Uhićenje bivše ministrice Gabrijele Žalac zbog malverzacija sredstvima iz fondova EU-a predstavlja istinsku prekretnicu u hrvatskom pravnom sustavu s poprilično ozbiljnim reperkusijama na političke, gospodarske i društvene odnose. Stupanjem na snagu uredbe EU-a o osnivanju Ureda europskog javnog tužitelja (EPPO) prvi put je ovlast kaznenog progona za djela gospodarskog kriminala na štetu interesa EU-a preseljena s domaćih pravosudnih tijela na tijela EU-a. Godinama je kazneni progon onih koji su na nezakonit način dijelili milijune eura europskog novca svojim stranačkim prijateljima bio u nadležnosti Uskoka, koji je prečesto zatvarao istrage rješenjima o odbacivanju svih optužbi. Tako je bilo i u slučaju Gabrijele Žalac. Evidentne nepravilnosti i ogroman nerazmjer između isplaćenih sredstava i vrijednosti projekta Uskok je amenovao i utvrdio da u tome nema ničeg sumnjivog. No uhićenje bivše Plenkovićeve ministrice i ravnatelja Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU-a po nalogu EPPO-a pokazuje da postoji sasvim dovoljno sumnje u kriminal čak i za istražni zatvor od 30 dana.
Konkurencija Uskoku u provođenju kaznenog progona velika je stvar, a prije svega znači da vladajuća stranka više nema učinkovite alate za stopiranje nepoželjnih istraga i uhićenja, barem u dijelu koji se odnosi na financijska sredstva EU-a. Vjerojatnost da bi vrh domaće politike mogao utjecati na europske kaznene institucije kako bi one zatvorile oči pred malverzacijama i kriminalom nije velika, unatoč neporecivoj volji da se utječe na svaku razinu vlasti, makar ona bila i europska. Ulazak europskih istražitelja stoga predstavlja veliku stvar za tisuće građana koji su se susreli s otvorenom korupcijom pri apliciranju za natječaje na kojima se dodjeljuju doslovno milijuni kuna.
EPPO, za one koji ne znaju, neovisno je tijelo EU-a zaduženo za istrage, kazneni progon i podizanje optužnica za kaznena djela kojima se narušavaju financijski interesi EU-a (npr. prijevare, korupcija, prekogranične prijevare povezane s PDV-om u iznosu višem od deset milijuna eura). EPPO u tom pogledu provodi istrage i kazneni progon te vrši funkcije tužitelja na nadležnim sudovima država članica. Osnivanje EPPO-a veliki je presedan u odnosima između EU-a i država članica jer se prvi put u povijesti EU-a ovlast kaznenog progona za određena kaznena djela seli s država članica na instituciju na razini Unije. Nakon godina nerada i ignoriranja korupcije od strane tijela pojedinih država članica, Europska komisija osmislila je i u sustav EPPO-a uključila 22 države članice, među kojima i Hrvatsku.
Iako proširenje nadležnosti EU-a nije popularna tema u državama članicama, Europska komisija je osnivanje ovog ureda progurala vrlo lako, uspješno iskoristivši impozantnu korumpiranost pojedinih članica kao argument za proširenje svojih ovlasti. Osobe odgovorne za istrage, podizanje optužnica i zastupanje optužnica pred hrvatskom sudovima u kaznenim djelima na štetu EU-a ubuduće neće biti hrvatski tužitelji, nego oni koje odredi EPPO iz svog sjedišta u Luksemburgu.
Europski je parlament na čelo tog novoosnovanog ureda za borbu protiv korupcije postavio Lauru Koveši, beskompromisnu bivšu rumunjsku državnu tužiteljicu koja je uspješno procesuirala stotine tamošnjih korumpiranih političara, sudaca, poduzetnika i drugih utjecajnih dužnosnika. Uhićenja u Hrvatskoj pokazuju da bi mogla biti vrlo uspješna i na novom zadatku. Hrvatska je, sasvim prigodno, i ove godine nazadovala po pitanju percepcije korupcije i nalazi se na samom dnu zemalja EU-a. Unatoč tome što je siromašno, hrvatsko društvo i dalje većinski daje podršku političkim opcijama koje korupciju njeguju kao način djelovanja. Istinska borba protiv korupcije među hrvatskim biračima još uvijek nema dovoljnu podršku da bi postala odlučujući faktor u izbornoj utakmici.
S obzirom na takvo stanje i na razinu korupcije, jasno je da se u Hrvatskom saboru nemoguće izboriti za pošteno i transparentno društvo i da je jedina razina s koje se u ovom trenutku može utjecati na smanjenje korupcije upravo ona europska. Hrvatske pravosudne institucije ne uživaju povjerenje ne samo građana nego i institucija EU-a, a snagu i vrijednost DORH-a u borbi protiv korupcije najbolje ilustrira činjenica da posao glavnog državnog odvjetnika često ovisi o podršci optuženika, kojih je u svakom sazivu Sabora sve više. Najmanje što možemo jest da europskoj glavnoj tužiteljici Lauri Koveši i njezinom timu poželimo dobar rad jer svaki euro koji odlazi u ruke onih koji ga svojim radom i rezultatima ne zaslužuju čini direktnu štetu čitavom društvu.
