Saša Radulović: Srbiji nije potreban vođa

Piše: P-portal.net

Na nedavnim parlamentarnim izborima u Srbiji najmlađa politička stranka „Dosta je bilo“ Saše Radulovića prešla je cenzus i pretekla puno starije stranke kao što su „Demokratska stranka“ Bojana Pajtića, „Socijaldemokratska stranka“ Borisa Tadića …

Na nedavnim parlamentarnim izborima u Srbiji najmlađa politička stranka „Dosta je bilo“ Saše Radulovića prešla je cenzus i pretekla puno starije stranke kao što su „Demokratska stranka“ Bojana Pajtića, „Socijaldemokratska stranka“ Borisa Tadića ili „Liberalno-demokratska partija“ Čedomira Jovanovića. O političkom imidžu koji je Radulović izgradio u oštroj opoziciji prema populističkoj Srpskoj naprednoj stranci i Aleksandru Vučiću, kao i zalaganjem za transparentnost javnih poslova, razgovaramo s ovim inženjerom elektrotehnike koji je u predvidljiv život Srbije unio daleko više elektriciteta nego što se očekivalo.

Nakon uspješne privredne karijere u inozemstvu vratili ste se u Srbiju i najprije postali stečajni upravitelj. Zašto?

Da, radio sam jedno vreme u Siemensu, živio sam u Kanadi i vratio sam se 2005. jer su moja deca zaboravila materinji jezik, pa sam hteo da ga bolje nauče. Imao sam privatnu kancelariju stečajnog upravitelja s deset zaposlenih i najozbiljnije sam se bavio tim poslom po svim međunarodnim standardima koje on zahteva. S obzirom na to da se najčešće radilo o pljačkama i proneverama, nužno sam bio na udaru i morao ulaziti u konflikte sa organima korumpirane države koji vam ne daju da radite svoj posao. Oni su često pobeđivali računajući na taktiku iscrpljivanja i faktor beskonačno dugih postupaka, što sa samim slučajevima u pravilu nije imalo nikakve veze.

Radili ste delikatan posao…

Bila mi je čast što sam ga radio sa pokojnom Vericom Barać, predsednicom Saveta za borbu protiv korupcije i heroinom srpske političke scene koja je o korupciji govorila onda kada niko nije smeo o tome da priča. Posle sam radio na ona 24 slučaja sumnjive privatizacije i na obučavanju mladih stručnjaka u policiji i tužilaštvu za borbu protiv korupcije. Radeći sve to shvatio sam koliko su nalazi Verice Barać bili tačni, ali svi ti njeni izveštaji su, nažalost, završili po fiokama. Onda me je Aleksandar Vučić zvao da uđem u vladu, zato da me skloni od mogućnosti da istražujem ovakve stvari.

SNS će se urušiti iznutra

Bila je to nemoralna ponuda?

Sigurno. To sam već tada znao, ali sam rekao da idem tamo da pokušam nešto da uradim. Ako oni hoće da me i odatle sklone, skloniće me, ali hajde bar da pokušam. Kao ministar privrede nisam hteo da pravim radikalne rezove, kako se tada pisalo u štampi, nego da uvedem elementarni red. To nije bilo moguće, jer se taj partijski parazitski aparat delom financira preko korupcije, partijskog zapošljavanja i reketa koji se uzima od svih koji učestvuju u privatizaciji ili dobivaju subvencije. Nedostatak stvarne političke volje da se to promeni kreira haos u kojem živimo. Ključni zakoni koje smo predložili, koji su trebali da spreče pljačku i daljnje raspadanje ostatka srpske privrede, povučeni su iz procedure. Bio sam u sukobu sa tom vladom četiri meseca i 23 dana, nakon čega sam podneo ostavku.

Onda ste osnovali stranku Dosta je bilo. U javnosti postoji uvjerenje da ste počeli borbu s vjetrenjačama?

Pre ovih izbora ta naša nastojanja su izgledala kao strašna i neravnopravna borba, ali nakon izbora to više nije tako. Ljudi sada vide da smo nešto postigli i više nam veruju, ali najbitnije je da su ljudi bazično željni reda. Žal za socijalizmom zapravo je žal za nekim redom. Tada se neki red ipak znao, a danas imate potpuno urušavanje svih vrednosti i sistema – ljudi su očajni jer nemaju za što da se uhvate.

Kakav je osjećaj baviti se raspadnutim sustavom i socijalnim talogom?

