Nikola Tesla, jedan od najznačajnijih izumitelja i znanstvenika na svijetu, osoba zbog koje danas možemo koristiti sve moguće naprave, rođen je u malom ličkom selu Smiljan 10. jula 1856. godine. Tada je to bila Vojna krajina Austrije, zatim Jugoslavija te danas Republika Hrvatska. Obitelj su činili otac Milutin koji je bio pravoslavni sveštenik, majka Georgina, poznatija kao Đuka, koja također potječe iz pravoslavne svešteničke obitelji Mandića, tri sestre: Milka, Angelina i Marica te brat Dane. Njegovu biografiju znaju mnogi, znaju za izume, gdje je sve boravio od Gospića, Karlovca, Graza, Pariza, New Yorka… No, malo njih se zaputi u Liku, u malo selo Smiljan, okovano Velebitom i surovom prirodom, kako bi vidjelo i možda shvatilo od kuda potječe Nikola Tesla.

Dolazeći u Smiljan, prateći putokaze, dolazite do Memorijalnog centra Nikola Tesla. Otvoren je 10. jula 2006. prilikom obilježavanja 150 godina od rođenja Tesle. Tada je obnovljena crkva i Teslina rodna kuća i uvedna struja… Mala pravoslavna crkva, rodna kuća i još koja kućica u kojoj se nalaze Teslini izumi i dalje su tu. Gledajući okolinu zapitate se kako je ovdje izrastao genije, jedan od najvećih svjetskih znanstvenika. I onda vam postane jasno, utjecaj oca, pravoslavnog sveštenika, na malog Nikolu bio je velik. Ali i majke, oba roditelja su imala veliki utjecaj na svoju djecu.

„Iako moram svoju inventivnost zahvaliti majčinom utjecaju, vježbe koje mi je otac davao bile su veoma korisne. Sadržavale su mnoštvo zadataka, npr. pogađanje tuđih misli, otkrivanje raznih grešaka ili izraza, ponavljanje dugih rečenica ili računanje napamet. Te su mi dnevne vježbe imale ojačati pamćenje i razum, a posebno razviti kritičnost i bile su nesumnjivo veoma korisne. Moja majka potjecala je iz jedne od najstarijih obitelji ovog kraja, koja je u sebi nosila izumiteljsku žicu. I njezin otac i njezin djed izumili su mnoga pomagala za kućanstvo, zemljoradnju i za druge svrhe. Uistinu je bila velika i izuzetno sposobna žena, hrabra i postojana, svladavala je životne oluje i izvukla iz njih mnoga iskustva“.

U kući Tesla bilo je puno knjiga, Nikolin otac posjedovao veliku i bogatu knjižnicu, u kojoj su bila djela Goethea i Schillera, knjige na francuskom, čak i knjiga njemačkih protestantskih propovijedi iz 1595. Otac Milutin poznavao je talijanski i njemački jezik, a izumiteljsku žicu Nikola je naslijedio od majke Đuke.

„Moja je majka bila prvorazredni izumitelj i bila bi, vjerujem, postigla vrlo mnogo da nije bila toliko udaljena od suvremenog života i onih mnogobrojnih mogućnosti koje on pruža. Izumila je i izradila mnoge naprave. Tkala je najljepše uzorke nitima koje je sama isprela. Čak je i sjemenje sijala, uzgajala biljke, odvajala vlakna. Radila je neumorno, od zore do kasno u noć, a velik dio odjeće koju smo nosili i namještaj koji smo imali u kući – bio je djelo njezinih ruku. Kad je prošla šezdesetu, njezini prsti bili su još toliko spretni da bi splela tri čvora na trepavici“, izjavio je svojedobno Tesla.

Upravo su obitelj, ali i tragedija, gubitak brata, oblikovali Nikolu Teslu koji je otišao u svijet i izumio toliko toga bez čega je danas nemoguće zamisliti svakodnevni život. Malo selo u Lici dalo je svijetu jednog od najvećih izumitelja i znanstvenika, surova okolina nije bila blagonaklona, ali Tesli je bila vrlo draga.

Statistika kaže da je na prvom velikom popisu iz 1847. godine zapisano 1.520 pravoslavnih Srba u Smiljanu. Godine 1941. u Smiljanu i okolnim zaseocima živjela je 621 osoba srpske nacionalnosti, a njih 558 na zvjerski način je ubijeno, među kojima je bilo 74 djece. Tada je ubijena i najbliža rodbina Nikole Tesle. Pored crkve se nalazila spomen-grobnica, gdje su bili sahranjeni. Spomenik s imenima nastradalih postojao je do 1991. godine, ali je tada uništen, tako da tog spiska više nema. Devedesetih je stradalo 20 Srba, među kojima osam koji su preživjeli ustaške likvidacije u Drugom svjetskom ratu.

Danas kada gledamo kraj u kojem sela nemaju struje, gdje se živi gotovo kao nekada, pitamo se nije li sve trebalo biti drugačije, baš u Teslinom kraju. I dok se jedni ponose Teslom, drugi se srame, jedni tvrde – naš, drugi pobijaju, a sasvim deseti svoje kompanije nazivaju njegovim imenom i zarađuju milijarde dolara. I to je dobro, jer dok se glođemo oko toga čiji je Nikola Tesla, netko drugi grabi prilike i hvali se jednim od najvećih.

Možda se nepravda malo ispravi kada Teslin lik osvane na hrvatskom euru, jer je pojedinačno Teslu predložilo 2599 građana, što čini više od 20% svih prijedloga. Tesla je dobio dva i pol puta više glasova nego drugorangirani prijedlog, čime su hrvatski građani odlučili da jedan Srbin bude na euru kao oznaka i znak prepoznavanja hrvatskog izdanja eura.

Otiđite u malo selo Smiljan, pogledajte kuću u kojoj je rođen Nikola Tesla, posjetite okolinu, sela… „Ako imamo slobodu da mislimo i djelujemo, mi se držimo zajedno, poput zvijezda na nebeskom svodu s nerazdvojnim vezama. Ove veze se ne mogu vidjeti, ali ih možemo osjetiti“, rekao je Nikola Tesla.

*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Živjeti jedni s drugima, a ne jedni pored drugih“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije