Iz popisa u popis stanovništva, broj pripadnika srpske zajednice rapidno pada. Zabrinjavajuće je da sve više mladih ljudi u uredima državne uprave mijenja svoju narodnost jer se boje da neće dobiti posao i da će u životu lošije proći zato što su Srbi.

Loše stanje sakralnih objekata

Prije nekoliko godina srušila se pravoslavna  crkva u Gudovcu i oštetila nekoliko privatnih grobnica. Da li je šteta sanirana i kakvo je stanje sakralnih objekata na području vaše županije?

Sakralni objekti na području Bjelovarsko-bilogorske županije u iznimno su lošem stanju: imamo na desetke pravoslavnih crkvi i drugih objekata koji su u ruševnom stanju i prijete sigurnosti ljudi i posjetitelja. Upravo su se zbog toga prije nekoliko godina urušili crkva i zvonik u Gudovcu i uništili privatne grobnice pored crkve. Grad Bjelovar i županija bili su voljni pomoći u sanaciji privatnih grobnica u okviru svojih financijskih mogućnosti, dok Srpska pravoslavna crkva, koja je isključivo odgovorna jer se radi o njenom objektu i imovini, za to nije imala sluha, čak nije odgovorila na naše usmene i pismene pozive. Nažalost, to nije jedini slučaj gdje se Srpska pravoslavna crkva ponijela na neodgovoran i neljubazan način. Pošto se radi o iznosima od nekoliko stotina tisuća kuna pa i više, niti jedan lokalni proračun nije u mogućnosti sam financirati obnovu crkvi i veće zahvate na njima, ali smo zato predlagali da se svake godine dogovorno ide u obnovu i sanaciju barem jednog sakralnog objekta, uz financijsku pomoć iz lokalnog, županijskog i državnog proračuna te, naravno, crkvenog, jer se jedino na taj način mogu odraditi neki veći i značajniji zahvati. Upravo na taj način, zajedničkim snagama, uspjeli smo ove godine obnoviti parohijski dom u Severinu (cca 50.000 kuna), zvono i sat na pravoslavnoj crkvi u Daruvaru koji nije bio u funkciji pune 62 godine (cca 25.000 kuna), a uskoro ide u obnovu krovište crkve u Koreničanima (cca 100.000 kuna), za koju je dobar dio sredstava prikupljen uz pomoć dobrih ljudi i donatora. Na tragu toga, nadamo se da ćemo u naredne dvije-tri godine obnoviti i spomen-područje Gudovac, gdje je pobijeno preko dvjesto Srba. To spomen-područje je od državnog značaja, ali sve ove godine naši apeli za pomoć u obnovi nisu naišli na razumijevanje države. Samo zahvaljujući trudu i upornosti lokalnog stanovništva to se spomen-područje održava i kosi, kako ne bi propalo i otišlo u zaborav. Tek je prošle godine, zahvaljujući SNV-u Grada Bjelovara, pokrenuta značajnija inicijativa i obnova.

Miran i skladan suživot pripadnika 22 nacionalne manjine koje žive u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji jedna je od odlika ove županije. O položaju i perspektivama srpske zajednice u takvoj multinacionalnoj sredini razgovarali smo sa zamjenikom župana iz srpskih redova Sašom Lukićem (SDP).

Povećati zaposlenost srpskog stanovništva, što garantira i Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, bio je jedan od zadataka koji ste postavili na početku svog prvog mandata prije pet godina. Koliko ste uspjeli u tome?

Često puta u svojim istupima znam reći da je Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina, koji je donesen prije nešto više od deset godina, pregazilo vrijeme i da je zreo za izmjene. Naime, ako govorimo o njegovim odredbama koje se tiču zapošljavanja, u praksi se  susrećemo s nizom nelogičnosti i kontradiktornosti, te možemo reći da nije ispunio očekivanja u pogledu čl. 22, koji propisuje da pripadnici nacionalnih manjina imaju prednosti prilikom zapošljavanja pod jednakim uvjetima. Kada govorimo o jedinicama lokalne i regionalne samouprave, vidimo da se zakon odnosi doslovce na poslove koji se odvijaju u zgradi općine, grada ili županije, a ne na ustanove i trgovačka društva kojima je jedinica lokalne samouprave vlasnik ili osnivač, kao što su domovi zdravlja, vrtići, komunalna poduzeća, bolnice i druge ustanove i trgovačka društva, gdje je i nekoliko desetaka puta veća fluktuacija zaposlenika. Smatram da bi upravo u tom pravcu i trebala ići izmjena čl. 22 Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina jer bi onda imao puno šire područje primjene, kao što ga ima npr. Zakon o pravima hrvatskih branitelja.