Pa ja se često osećam kao vodoinstalater koji je došao da odčepi rupu koja se začepila prljavštinom. Sve to izgleda kao teško i komplikovano, ali meni se ta promena ne čini nedostižna. Teško je pobediti na izborima, jer vas gaze sa svih strana, zato što nikome ne odgovara da prođe ovo o čemu govorite. Pritom, mi uopšte nismo isključivi: ne mora naš politički pokret da pobedi, ali mora da pobedi nova politička kultura koja će uspostaviti crvenu liniju razdvajanja u politici.

Kakve su perspektive vaše stranke?

Još u februaru 2014. rekao sam da nam je cilj da na sledećim izborima uđemo u parlament, a na onim izborima iza toga da pobedimo. Prvi smo cilj ostvarili i ušli u parlament. Novi izbori bit će vrlo brzo, pretpostavljamo 2017., jer će se Vučićeva Srpska napredna stranka urušiti iznutra. Ta stranka je jedna interesna grupa, a ne monolitna politička organizacija: oni nemaju nikakvu ideologiju i ni u šta ne veruju, osim u vlastite interese.

Mislite da će se ta ogromna stranka urušiti već sljedeće godine?

Pa to se već dešava, samo to ljudi ne primećuju. Vučić je zapravo izgubio ove izbore, jer sa 158 poslanika u skupštini, koliko je imala njegova koalicija, ona je sada pala na 131 mandat. Njegova stranka pojedinačno, koja je imala 128 poslanika, što je bila apsolutna većina, pala je na 98. Vučić više nije u poziciji da ucenjuje male stranke, dajući im milostinju, već obratno, sada te stranke ucenjuju njega, jer bez njih ne može da sastavi vladu.

Do ovih izbora SNS je imao ogromnu podršku u narodu. Zašto mislite da su ljudi u međuvremenu promijenili mišljenje?

Ljudi su se umorili od lažne retorike i obećanja koja se ne ostvaruju. Umorili su se od priče o boljem životu, kada svakodnevno vide da se ništa ne menja, nego jedino vide polupismene partijske funkcionere sa kupljenim diplomama, koji u vrhu vlasti i u lokalnim sredinama vladaju njihovim životima. Ono što kod običnih ljudi još uvek nedostaje je uverenje da neko ima snagu da to promeni. Na ovim izborima za nas se verovalo da nećemo preći cenzus, ali mi smo ga prešli i sada smo najjača opoziciona stranka u Skupštini, jer radikale ne računamo. Ljudi su shvatili da mi postojimo i sada smo druga politička snaga u Beogradu i Novom Sadu i treća u Nišu.

Nova politička kultura

Ako dođete na vlast, kako ćete se boriti protiv korupcije?

Naši ljudi nisu ni gluplji ni pametniji od ostalih u svetu. Jedina razlika između nas i Nemačke je ta što u Nemačkoj postoji sistem, red i posledice za određeni tip ponašanja. Ako pak imate taj iskrivljeni stil ponašanja koji pogoduje lupežima, a otežava život pristojnim ljudima, onda prosečni građani pokušavaju da se takvom ponašanju prilagode. Kada u Nemačkoj ne bi bilo sankcija za kriminalni način ponašanja, i oni bi se ponašali isto kao i mi. Ključ za razvoj ozbiljnog društva, kakvo postoji svuda u Evropi, jeste da ispravimo iskvareni sistem kakav imamo.

Za takvu reformu će vam u stranci trebati mala armija najkompetentnijih stručnjaka?

Mi takve stručnjake nemamo i nikada ih nećemo imati. Sve što imamo je grupa ljudi iz raznih društvenih oblasti koji imaju političku volju da svojim glasovima u parlamentu i lokalnim skupštinama donesu one zakone koji će značiti uvođenje reda. Kada se takvi zakoni donesu, kadrovi za provođenje reda su građani Srbije kojih ima sedam miliona i ko zna koliko još u inostranstvu, među kojima ima dovoljno onih koji su i pametni i obrazovani, koji imaju iskustva i znaju kako to da sprovedu. Srbiji nije potreban vođa, nego joj je potreban sistem.

Kritičari vaše stranke kažu da ste previše samouvjereni i da to djeluje odbojno?

