Rade Bulat, dobro poznati partizanski komandant, rođen je u Vrginmostu na Kordunu 1920. godine. U Vrginmostu je završio osnovnu školu, gimnaziju u Sisku, Gradiški i Zagrebu, a već u 17. godini pristupio je revolucionarnom omladinskom pokretu i 1936. postao član SKOJ-a. Bulat je rukovodio skojevskom organizacijom u gimnaziji Siska, Gradiške i Zagreba. Zbog naprednog djelovanja bio je proganjan, udaljavan iz škole i zatvaran.

Poslije rata bio je zapovjednik divizije, načelnik operativne uprave vojne oblasti, zamjenik načelnika Treće uprave generalštaba JNA, načelnik Uprave ABH obrane JNA, pomoćnik zapovjednika za pozadinu armijske oblasti i zapovjednik vojnog područja.

Završio je tečaj za usavršavanje oficira pješadije u Crvenoj armiji u SSSR-u (MKUOP), Višu vojnu akademiju JNA, Zapovjedno-generalštabnu školu u SAD i, kao jedan od rijetkih ratnih komandanata,  diplomirao na Elektrotehničkom fakultetu u Zagrebu.

Bio je zastupnik u Saboru SR Hrvatske i član CK KPH. Bio je general-potpukovnik JNA u mirovini.

Rade Bulat se zalagao za srpsku autonomiju u SR Hrvatskoj i zbog toga trpio brojne kritike.

Tokom 2011. u desničarskim medijima je otvoreno pitanje njegove tobožnje odgovornosti za neke od masovnih partizanskih zločina nad pripadnicima vojske NDH u Drugom svjetskom ratu i poraću, za što nije pružen niti jedan pouzdani dokaz.

Umro je 2013. godine i sahranjen u Grobnici narodnih heroja na zagrebačkom groblju Mirogoju.

Rado sam se družio s njime naročito zato što je jedan od rijetkih partizanskih komandanata Srba u Hrvatskoj, koji se aktivno uključio u obnovu i u osnivanje srpskih manjinskih organizacija i institucija u Hrvatskoj.

Meni lično je bila osobito simpatična njegova supruga, također narodni heroj, Milka Kufrin, predani borac protiv reafirmacije filofašističkih i filonacističkih ideja u Hrvatskoj i u Jugoslaviji.