Smjena generacija

Piše: Dušan Cvetanović

Smjena generacija, koja je započela s Miloševićem, a nastavlja se s Anjom Šimpragom na izrazito visokoj poziciji potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske, ne izgleda ni najmanje loše. Manjinskoj zajednici kakva je srpska, koja je u nepovoljnom položaju u pogledu asimilacije i težeg održavanja vlastitog identiteta, trebaju predstavnici koji su agilni, projektno orijentirani i sposobni okupljati, umjesto stvarati podjele i sukobe
Foto: Duško Jaramaz/PIXSELL

Odlazak s političke dužnosti zbog sumnje u političku korupciju nikada nije dobar završetak političkog mandata. Kada se ta sumnja s novinskih naslovnica preseli u službene dokumente Državnog odvjetništva i dobije svoju formalnu dimenziju u obliku istrage, tada je situacija još ozbiljnija. Upravo se to dogodilo SDSS-ovom Borisu Miloševiću koji se ovih dana i službeno oprostio od pozicije potpredsjednika Vlade u okviru njene prisilne rekonstrukcije. Kada bi se radilo o HDZ-ovom ministru, ne bismo bili previše sumnjičavi prema poštenim namjerama Državnog odvjetništva da iskorijene svaki oblik političke korupcije, no u slučaju Miloševića vrijedi napraviti iznimku i iskreno ispoštovati poznatu pravnu maksimu o nečijoj nedužnosti dok se ne dokaže suprotno. Svojim dosadašnjim političkim radom i manirama Milošević je zaslužio takav tretman, prije svega zbog specifične pozicije manjinskog potpredsjednika Vlade koja od njega zahtijeva povećani osobni politički angažman. U sustavu u kojem gotovo ništa nije mogao ostvariti bez doslovnog potezanja za rukav nekog od ministara, teško je izbjeći situacije u kakvima se, izgledno, našao i Milošević. Je li pritom prešao granice koje se ne smiju preći, to će morati dokazati Državno odvjetništvo ako se uopće odluči na podizanje optužnice.

No unatoč mogućoj Miloševićevoj nedužnosti, a zato što je politika sve više pitanje dojma i imidža, a ne činjenica, nemoguće je zanijekati značajnu političku štetu, bez koje bi manjinska politika u Hrvatskoj disala puno lakše. Nije neka tajna da pripadnici nacionalnih manjina ne obiluju političkim kadrovima koje mogu poslati na najviše državne dužnosti, pa gubitak Borisa Miloševića, bar za razdoblje dok traje pravosudni postupak, nije dobar scenarij za ostvarenje zadanih ciljeva, prije svega onih srpske nacionalne zajednice. Nema nikakve sumnje da će zbog ovoga brojni procesi biti usporeni i da će dragocjeno vrijeme biti izgubljeno. Nebrojeni su projekti od kojih se odustajalo samo zato što nisu bili dovršeni u mandatu vlade koja ih je osmislila i pokrenula. Gubitak nekoliko mjeseci zbog pravosudnih trakavica zato može biti puno ozbiljniji nego što to izgleda neupućenim promatračima političkih zbivanja. No situacija je takva kakva jest.

Jedino što je pozitivno u cijeloj priči jest činjenica da je Miloševića na mjestu potpredsjednika Vlade zamijenila njegova kolegica iz Šibensko-kninske županije, sada već bivša saborska zastupnica Anja Šimpraga. Njen izbor, ukoliko nije rezultat nedostatka kadrova, dobar je pokazatelj da postoji iskrena namjera da se ozbiljno radi, ali ne samo radi nego i ostvare rezultati. Šimpraga se godinama dokazivala i dokazala na terenu, rješavajući probleme lokalnog, uglavnom staračkog stanovništva koje živi na kršu dalmatinskog zaleđa. Osim kao sposobna organizatorica naučena na sve trikove zagušujuće državne administracije, Šimpraga pokazuje i značajne političke kvalitete. Spremna na kompromis, pomirljiva i fokusirana na rješenje problema umjesto na produbljivanje, široj javnosti ostala je najviše u pamćenju govorima uoči obljetnica “Oluje”, pozivajući na zdrav razum i razumijevanje svačijih patnji i stradanja. Njena posvećenost onome što radi, njena ustrajnost i smirenost, čime često nadilazi i svoje neposredno okruženje, karakteristike su koje čitavu situaciju čine manje zabrinjavajućom.

Smjena generacija, koja je započela s Miloševićem, a nastavlja se s njom na izrazito visokoj poziciji potpredsjednice Vlade Republike Hrvatske, ne izgleda ni najmanje loše. Manjinskoj zajednici kakva je srpska, koja je u nepovoljnom položaju u pogledu asimilacije i težeg održavanja vlastitog identiteta, trebaju predstavnici koji su agilni, projektno orijentirani i sposobni okupljati, umjesto stvarati podjele i sukobe. Zato se, nakon ovog političkog dramoleta, treba vratiti poslu i u preostale dvije godine mandata napraviti sve da se ključni projekti dovrše, a učinjena šteta sanira na način od kojeg će svi imati koristi. Takvih projekata je zasigurno dosta, a neki od njih doslovno su od egzistencijalnog i vitalnog značaja za razvoj manjinskih potencijala. Propustiti njihovo ostvarenje, u situaciji kada je teško znati kada će se ponovno biti u poziciji vlasti, bila bi moguće i nenadoknadiva šteta.

 

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: