Lovačka društva, iza kojih stoje moćni zaštitnici, izbjegavaju plaćanje odštete oštećenim seljacima

Perspektivu naših brdsko-planinskih područja mnogi vide u razvoju poljoprivrede i turizma, a s obzirom na netaknutu prirodu i bogatstvo životinjskog svijeta, posebno u razvitku lovnog turizma. Za lovni turizam pogodna su područja devastirana ratom i egzodusom stanovništva, gdje su bez decenijske čovjekove brige nekada pitome livade i oranice podivljale, a šuma i šikara spustile se do samih seoskih kuća. Time su se i prirodna staništa divljih životinja preselila iz dubokih šuma bliže rijetko naseljenim selima, a same životinje, u novim uslovima i genetski križane s domaćim životinjama, gotovo su se udomaćile. Bez straha od ljudi, krda veprova i čopori vukova lutaju između sela, zalazeći i u seoska dvorišta. Da je sreće i bolje organizacije, od lovnog turizma korist bi mogla imati i lokalna, seoska domaćinstva.

Međutim, događaji na terenu pokazuju da kod nas poljoprivreda i lovni turizam ne idu zajedno, jer od lovnog turizma seoska domaćinstva nemaju nikakve koristi, već samo štete. Izbrazdane livade i pašnjake traktorske kosilice više ne mogu kositi, a uništena trava više nije pogodna hrana za stoku. Slična sudbina zadesila je i poljoprivredne usjeve. Seljaci su primorani, od sjetve do branja, od divljači braniti svoj rad, jer dok žitarice još ni ne provire iz zemlje, meta su gladnih divljih veprova. Mnogo truda i rada potrebno je kroz cijelu godinu da bi se seljaci zaštitili od ove napasti, dok istovremeno vikend-lovci bezbrižno uživaju u svom sportu i zabavi. Seljaci se često pitaju koliko uopće ima divljih veprova i vukova u njihovom okruženju. Da li su brojke koje lovačka društva vode u svojim lovno-gospodarskim planovima točne? Kakvi su mehanizmi njihove kontrole? Ili, po uobičajenoj praksi, kontroliraju sami sebe, posebno imajući u vidu da je upravo lov jedan od najinteresantnijih vidova rekreacije naših političara.

Veza lovstva i političara izgradila je nedodirljiva lovačka društva, koja pod okriljem nadležnog ministarstva raspodjeljuju lovišta i njima gospodare ne hajući za probleme lokalnog, uglavnom seoskog stanovništva, koje se svakodnevno bori s divljači oko svojih kuća i na svojim njivama i livadama. U tako postavljenom odnosu, nisu rijetki ni sukobi lovaca s lokalnim stanovništvom. U svemu tome rijetko tko od lokalnog stanovništva, koje je uglavnom srpske nacionalnosti, uspije ostvariti privilegiju da postane lovac. Bez obzira na izraženu volju, položene ispite, prijeratno lovačko iskustvo, građanima srpske nacionalnosti na putu do lovačkog statusa i lovačke puške stoji učešće u krajiškim vojnim formacijama devedesetih godina. Onemogućeno u lovu po svojim šumama i livadama, domaće stanovništvo uglavnom nitko ništa ne pita. Čeke postavljaju lovozakupnici ili lovoovlaštenici, dok lisice i vukovi češće pohađaju sela od poštara. Istovremeno, oko naseljenih kuća fijuču meci vikend-lovaca.