 

Najaktivniji u čuvanju tradicije

Vaša županija može se pohvaliti velikim brojem nacionalnih manjina koje imaju bogatu i dugu tradiciju, posebno češka nacionalna manjina. Što srpska zajednica u smislu organiziranosti može naučiti od Čeha?

Sklad i različitost, poštivanje tradicije i kulture posebice se ogledaju u razini uključenosti nacionalnih manjina u javni život i odlučivanje u jedinicama lokalne uprave i samouprave. Nažalost, srpska nacionalna manjina je u specifičnom položaju u odnosu na druge manjine, npr. češku, mađarsku, albansku, zbog događaja u proteklih dvadesetak godina na ovim prostorima. Naime, druge nacionalne manjine nemaju problema s obnovom, povratkom i sličnim problemima, dok Srbi imaju. Sve nacionalne zajednice, pa tako i Srbi, najviše ostvarenih aktivnosti imaju na području kulture i njegovanja tradicije i običaja svoga naroda kroz udruge, kulturno umjetnička društva i vijeća nacionalnih manjina.

Koliko regionalna i lokalna samouprava pomaže udruge nacionalnih manjina?

Bjelovarsko-bilogorska županija u okviru svojih proračunskih mogućnosti izdvaja jednaka financijska sredstva za sva vijeća nacionalnih manjina. Osim toga pomaže i sufinancira određene programe i manifestacije od kulturnog, društvenog i socijalnog značaja. Učestvuje i financijski podržava kulturno umjetnička društva, kao što je Srpsko kulturno društvo “Prosvjeta”, pododbore Daruvar i Garešnica koji su izuzetno aktivni i koji godišnje imaju na desetke nastupa, kako na području županije tako i cijele Hrvatske i inozemstva, te na najbolji mogući način promoviraju i čine dio turističke ponude naše županije. Uskoro će i u gradu Bjelovaru početi s radom srpsko kulturno društvo koje dugi niz godini nije bilo aktivno, prvenstveno zbog nedostatka adekvatnog prostora za rad. Potrebno je naglasiti da od ove godine županija prvi put svim manjinskim udrugama i zajednicama snosi sve troškove izrade i pisanja projekata, bilo prema EU fondovima, natječajima ministarstava, zaklada i dr., što smatramo da je iznimno bitno jer se u budućnosti sve više moramo okretati alternativnim izvorima financiranja, pošto su lokalni budžeti sve skromniji.

Mogu li udruge sa srpskim predznakom pomoću županijskog novca povući sredstva iz EU fondova?

Osobno smatram da nacionalni predznak neke udruge neće biti presudan u povlačenju sredstava iz EU fondova. Projekti moraju biti kvalitetni, stručni i dobro osmišljeni, ukoliko tako ne bude, neće biti ni uspjeha u povlačenju sredstava. Općenito je problem što naši građani, ali usudio bih se reći i cijela država, nisu bili spremni za izazove i mogućnosti koje nudi EU. Mentalitet našeg naroda mora se mijenjati i prilagođavati. Novca u Europi ima, ali ga treba znati povući i opravdati, što je često puta teško jer nema mladih ljudi koji bi se željeli uključiti u društvene tokove.

 

Prazne kuće

Za koje bi se programe udruge srpske zajednice mogle kandidirati?

Prioritet moraju imati programi koji se tiču podizanja standarda i kvalitete života starih, nemoćnih i socijalno ugroženih skupina i to prvenstveno u ruralnim, nerazvijenim i ratom stradalim područjima. Poticanje i razvijanje gospodarske i poljoprivredne aktivnosti, zatim kulturno-umjetničke djelatnosti, poticanje mladih pripadnika srpske zajednice na učenje, njegovanje i prenošenje tradicije, običaja i povijesnih činjenica…

Dio vaše županije čine i povratnički krajevi. Koji su najčešći problemi povratnika i možete li pomoći u njihovom rješavanju?

Ljudi se najčešće obraćaju zbog problema kod zapošljavanja, povratka i obnove, ostvarivanja jednokratnih pomoći socijalno ugroženih obitelji, stipendija, održavanje cesta, rasvjete, pomoći pri održavanju kulturnih, tradicijskih, crkvenih manifestacija, obnove kulturnih i sakralnih objekata. Nažalost, problematika je često puta opsežna i složena te prelazi djelokrug samoupravnog djelovanja područne (regionalne) samouprave. Naš zadatak je upravo u tome da u koordinaciji s lokalnom samoupravom (načelnicima i  gradonačelnicima) i državnim institucijama pokušamo pronaći rješenje u korist naših sugrađana i sunarodnjaka.

