Kako zaraditi prodajući ovo malo prirode što je ostalo nezagađeno – pitanje je koje sebi godinama postavljaju funkcioneri općine Dvor.

Ovu hrvatsku općinu od Bosne i Hercegovine dijeli samo rijeka Una (lat. Jedina) i za vrijeme Jugoslavije bila je to jedna od najrazvijenijih općina zbog svoje dobre geopolitičke pozicije i prirodnih dobara kojima raspolaže.

O svemu ovome pišem kao netko tko je odrastao tamo, ali i kao outsider jer već od srednje škole ne živim na tom prostoru. Izgleda sa se u tim krajevima sve ima običaj raditi naopako i nepromišljeno, pa tako i način kojim se pokušava napuniti općinski budžet biva taj da se na njenom teritoriju planira odložiti radioaktivni otpad. Ni u jednom trenutku gospodi koja već više od desetljeća upravlja budžetom nije palo na pamet da ulaže u privredu i turizam općine, za koje ona neosporno ima potencijala. U ovom slučaju načelnik općine i stranke na vlasti ne poduzimaju apsolutno ništa za rehabilitaciju ovog područja koje je opustošeno ratom.

Politika ove općine ima u potpunosti antinatalitetan učinak. Mladi koji su sada tamo kroz par godina će sigurno morati napustiti ovo područje, a starima vrijeme istječe. Stotine mladih, među kojima sam i sam, morale su zbog prilika koje se tamo ne pružaju napustit ovaj predivni kraj i povećati pustoš koja vlada. Medijski, kulturološki ne podižemo svijest o ljepotama prirode koje imamo, koje moramo čuvati. Trudimo se prihvatit zapadnjački način života, a nažalost uzimamo samo loše navike – kod nas nema razvijenih sela kao u Njemačkoj, ali zato zagađivača okoliša imamo napretek, o medijskom ispiranju mozga ne treba ni govoriti.

Ovo područje ima potencijal za turizam ne samo zbog šuma u kojima bi se mogao ostvariti tip seoskog turizma već zbog predivne i pitke rijeke Une na kojoj se svake godine održava Unska regata. Kroz investiranje u ovo područje mogli bi se ostvariti znatni prihodi od poljoprivrede do turizma. Poljoprivredna proizvodnja ne doseže ni 50% svojih kapaciteta jer polja zbog malih poticaja i loših cijena na tržištu ostaju nezasijana. Postrojenje drvne industrije Šamarica je ugašeno, a u predratnom razdoblju zapošljavalo je od 250 do 500 radnika, tvornica keramike KIO radi sa sve manjim brojem radnika i sve manje narudžbi, a administrativni sektori (gruntovnica, sud, hitna pomoć) sele se u obližnju Hrvatsku Kostajnicu. Više od 60% nastavnika O.Š. Dvor ne živi na području općine, 99% zaposlenih policajaca ne živi na području općine Dvor, a jedan od zamjenika načelnika s obitelji živi u Hrvatskoj Kostajnici, što govori da vlast nije zainteresirana za repopulaciju ove općine.

Pored industrijskih sektora zbog ljepota prirode i velikog područja kojim općina Dvor raspolaže moguće je održavanje ljetnih kampova za mlade. Kampovi bi promovirali sport i zdrav život, a uz to bi bili dobar marketing za seoski turizam, poljoprivredno tržište i populaciju općine. Sve su ove mogućnosti već godinama otvorene, ali vladajuće stranke, izgleda, smatraju da je za ovaj način rehabilitacije potrebno previše vremena. To je možda i tačno, ali nažalost drugo rješenje nisu pronašli već više od deset godina u kojima je rehabilitacija ovog područja mogla znatno uznapredovati. A sad će ovo područje, ako se ništa ne poduzme, biti i radioaktivno zagađeno.

Ne zaboravimo da je površina općine Dvor 505 četvornih kilometara i da je to područje bogato vodom koja će radijaciju kroz neko vrijeme sigurno proširiti i u susjednu Bosnu i Hercegovinu i unutrašnjost Hrvatske. Kada izbije neko ozbiljnije pitanje stanovnike ovog malog mjesta, kao i drugdje diljem Balkana, uvijek uspiju podijeliti na temelju nacionalnosti, ali izgleda da će ovaj put trpjeti i jedni i drugi, jer radijacija ne bira.

Kroz izjave onih koji žele ostvariti to odlaganje, mještane se uvjerava da je taj otpad u potpunosti bezopasan, a pričom o novcu i boljem životu skreće se pogled sa prvog pitanja. Radijacija je štetna kako za ljude tako i za prirodu i to je neosporno, neosporno je i da Republika Hrvatska mora odgovorno odložiti svoj radioaktivni otpad. Podsjetimo se da je još 2007. godine pokušaj odlaganja otpada na ovo područje spriječen i učinimo da bude i ovaj put, jer Hrvatska ima bolja i u potpunosti napuštena mjesta bez prirodnih dobara koja se čine boljim rješenjem za ovaj problem.

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email