Posljednju deceniju vukovi su se počeli pojavljivati na Baniji i Kordunu, gdje ih stoljećima nije bilo. Vučje staze s Velebita počele su se spuštati do same morske obale. S kakvim se problemima susreću seljaci najbolje govori “misterij” koji se u noći 6. maja 2012. odigrao u Jasenku u Gorskom kotaru. Tada je obitelji Kosanović u toru usmrćeno stado od 64 ovce, a do danas im nije nadoknađena načinjena šteta, iako su odmah sutradan na lice mjesta došli ovlašteni sudski vještak Željko Dasović, državna veterinarska inspektorica Ivana Kubelka i, naravno, mediji. Osim ubijenih, Kosanovićima je te noći netragom nestalo još 11 ovaca, a 41 ovcu zbog zadobivenih ozljeda i opasnosti od bjesnoće državna je inspektorica naredila eutanazirati. Bio je to prvi napad takve vrste u Gorskom kotaru. Kako je na licu mjesta utvrđeno da je enormnu štetu počinio medvjed, koji je zaštićena životinja, po zakonu o lovstvu odgovoran je lovoovlaštenik na tom prostoru, u ovom slučaju ogulinski “Gama lov”. Suočeni s gubitkom cijelog stada i svog višegodišnjeg truda, Kosanovićima se činilo da je stvar jednostavna. No ispostavilo se da nakon gotovo dvije godine ne samo da Kosanovićima nije isplaćena odšteta, nego se još službeno ne zna ni koja je životinja pobila stado ovaca. Naime, kada je predmet došao na stol lovoovlaštenika, slučaj je dobio iznenadni obrat. Ne želeći platiti odštetu, “Gama lov” je odbio mirnu nagodbu i nametnuo mogućeg ubojicu stada – vuka – čiju je štetu, jer je riječ o posebno zaštićenoj životinji, dužna platiti država.

Kosanovići su pokušali tražiti odštetu od nadležnog Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Ono je nakon osam mjeseci odgovorilo da je u postupku koje je provelo utvrdilo da je navedenu štetu počinio medvjed i stoga nije nadležno za nadoknadu predmetne štete. “Gama lov” to rješenje ignorira.

– Oni sve opovrgavaju. Već nam je puna kapa svega. Ući u uništeni tor i vidjeti preko sto ubijenih i izranjavanih ovaca, vidjeti svoju muku, zar i to nije dovoljno? Kažu da nema dokaza da je medvjed ubio ovce. Što im treba, fotografija? Tko bi u toj panici uzeo fotoaparat i slikao medvjeda. Spašava se što se spasiti da i čuva se glava – prisjeća se kobne noći vlasnica stada Anđelka Kosanović.

– Živimo od ovčarstva. Ponašaju se kao da namjerno nešto činimo kako bismo dobili odštetu. Nama učinjenu štetu i naše stado nitko više ne može nadoknaditi. Ubijene ovce su bile ojanjene, a one koje su ostale žive, ojanjile su mrtve janjce ili su kasnije, nakon nekoliko dana, janjci uginuli. Jedino nam je država isplatila dodatni gubitak od 500 kuna za svaku eutanaziranu ovcu – priča Anđelka.

U “Gama lovu” smatraju da se kao jedini objektivni dokazi o ovom slučaju mogu uzeti rezultati analize Veterinarskog instituta s uzorka ovaca, koju su sami i naručili.

– To je jedini dokaz koji ima težinu, odnosno pravno vještačenje. Sve drugo su mišljenja i nagađanja bez pravog dokaza. Veterinarski institut je definitivno utvrdio da ozljede nisu nastale od medvjeda – ističe predstavnik “Gama lova” Davor Zec.

Ako ozljede nisu od medvjeda, da li su od vuka?

– Kako je od Veterinarskog instituta samo traženo da li je medvjed ubio ovce, a ne i koja ih je životinja ubila, odgovora na to pitanje nema. Ali slike su memorirane u institutu i na zahtjev se ponovno može izvesti vještačenje. Tumačenje Dasovića kao sudskog vještaka je neozbiljno, jer on može smatrati da nije vuk, ali ne može smatrati da nešto jeste, a da za to nema nikakav materijalni dokaz – ističe Zec.

Dasović odgovara da štetu nikako nije mogao napraviti vuk.

– “Gama lov” se trudi da dokaže da je štetu učinio vuk kako bi odštetu platila država. Razlika je sasvim jasna kada životinju ubije vuk, a kada medvjed. Vuk kolje životinju dok god ona hoda i ubija onoliko koliko može pojesti. Ovdje su životinje ubijene udarcem šape i bačene na hrpu, kao što to radi medvjed. I on lešinu ne jede prvi dan, nego je zakopa u zemlju i jede nakon nekoliko dana – objašnjava Dasović, čije tumačenje “Gama lov” ne smatra vjerodostojnim jer je Dasović sudski vještak za vuka, a ne za medvjeda.

– Vuk kolje očnjacima i dere. Medvjed ubija šapom dok god se nešto miče, a psi trgaju. Sve je to čudno jer je medvjed morao ostaviti negdje neki otisak šape ili dlaka kako bi se mogla napraviti DNA analiza. Od 2006. godine kod nas se radi DNA analiza. Znači, nema otiska šape, nema fotografije, nema dlake, samo mišljenje čovjeka koji u ovom slučaju nije službena osoba – objašnjava Zec i dodaje da se procjenjuje da u Hrvatskoj živi između 800 i 1.200 medvjeda, a na području Bjelolasice oko stotinjak.

