Nedavno izvješće Europske komisije o rezultatima Hrvatske u okviru europskog semestra kritički je intonirano u pogledu čitavog niza parametara. Ne radi se tu ni o čemu novome. Hrvatska je već godinama ponavljač iz zadnje klupe kojeg opravdane kritike ne zanimaju previše, makar one dolazile iz Brisela koji u Hrvatskoj ima status neupitnog autoriteta. Kao i svaki ponavljač, u svakom izvješću u moru kritika prepoznaje ono što joj odgovara i onda te mrvice pozitivnog predstavlja svojim građanima kao veleban uspjeh i napredak. Za one neupućene, europski semestar je ciklus koordinacije gospodarske i fiskalne politike unutar EU-a i dio je njenog okvira za gospodarsko upravljanje. Usredotočen je na razdoblje od prvih šest mjeseci u godini pa se stoga zove “semestar”. Tokom europskog semestra države članice usklađuju svoje proračunske i gospodarske politike s ciljevima i pravilima dogovorenima na razini EU-a. U praksi, uglavnom služi discipliniranju raspuštenih i neuspješnih država članica, među kojima Hrvatska zauzima istaknuto mjesto. Zanimljiv je podatak pedantnih statističara Europske komisije da je Hrvatska od početka europskog semestra 2014. godine u 57 posto svih specifičnih preporuka ostvarila barem “određeni napredak”, a u čak 43 posto preporuka ima “ograničeni” ili “nikakav” napredak. Gotovo u pola preporuka u sedam godina nismo uspjeli, tj. nismo ostvarili nikakav ili neki spomena vrijedan napredak.

U 2018. godini hrvatski BDP po stanovniku u odnosu na prosjek EU-a još uvijek je bio na istoj razini kao deset godina ranije. BDP po glavi stanovnika mjeren po kupovnoj moći 2018. iznosio je 63 posto europskog prosjeka, koliki je bio i prije krize 2008. Hrvatska je još više zaostala u odnosu na naprednije usporedive zemlje u srednjoj i istočnoj Europi, koje su je prestigle. Kada govorimo o javnoj upravi i pravosuđu, dvije rak-rane hrvatskog društva za koje većina hrvatskih građana smatra da su glavne kočnice napretka Hrvatske, Europska komisija o njima uglavnom nije imala pozitivne komentare. Prema izvješću, učinkovitost javne uprave u Hrvatskoj ispod je prosjeka EU-a, kapacitet za osmišljavanje i implementaciju politika i projekata ograničen, koordinacija između ministarstava nedovoljna. U prijevodu na običan jezik, poručili su nam da smo neinventivni, organizacijski nesposobni i potpuno neučinkoviti. Javna uprava je i dalje rascjepkana na lokalnoj razini. Brojne male općine imaju odgovornosti i kompetencije u pružanju javnih usluga koje ne mogu ispuniti zbog nedostatka odgovarajućih financijskih, administrativnih i kadrovskih resursa. To stvara velike razlike u pružanju javnih usluga između financijski i administrativno jakih i slabih lokalnih jedinica u cijeloj zemlji. Ovim birokratskim načinom stručnjaci Europske komisije poručili su nam ono što znaju svi građani u Hrvatskoj – imate previše općina koje previše troše, a ne nude potrebne usluge svojim građanima.

Pravosuđe je standardno loše. Prosječno trajanje postupaka u prvom stupnju ostaje među najduljim u EU-u – 855 odnosno 735 dana za parnične građanske i trgovačke predmete. Kvaliteta i učinkovitost kaznenopravnog sustava i dalje su zabrinjavajući. Zaostaci i duljina postupaka povećala se u prvostupanjskim predmetima na općinskim i županijskim sudovima (prosječno na 678 i 930 dana), također zbog usredotočenosti na rješavanje starih slučajeva. Unatoč povećanim sredstvima državnog odvjetništva, nedostatak specijaliziranih financijskih istražitelja sprečava učinkovitu borbu protiv gospodarskog i financijskog kriminala. Percepcija neovisnosti pravosuđa, kako u poslovanju tako i u javnosti, i dalje je vrlo niska. Ankete među tvrtkama pokazuju da se percipirana neovisnost pravosuđa, koja je ionako bila na niskoj razini, još više smanjila. Korupcija, navodi Europska komisija, i dalje ostaje zabrinjavajuća. Zanimljivo je da unatoč tome što ih korupcija zabrinjava, Europska komisija nije ušla u dublje obrazlaganje navedene zabrinutosti, valjda svjesna da je korupcija u Hrvatskoj toliko raširena da bi borba protiv nje vrlo brzo došla do onih kojima i upućuje izvješće, naime do samih vrhova izvršne, zakonodavne i sudske vlasti.

Unatoč svemu, premijer Andrej Plenković je pozitivan, ništa drugo mu i ne preostaje. Čitav poslovni model hrvatskih političkih stranaka već dvadeset godina se svodi na isto, pretvaranje neuspjeha u uspjeh, katastrofa u “izazove”. Sukladno toj praksi, Plenković je iz izvješća iščitao bombastičnu novost: Hrvatska je po rastu BDP-a u top deset zemalja EU-a. Što to znači za obične građane? Vjerojatno ništa, ali dobro zvuči. Pokazuje se da model uljepšavanja stvarnosti u Hrvatskoj funkcionira, makar na izborima na kojima HDZ iznova i iznova osvaja povjerenje građana. Na žalost većine građana, model ne funkcionira u realnom životu u kojem se bez ikakve šminke vide posljedice tog modela. Te posljedice se u nekoliko predizbornih mjeseci vrlo uspješno saniraju prekomjernim propagandnim granatiranjem, čime se uspješno prebrođuje konstantno nezadovoljstvo građana i nastavlja se dalje. Do sljedećeg europskog semestra i sljedećeg izvješća u kojem nema napretka.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email