Razgovor s Dedduhom iz hip hop benda Who See

Piše: Vladislav Stojičić

Đe se kupaš, Koji sam ja meni kralj, Nemam ti kad, Batina ti dat, Regeton montenegro… delovi su pesama, koji su počeli da žive svoj samostalni život i van pesama …

Đe se kupaš, Koji sam ja meni kralj, Nemam ti kad, Batina ti dat, Regeton montenegro… delovi su pesama, koji su počeli da žive svoj samostalni život i van pesama – od društvenih mreža, Evrovizije, filmova, do grafita ispisanih na fasadama zidova po gradovima u celom regionu i upliva u svakodnevni govor i van područja hip hop publike.

Jedan od najpopularnijih crnogorskih hip hop sastava i jedan od najtraženijih regionalnih bendova je Who See iz Kotora. Hip hop bend Who see čine Mario Đorđević (Noyz) i Dejan Dedović (Dedduh). Za Privrednik Dedduh rezimira proteklu godinu, hip hop scenu i svoj udeo u njemu i društvu.

who see5Iza Vas je izuzetno aktivna sezona i spadate u najtraženije live izvođače. Pa kako izdržaste ovo leto i kako se odmarate?

Ljeto ode, neke laste su me već pozdravile prije nekoliko dana… Idu prema Siriji, zbore da ima dosta praznih smještaja. Mi ostajemo ovdje i pokušavamo da te iste laste dočekamo novim albumom sledeće godine. Bilo je dosta nastupa za nas, a sad krećemo u nove zadatke. Odmor je nešto na šta crnogorski narod nije baš navikao, iako kruže vicevi o tome.

Šta slušate, gledate, čitate ovih dana?

Slušam dosta reggae i hip hopa, kao i obično; gledam uglavnom sportski program i čitam dnevnu štampu. To je neka moja klasika. Nisam već par godina pročitao ni jednu knjigu, ali zato sam se nagledao raznih filmova i serija. Najčešće nemam vremena za sve to, a u zadnje često skidam muziku jer već godinama pravim fonoteku već pomenutih muzičkih žanrova tako da ponekad i zavrtim neki svoj set u kafanama kod prijatelja mojih dobrih.

Who See već ima status kultne grupe. Po nekoj definiciji to je kada se pesme ili delovi pesama nađu u govoru naroda. Postanu uzrečice, doskočice, pa ih koriste i oni ljudi koji ne znaju odakle zapravo potiču. (U jednom beogradskom hotelu, u jednoj maloj prostori gde su puš pauze, zidovi su prepuni vaših rima). Kako ih Vi prepoznate, otkrivate? Ta vaša lična osećanja, iskustva, doživljaje u kojima se kasnije toliko ljudi može prepoznati, naći?

Hvala za kompliment ,,kultna grupa“… Veoma smo srećni što nas publika voli i što u nama osjećaju ili vide posebnost. Naši tekstovi su priče iz naših života i okruženja, tiču se aktuelnih događaja ili pojava još kad se sve to začini bokeljskim slengom i komedijskim pristupom mora izaći na dobro. Takođe smo srećni što se naša publika ne svodi na jednu uzrasnu generaciju već se radi o rasponu između vrtića i trećeg doba. Znam da se gospodin Dušan Kovačević, naš veliki pozorišni i filmski radnik, tvorac kultnih scenarija u domaćoj filmskoj umjetnosti, može pohvaliti da se upravo njegove replike koriste u svakodnevnom govoru. Drago mi je ako smo i mi u istoj priči i to onda govori sve.

 

 [youtube]https://www.youtube.com/watch?v=LkpXlTtYP3A[/youtube]

 

who see1Danas kada više nije underground, da li hip hop kao kultura ima uticaj na društvo – na kulturu društva, obrazovanje i promene?

Mislim da sve ima uticaj na sve. Pitanje je samo koliko ili kako se određena sredstva upražnjavaju. Kad bih recimo ja bio popularan kao neka starleta/pjevačica onda bi klinci nosili sportsku opremu, kačkete i trudili se da napišu pjesmu ili da odrepuju neku; vozili bi bicikle, igrali fudbal i košarku, a mi bismo im bili neki uzori. S obzirom na to da se na medijskom nebu svakodnevno daje prostor nisko-moralnim temama, pojavama i ličnostima onda klinci ili omladina nemaju izbor. Pitam se samo kako žive ljudi u Skandinaviji bez odvratne muzičke scene i odvratnih show programa. Ne mislim da zaostaju za nama. Što se tiče same hip hop kulture, koja sad stvarno nije više underground, čini mi se da i ona podliježe pritisku neukusa te se i u njoj može pronaći dosta niskomoralnih vrijednosti koje ponovo naši mladi upijaju. Toliko jednih te istih priča o drogama, načinu konzumacije, kurvama, mutnim poslovima, parama i zlatu te toliko neukusnih interpretacija koje su pomiješane sa istočnjačkim zvucima zauzimaju primat u svakodnevnici. Ponovo najmanje ili uopšte ne ostaje prostora za talentovane i pametne umjetnike. Ne želim sebe da svrstavam u genijalce ali, da se vratim na prethodno pitanje, možda nas ljudi vole zato što smo potpuno obični i zato što pričamo obične priče koje se mogu ticati skoro svih. Teško da hip hop može uticati na svijest građana sve dok postoji kontrasila koja utiče na nesvijest.

Koja je razlika u sferi medija, zarade, kreativnosti, brojnosti hip hopa u Crnoj Gori nekad i sad?

Sad je bolja situacija, ali ne mnogo. Hip hop je kvalitetniji, ali opet nismo napravili scenu. Ako ne napravimo scenu onda nema ni tržišta, ako ne napravimo tržište onda nema ni para ni profesionalizma, a samim tim ni volje za napredak ili nastavak.

 

[youtube]https://www.youtube.com/watch?v=DmjLYA9Br8s[/youtube]

 

Koja su to nova imena hip hop scena (iz Crne Gore ili regiona) na koja treba obratiti pažnju?

To su zasigurno iz Crne Gore Džej Džej Okoča iz Podgorice, Tuh Htš iz Nikšića, Sivilo Podgorica, Joe Shua Kizz i Darzee iz Bara…, a iz ostalih krajeva našeg govornog područja preporučio bih Kid Rađu iz Hrvatske, Frenkie i Sassja iz BiH…

Na čemu trenutno radite?

Na novim pjesmama. Tek smo na samom početku.

Šta je lepo, a šta ružno u Crnoj Gori ove godine? Odnosno u Kotoru i Herceg Novom?

Teško pitanje, odnosno, trebao bih pažljivo da pristupim označavanju ružnog… Skloni smo kao narod da ne prepoznamo razdvojiti dobro od lošeg. Ne bih da povrijedim bilo koga.

Šta Vas čini srećnim?

Da budem iskren i sažet: male, uglavnom porodične stvari.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: