Odluka o izručenju Ivice Todorića, bivšeg vlasnika najveće domaće kompanije i tajkuna koji je u svom portfelju u jednom trenutku držao većinu poljoprivredne proizvodnje naslijeđene iz bivšeg sustava, nije u zemlji izazvala posebne reakcije. Tek su analitičari i oporbeni političari, više po inerciji nego po stvarnom zanimanju za sudbinu istog, odverglali svoje teze, ali stvarni interes je izostao. Razlog tomu je opće uvjerenje cjelokupne javnosti da je priča o Agrokoru odavno završena, a ono što sada slijedi je kopija svih dosadašnjih korupcijskih procesa u kojem će se optuženiku suditi toliko dugo dok javnost praktički ne zaboravi za što je uopće osumnjičen. Da će tomu biti tako uvjerio nas je i proces protiv bivšeg premijera Sanadera koji nakon deset godina suđenja dobiva ili mizerne kazne ili oslobađajuće presude. Pritom, velika većina građana više i ne zna za koja djela mu sude, a nije ih ni briga.

Unatoč tome što je danas Ivica Todorić samo razvlašteni i osramoćeni osumnjičenik za teška kaznena djela gospodarskog kriminala, fascinantna je činjenica da je jedan od najmoćnijih ljudi, koji je 20 godina uživao bezuvjetnu podršku svih politika i političara, medija, analitičara i svih uključenih u proces uspona jednog tajkuna, propao praktički preko noći: od moćnika se pretvorio u očajnika koji londonskim ulicama bježi od novinara. Takav razvoj događaja nedvosmisleno i neporecivo govori u prilog tezi da su svi domaći tajkuni samo izvršitelji volje gospodarskih, a onda i političkih interesa ljudi iz sjene, politike i banaka. Bio je to i Ivica Todorić, kao i mnogi drugi. Njegovi stručni, retorički i liderski kapaciteti koje je prezentirao posljednjih mjeseci upućuju na zaključak da projekt Agrokor nije bio njegovo djelo, već djelo puno organiziranijih i stručnijih struktura.

Grupa Borg, koja je na tajnim sastancima skicirala i uobličila tzv. Leks Agrokor, a onda putem njega izvukla 500 milijuna kuna iz financijski razorene kompanije, ovih dana nastavlja svoj pohod medijskim peglanjem imidža svih koji su se obogatili na propasti Agrokora. Bivša ministrica gospodarstva Martina Dalić, koja je osobno organizirala grupu ljudi koji su napisali zakon i s njima tajno komunicirala, napisala je knjigu u kojoj na preko 200 stranica objašnjava svoju borbu s “ortačkim kapitalizmom” u vidu Agrokora. Naravno, sebe i svoje suradnike u tom mutnom procesu predstavlja kao hrabre vitezove, praktički žrtve. Da njezin spisateljski trud ne bi neslavno propao i da bi knjigu pročitalo više od nekolicine njezinih najbližih suradnika, potrudila se jedna od najvećih domaćih medijskih kuća koja je uz svoje dnevne novine tiskala fascinantnih 45.000 kopija iste. Na taj se način i neuki i sumnjičavi građani mogu uvjeriti da je sve u postupku sanacije Agrokora bilo sukladno zakonu i tržišnim pravilima. Mjesta za sumnju, prema tumačenju “borgovaca”, nema ni u tragovima.

Ono što je u čitavoj priči najskandaloznije je to da su ona i njezina grupica najplastičniji prikaz ortačkog kapitalizma u povijesti Hrvatske. Martina Dalić i njezini ortaci nisu prilagodili uvjete natječaja sebi i svojim tvrtkama, što je jedno od osnovnih obilježja ortačkog kapitalizma. Oni su jednostavno napisali čitav zakon koji ide njima u korist i poslali ga Saboru da ga izglasa. Sabor ga je izglasao, a oni su dobili poslove savjetnika, odvjetnika, analitičara. Konačni ceh – pola milijarde kuna. Novac koji u životu više nikada neće vidjeti, a kamoli dobiti priliku zaraditi ga na tržištu. I tu opet dolazimo do jednog od onih začaranih krugova koji hrvatsko društvo i gospodarstvo drže prikovanim na dnu. Gotovo savršena umreženost politike, povezanih i podobnih gospodarstvenika i medija čini nesalomiv savez koji je u stanju operaciju izvlačenja pola milijarde kuna zamotati u celofan i predstaviti kao događaj godine ili stoljeća. Oni koji bi trebali biti osramoćeni zauzimaju pijedestale, o njihovim djelima govori se biranim riječima, a mediji im ogromnim tiražama daju konačnu društvenu potvrdu. U takvim uvjetima cvjetali su najgori režimi u povijesti i odigravale se najveće pljačke. Hrvatska u tome nije nikakav izuzetak.

Na promociji knjige Martine Dalić, koja je zbog afere Agrokor bila prisiljena podnijeti ostavku, bio je ni više ni manje nego guverner HNB-a Boris Vujčić. Čelnik jedne od najvažnijih državnih institucija ne vidi ništa sporno u tome da grupa neformalnih autora Leks Agrokora zahvaljujući tom zakonu zaradi stotine milijuna kuna za nekoliko mjeseci. Gosti promocije bili su i brojni drugi uglednici, analitičari, medijski urednici. Svi oni upregnuti su samo s jednim ciljem, da svojim autoritetom daju legitimitet onome što nije legitimno.

Građani bijesno škrguću zubima svjesni da su duboko umotani u klupko korupcije, ali oni koji su to klupko ispleli nastavljaju dalje jednakim tempom. Osjećaju se sigurno i zaštićeno, i to s pravom. U sustavu koji su stvorili ništa im se ne može dogoditi jer kontroliraju sve procese. Ostali mogu gledati, komentirati ili jednostavno – otići.