Kada govorimo o problematici obnove i povratka ljudi u dijelu naše županije, nekoliko je limitirajućih faktora zbog čega sve to ide tako polako i dugotrajno. Obnova nije u cijelosti završena jer država nije ispunila svoju dužnost i obavezu. Usudio bih se reći da je to rađeno ciljano i smišljeno kako bi zbog odugovlačenja ljudi odustali od svojih prava, umrli ili na bilo koji drugi način izgubili ta prava. Zakoni, rokovi, uvjeti smišljeno se mijenjaju i u šumi papira i birokracije ljudi se naprosto izgube. Onaj manji broj koji uspije i dobije rješenje te napokon potpiše ugovor čeka i po nekoliko godina na materijal, stanarsko pravo… Formiraju se liste prvenstva, a onda se po njima ne radi. Svake godine u državnom je proračunu sve manje sredstava za ovu svrhu, što je i više nego žalosno. Najveći problem je što se ovdje radi o izrazito ruralnim povratničkim područjima, na kojima je iznimno teško osigurati egzistenciju i zadovoljiti elementarne potrebe, zato se u većini slučajeva vraćaju ljudi starije životne dobi koji žive od mirovina, dok mlađi moraju trbuhom za kruhom, pa smo svjedoci da je dobar dio obnovljenih kuća zapušten i nenaseljen.

Koliko su zbivanja devedesetih brojčano i koncentracijski razorila srpsku zajednicu na području Bjelovarsko-bilogorske županije?

Smatram da je i brojčano i koncentracijski srpska zajednica razorena. Broj pripadnika srpske zajednice drastično je pao. Iz popisa u popis stanovništva, taj broj rapidno pada. Zabrinjavajuće je da iz godine u godinu sve više mladih ljudi u uredima državne uprave mijenja svoju narodnost jer se boje da neće dobiti posao i da će u životu lošije proći zato što su Srbi. Zakon ih dovoljno ne štiti, pa zato ne čudi što se ljudi ne žele nacionalno izjašnjavati. 

 

Neispunjena očekivanja

Koliko lokalne i regionalne jedinice uvažavaju stavove manjinskih vijeća i koliko udovoljavaju zakonskim okvirima za njihovo financiranje?

Jedan od lošijih primjera je Grad Garešnica i njihova lokalna vlast koja ne daje gotovo nikakva sredstva za rad i djelovanje vijeća, dok recimo Daruvar i Bjelovar izdvajaju gotovo pedesetak tisuća kuna godišnje za rad vijeća. Kada govorimo o uvažavanju stavova i mišljenja manjinskih vijeća, također ovisi o lokalnim čelnicima hoće li i u kojoj mjeri prihvatiti savjete manjinskih vijeća – u velikom broju slučajeva dođemo do konsenzusa i dogovora. Problem je što manjinska vijeća imaju savjetodavnu ulogu, pa njihovi stavovi i mišljenja nisu obavezujući, ali je u svakom slučaju bitno čuti i njihove stavove.

Već ste drugi mandat na mjestu zamjenika župana. Koliko s te funkcije stvarno i konkretno možete djelovati?

Još jedan nedostatak Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina je taj što nije definirao ovlasti i djelokrug rada zamjenika župana iz redova nacionalnih manjina, nego je sve prepušteno volji lokalnih čelnika i stranaka koje imaju većinu u vijeću. Županija Bjelovarsko-bilogorska je specifična i po tome što i pripadnici češke nacionalne manjine imaju pravo na zamjenika župana, kao i Srbi. Moram reći da je odnos župana Damira Bajsa i nas zamjenika na dobroj i korektnoj razini. Župan i županijska tijela imaju sluha za potrebe i probleme svih nacionalnih manjina i pomažu u okviru svojih stručnih, financijskih i logističkih mogućnosti, što u nekim drugim županijama često nije slučaj. Nažalost, prošli popis stanovništva pokazao je da je na području naše županije došlo do smanjenja broja pripadnika srpske nacionalne manjine, pa smo izgubili pravo na zamjenike u općinama Đulovac i Sirač te na zamjenika gradonačelnika u gradu Grubišnom Polju.

Pošto dolazite iz redova SDP-a, kako ste zadovoljni zastupljenošću manjinske problematike u političkom radu vaše stranke?

Iako dolazim iz vladajuće stranke na državnoj razini, moram reći da se puno više očekivalo dolaskom SDP-a na vlast. Kada govorimo o problematici koja muči srpsku zajednicu (obnova, povratak, stambeno zbrinjavanje…), očekivanja su bila puno-puno veća. Svi smo svjesni teške gospodarske i financijske situacije u kojoj se nalazimo, ali boljom komunikacijom i razgovorom s manjinskim predstavnicima i možda nekim zakonskim izmjenama, kada govorimo o Srbima, puno se više moglo učiniti. Propustili su priliku riješiti nagomilane probleme, pa čak i politički poentirati jer znamo da su Srbi biračko tijelo okrenuto SDP-u, a ujedno i steći simpatije Europske unije rješavajući tu problematiku.

 

 

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email