Nova vlast započela je vladavinu otvaranjem fronta protiv medija, nevladinih organizacija, manjina i svih onih koji ne spadaju u njihov vrijednosni obrazac. O aktualnom stanju u hrvatskom društvu razgovaramo sa Sandrom Benčić iz Centra za mirovne studije.
Što možemo očekivati od nove vladajuće garniture na polju ljudskih prava i prava nacionalnih manjina, možda povratak u ne tako lijepu prošlost?
Očekujem da će vladajuća garnitura koristiti upravo jezik ljudskih prava da bi opravdala rastakanje uspostavljenih institucija i prava manjina u hrvatskom društvu te da bi distorzirala smisao i cilj zagarantiranih prava u cilju opravdanja vlastitog radikalizma. Naime, mnogi iz vladajuće garniture shvaćaju demokraciju u njenom strogo formalnom smislu, kao vladavinu većine, a demokratski proces kao jednokratni izlazak na izbore svake četiri godine. Sve ostalo smatraju prostorom svoje apsolutne vladavine, crpeći legitimitet iz izbornih rezultata. Sadržajni sukus demokracije – pravna država koja garantira ljudska prava i štiti manjine, institucije koje je čine sustavom u kojem svi pojedinci trebaju imati ne samo jednaka prava nego i pristup njihovom ostvarenju – nije dio njihovog viđenja demokracije. Oni Hrvatsku vide kao ono što se danas naziva neliberalnim demokracijama, poput Mađarske i Poljske. Mada je to problematičan naziv za države koje zapravo kopiraju obrasce iz komunističkog Istočnog bloka koji je težio političkoj kontroli nad svim dijelovima društva koji su stremili nezavisnosti i kritičkoj poziciji. Danas posve otvoreno čujemo od političara vladajuće garniture da nam treba približavanje upravo tim državama. Čini mi se da je na pomolu blokovska podjela unutar EU-a, gdje će Zapadna Europa vjerojatno nastojati zadržati vrijednosti liberalnih demokracija i pokušati, nadam se, revitalizirati socijalnu državu, dok će neke zemlje koje su pripadale Istočnom bloku razvijati putinovski model vladavine.
Buđenje institucija EU-a
Vrlo je zabrinjavajuće da u Hrvatskoj postoje glasovi koji nas guraju upravo prema takvim modelima, posebno imajući u vidu da čak ni u vrijeme socijalističke Jugoslavije nismo bili država iza tzv. željezne zavjese. Naravno, tragikomično je da oni koji su zagovaratelji takve politike vladanja upravo svoju političku karijeru grade na antikomunizmu, lustraciji, nacionalizmu i klerikalizaciji društva. S druge strane, došlo je do buđenja institucija EU-a u vezi situacije u Poljskoj i Mađarskoj te je prvi put aktiviran mehanizam zaštite vladavine prava zbog kojeg bi Poljska mogla trpjeti i značajne financijske posljedice, a sve zbog njihovih političkih elita koje nastoje ograničiti medijske slobode. Bojimo se da bi se slično moglo dogoditi i Hrvatskoj ako se orkestrirani napadi na medije, civilno društvo i nezavisne institucije nastave.
U novoj Vladi učestvuju stranke i pojedinci koji su proteklih godina javno napadali ćirilicu i antifašističke vrijednosti…
Da, danas u vladajućoj koaliciji imamo HSP Ante Starčević i Hrast. I mada se nekima čini da je potpuni otklon od osnovnih ljudskopravaških vrijednosti i prava manjina najveći problem ove Vlade, zapravo je to samo sučelje kojim ćemo se mi “raja” baviti, dok će “pravi igrači” slagati kockice za završnu rasprodaju javnih i zajedničkih dobara Lijepe Naše. Nekoliko najavljenih promjena u zdravstvenom sustavu i u sustavu javnih poduzeća nagovještava da će se voditi neoliberalna politika koja se neće zamarati povećanjem ekonomskih i socijalnih nejednakosti, nego će biti isključivo usmjerena na ostvarivanje interesa velikih investitora i kreditora. Kažem velikih jer će u toj raspodjeli stradati i mali poduzetnici i obrtnici. Ne želim podcijeniti pitanje ostvarivanja prava iz Zakona o pravima nacionalnih manjina ni ono o antifašističkoj orijentaciji Hrvatske, samo želim naglasiti da nametnuti ideološki ratovi služe prikrivanju završnog čina velike rasprodaje. Uz to, zagovornicima potpune privatizacije ide na ruku i činjenica da javni dug raste i da već naredne godine (ako ne i ove) možemo doći u situaciji nemogućnosti plaćanja kamata, što će služiti kao opravdanje za privatizaciju bitnih javnih poduzeća koja upravljaju zajedničkom infrastrukturom o kojoj ovise svi građani Hrvatske, kao što su Hrvatske vode i HEP.
Propusti SDP-ove vlade
Kako ocjenjujete stanje ljudskih prava i prava nacionalnih manjina za vrijeme prošle Vlade?
Za vrijeme prošle Vlade došlo je do stagnacije u razvoju institucija za zaštitu ljudskih prava, a nakon ulaska u EU to se događa u gotovo svim novim članicama. Srećom, nije došlo do značajnijeg smanjenja standarda barem na razini pravno-institucionalne zaštite. Međutim, došlo je do stvaranja atmosfere straha među pripadnicima manjina zbog grupa koje su otvoreno proklamirale smanjenje manjinskih prava i aktivno sprječavale dvojezičnost u Vukovaru i još nekim sredinama. Takozvano građansko organiziranje i narodni referendumi provođeni isključivo u cilju ograničenja prava ili mogućnosti manjina, pitanje korištenja pojma brak za istospolna životna partnerstva i pitanje dvojezičnosti/dvopismenosti koje se isključivo odnosilo na ćirilično pismo, pokazali su da Vlada nije pravovremeno iskoristila mehanizme kojima bi prevenirala takva događanja, kao što nije uputila referendumsko pitanje u vezi braka Ustavnom sudu na ispitivanje ustavnosti. Mada je Vlada deklarativno bila zagovornica ljudskih prava, ona institucionalno nije imala snage i/ili političke volje raditi na ostvarenju tih prava i jačanju mehanizama zaštite. Umjesto da na rastući nacionalizam odgovori jasnim politikama zaštite manjina, ali i jačanjem socijalne države, njezine aktivnosti ostajale su na deklarativnoj podršci manjinama s jedne strane i predizbornom dodvoravanju desnom centru s druge. Takva politika imala je za posljedicu rastakanje centra i ljevice, zbog čega su na kraju izgubili izbore.
Koliko međunacionalne netrpeljivosti, napadi na ćirilicu i aktualni govor mržnje imaju veze s ekonomskom i socijalnom krizom?
Ekonomska i socijalna kriza u Hrvatskoj rezultira napadima na ćirilicu, rastućim nacionalizmom i govorom mržnje iz razloga što je ona samo dio veće i dugotrajnije političke krize i krize institucija. Političke elite u Hrvatskoj već su specijalizirane za dizajn kulturoloških ratova kao područja iscrpljivanja građanske borbe, a kako bi istovremeno mogle rastakati ekonomsku i društvenu osnovu, što im opet omogućava održavanje na vlasti, uz povremene odlaske u oporbu, gdje su opet financijski zbrinuti na teret tih istih građana. Dugotrajna implementacija ove strategije rezultirala je dubokom podijeljenošću društva i vrlo niskom političkom pismenošću, što je situacija u kojoj vladajući uvijek mogu baciti kost oko koje će se “raja” boriti, dok se oni bave prebacivanjem resursa iz javne u privatnu sferu.