Bilo kako bilo, medvjed se nakon mjesec dana vratio na mjesto zločina, u tor obitelji Kosanović, a samo dvije noći nakon što su stradale 64 Kosanovićeve ovce, svoj je smrtonosni pohod ponovio tri kilometra dalje, usmrtivši 11 ovaca Sime Gvere. Ovaj put nije se zadržao samo u toru, nego je provalio i u štalu.

– I drugi put kada je došao preskočio je ogradu na istom mjestu kao prvi put, ali nije uspio načiniti štetu jer više ne spavamo bezbrižno. Čim nešto lupi, ovce zableje, svi skočimo: Evo ga! Došao je! Svaku večer palimo vatre. Medvjed nas i dalje redovito posjećuje. Mi ga potjeramo, on se vraća. Više ovce ne držimo u toru, već u štali. Dežuramo, spavamo na smjene. I to tako traje dvije godine. Strah od medvjeda ne prestaje u selu. Ovdje živimo s medvjedima, oni su nam kao domaće životinje. Kada gonimo ovce na pašu, vidimo medvjedicu i mlade. Ona se povuče, mi prođemo. Strah nas je kada ga sretnemo, ubit će nas – priča Anđelka.

I dok ovaj slučaj iz Gorskog kotara nevjerojatno podsjeća na borbu malog čovjeka sa surovom, neukrotivom prirodom i bešćutnom birokracijom iz Kočićeva vremena, Kosanovići strahuju da na kraju za ubojicu njihovih ovaca neće biti proglašen ni medvjed ni vuk, nego čopori divljih pasa, o kojima su lovačke priče već krenule. U tom slučaju, štetu ne bi trebali nadoknaditi ni država ni lovozakupnik.

– Neosporno je Željko Dasović utvrdio da se radi o šteti koju je učinio medvjed i koju je dužan nadoknaditi “Gama lov” koji gospodari tom divljači, jer je po zakonu o lovstvu za štetu koju divljač počini u lovištu odgovoran lovoovlaštenik lovišta u kojem ta divljač stalno živi, pod uvjetom da je oštećeni poduzeo mjere za sprečavanje štete od divljači, koje je u smislu zakona bio obavezan poduzeti. Šteta se ne nadoknađuje u slučaju kada medvjed počini štetu prema stoci na površinama na kojima je posebnim propisom zabranjen pristup i ispaša. Kako je šteta počinjena u toru, zna se tko štetu treba platiti. Ovdje nikako nije smjelo doći do spora. Lovni inspektor je trebao izvršiti inspekcijski nadzor jer je povrijeđen zakon o lovstvu i narediti rješenjem otklanjanje utvrđenih nepravilnosti u određenom vremenu, u ovom slučaju plaćanje štete. Gdje je bio lovni inspektor? Što je on radio da “Gama lov” nije sankcioniran i nije platio štetu? – pita lovni stručnjak i profesor šumarstva Đuro Sovilj, koji je inače dobro upoznat s ovim slučajem.

– Odgovor je jasan i očit. Iza ovlaštenika stoji netko moćan. Zna se da su u “Gama lov” involvirani Ministarstvo poljoprivrede i šumarstva, odnosno njihova Uprava za lovstvo, te sam vrh Hrvatskog lovačkog saveza. Zato nesretnim Kosanovićima nije plaćena šteta. Da je lovni inspektor obavio svoj posao za koji je plaćen od poreznih obveznika, do ovog spora ne bi došlo. Žalbu protiv rješenja inspektora rješava posebna komisija Ministarstva poljoprivrede koju imenuje ministar. Ali u ovom slučaju lovoovlašteniku treba oduzeti lovište, a štetu naplatiti iz garancije – zaključuje Sovilj i upozorava da su se u cijeli slučaj trebali uključiti i stručnjaci iz Akcijskog plana gospodarenja smeđim medvjedom.

Dok Kosanovići čekaju sudski epilog i strahuju od novog napada medvjeda, njihov slučaj dokazuje da je, za razliku od divljih životinja, danas najnezaštićeniji običan, mali čovjek.