Jedna od teorija o tome kako se stiče politička većina u nekom društvu govori o krivulji prihvatanja novih ideja, gde na dnu te krivulje postoje tzv. prvi simpatizeri. To su oni koji se ne povode za mišljenjem većine, nego na temelju vlastitih stavova kažu šta im se sviđa a šta ne. Tih prvih simpatizera u svakom društvu ima između pet i deset odsto i da biste ih pridobili, morate im slati jasne, racionalne i nedvosmislene poruke, no većini takve poruke mogu zvučati tvrdo i samouvereno. Do sada smo se obraćali upravo tim prvim simpatizerima.

Kako ćete spriječiti političku ili moralnu eroziju, ukoliko se ona pojavi u redovima vaše stranke?

To je ključni problem političkog organiziranja. Protiv toga se štiti istim metodama kojima želite da uvedete red u državi, a to su jasna pravila i kriteriji koji su nepromenjivi. Način kako sve propada je kada polako počinjete da odustajete i relativizujete vrednosti, govoreći “pa nije to baš tako važno” i praveći kompromis “radi opšteg dobra”. Zato je jedan od naših osnovnih postulata da nigde nećemo ući u vlast ukoliko ne bude potpune transparentnosti upravljanja. Uopšte nas ne interesuje šta zauzvrat možemo da dobijemo: transparentnost je crvena crta našeg političkog delovanja. Jedan od naših principa je da sa SNS-om ili sa bilo kim ko je u vezi sa SNS-om nema saradnje. Vučić je personifikacija svega onoga protiv čega se borimo i zato ne možemo taj osnovni princip narušavati zarad komadića vlasti u nekoj lokalnoj opštini.

Uveli ste u javni život Srbije termin nova politička kultura. Što bi to značilo?

To bi značilo sledeće: normalno je da imate političke opcije koje su proevropski orijentisane kao i one koje su evroskeptične, kao što je normalno da imate levicu i desnicu. Ono što nije normalno je kršenje ustava i zakona, kao i to da potpisujete tajne ugovore i delite subvencije i partijski zapošljavate nesposobne ljude. Da imate falsifikovane zapisnike sa izbornih mesta i utičete na medije. Nova politička kultura znači da u javnom životu u Srbiji prvo treba da pređemo s onu stranu te crvene crte i da onda na kulturan način razgovaramo o normalnim životnim problemima. To su ključne “male” promene nakon kojih se menja sve: tada se građanin može osećati kao nosilac suvereniteta i može biti velik u odnosu na državu, koja tada postaje servis da građani ostvare svoje potencijale.

Politika podgreva tenzije

Za vas takva sloboda znači preduvjet za reformu privrede?

Upravo to. Ono što sapinje privredu i poljoprivredu su ogromni porezi, doprinosi i nameti na rad. Pogledajte apsurd: kod nas je skupo raditi a jeftino je posedovati, jer kada radite, na ime poreza uzmu vam najviše. Zatim, tu je ogromno birokratsko opterećenje koje guši sve, pa pravna nesigurnost jer svoja potraživanja ne možete naplatiti, i konačno imate kredite s nerazumnim kamatnim stopama koje niko ne može da podigne.

Što je u tom smislu posao politike?

Posao politike nije da u Srbiju dovlači kojekakve strane investitore, da im daje fabrike budzašto kako bi oni zapošljavali jeftinu radnu snagu, nego je njen posao da stvori sistem za domaću privredu koja će svojom kvalitetom privlačiti strane partnere.

Što mislite o odnosima među narodima i državama nekadašnje Jugoslavije, koji su problematični već 25 godina?

Ne mislim da ono što se dogodilo treba zaboraviti, ali mislim da bi se ljudi već pomirili i prihvatili jedni drugi kada politika ne bi imala neprestani interes da, kada god nije u stanju da rešava goruće probleme, podgreva i podiže tenzije. Partokratija je rak koji treba odstraniti sa tela svih naših društava.

Kako mislite surađivati sa drugim strankama današnje opozicije u građenju nove političke kulture, kada mnoge od njih imaju dosta leševa u ormaru?

Ne bavimo se prekompozicijom srpske političke scene nego suštinskim temama ove zemlje. Te stranke će morati da se menjaju, ne zato što ja to od njih tražim ili im mi postavljamo uslove (iako je transparentno delovanje naš prvi uslov saradnje sa bilo kim), nego zato što vide da građani to traže. Siguran sam da onda kada uvedemo principe transparentnosti u stvarni život i kada građani osvoje tu slobodu, biće teško da im je oduzmu. Mislim da velike promene dolaze i da ćemo u tome uspeti, naročito zato što o alternativama ne smem ni da razmišljam.

 

Razgovarao: Bojan Munjin


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: