nagodba ništetna jer tražim da mi se isplati više nego što sam joj dala. Također, zatražila je odgodu ovrhe jer je sudska nagodba na temelju koje se pokreće ovrha ništetna. Ponovno ne želi isplatiti dug. Koje su moje pravne mogućnosti? Da li je mogu ponovno tužiti?

Spomenka A., Zagreb

Dužnika s kojim ste zaključili sudsku nagodbu ne možete ponovno tužiti jer članak 323 Zakona o parničnom postupku jasno propisuje da je sud u toku cijelog postupka dužan po službenoj dužnosti paziti vodi li se parnica o predmetu o kojemu je ranije bila zaključena sudska nagodba. Sud će odbaciti tužbu ako utvrdi da se parnica vodi o predmetu o kojemu je već zaključena sudska nagodba. Ukoliko bi sud presudio, u takvom slučaju došlo bi do bitne povrede odredaba parničnog postupka i takva presuda bila bi ukinuta.

S jedne strane, sudska nagodba je izjednačena u procesno-pravnom smislu s pravomoćnom sudskom presudom jer ona, kao i pravomoćna sudska presuda, predstavlja presuđenu stvar. Opće je poznato načelo da se ne može dvaput suditi za istu stvar. Ono što sudsku nagodbu razlikuje od pravomoćne sudske presude je to što se ona ne može pobijati izvanrednim pravnim lijekom kao što je, prema Zakonu o parničnom postupku, prijedlog za ponavljanje postupka, dok se protiv pravomoćne presude može podnijeti prijedlog za ponavljanje postupka. Druga važna razlika je u tome što sudska nagodba sadrži obveznopravne elemente i stoga se na nju mogu primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima; sukladno tom zakonu, sudska nagodba se može pobijati ili se može utvrđivati njena ništetnost na način da se podnese tužba i pokrene novi parnični postupak.

Prema tome, u novom sudskom sporu koji je pokrenuo vaš dužnik može se dokazivati da su ispunjene zakonske pretpostavke za utvrđenje sudske nagodbe ništetnom. Zakon o obveznim odnosima (NN br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, u daljnjem tekstu ZOO) u članku 270 određuje da je pravni posao nevaljan ako je činidba nedopuštena, neodređena ili neodrediva, zatim u člancima 279 do 285 da je ugovor nevaljan ako su prilikom dogovora postojale mane volje, dok članci 18 i 276 propisuju da ugovor moraju zaključiti poslovno sposobne osobe. Ugovor će sukladno članku 273 biti ništetan i ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jedne strane da sklopi ugovor, a druga ugovorena strana je za to znala ili morala znati odnosno kod bitnih ugovora bez obzira na znanje druge osobe. Još treba dodati da će prema člancima 286, 289 i 290 ZOO-a ugovor biti ništetan ako u onim slučajevima u kojima mora bit zaključen u propisanoj formi, nije zaključen u toj propisanoj formi.

Za samu nagodbu je karakteristično još i to da se ne može zahtijevati poništenje nagodbe zbog prekomjernog oštećenja, a što propisuje članak 155 ZOO-a. Nakon što je vaš dužnik pokrenuo sudski spor radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe, koja se odnosi na njegovu dospjelu obvezu isplate duga, doveo vas je u situaciju da u procesno-pravnom smislu u odnosu na svoje potraživanje možete jedino pokrenuti ovršni postupak radi prisilne naplate. U odgovoru na tužbu oponirat ćete svim tužiteljevim tvrdnjama o ništetnosti sudske nagodbe i dokazivati suprotno, kako sudska nagodba nije i ne može biti ništetna. Ono što je u ovom slučaju važno jest činjenica da je sudska nagodba već pred sudom prilikom njenog zaključenja, na određeni način, prošla test valjanosti.

Ovakvi postupci utvrđenja ništetnosti sudskih nagodbi su česti u sudskoj praksi. Nerijetko se radi o simuliranoj tužbi kojom se zloupotrebljava pravni sustav jedne države, a sve u cilju da se vjerovnik onemogući u naplati legitimnog i pravomoćnog potraživanja i da se na taj način pokuša izbjeći plaćanje duga. Tu činjenicu možete u ovršnom postupku navesti kao argument protiv prijedloga kojim se traži odgoda ovrhe do okončanja parničnog postupka radi utvrđenja ništetnosti sudske nagodbe.