Nekoliko desetina naučnih radnika iz desetak zemalja učestvovalo je na međunarodnom znanstvenom simpoziju ‘Tranzicija i kulturno pamćenje’, koji je održan u organizaciji Katedre za srpsku i crnogorsku književnost Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Simpozij je bio svojevrsna završnica trogodišnjeg naučno-istraživačkog projekta ‘Hrvatski književno-kulturni identitet u tranziciji/regionalnom kontekstu (aspekti hrvatsko-srpskog kulturnog dijaloga)’. To predstavlja prvo sistematsko istraživanje hrvatskih i srpskih književnih i kulturnih odnosa u Hrvatskoj od 1990. do 2010. godine.

Povjesničar Damir Agičić govorio je na temu ‘Pamćenje o Jugoslaviji u suvremenoj hrvatskoj historiografiji’, spomenuvši brojne promjene o odnosu prema Jugoslaviji u hrvatskoj historiografiji.

– I prije 1990. hrvatski su se povjesničari u svojim istraživanjima zadržavali u republičkim granicama, istražujući samo povijest Hrvatske do 1918., uz istraživanje povijesti Komunističke partije. U SFRJ zapravo nije postojala jugoslavenska historiografija već je to bio zbir nacionalnih, rekao je Agičić. Pozabavio se ratnim i poratnim zbivanjima, ističući da je Franjo Tuđman preko državnih organa stručnoj i široj javnosti nametao svoju viziju hrvatske povijesti i da se umjesto povijesti Jugoslavije od 1990. uči povijest južne i jugoistočne Evrope, te se Jugoslavija spominje samo u smislu martirologije kao ‘tamnica hrvatskog naroda i mjesto zločina nad Hrvatima nakon drugog svjetskog rata’. Ukazao je i na brisanje povijesti Jugoslavije u udžbenicima i nastavnim programima, iako se novija hrvatska povijest ne može pratiti bez poznavanja povijesti Jugoslavije.

– Odnosi između hrvatskih i srpskih povjesničara su nakon rata krenuli uzlazom putanjom, najprije zajedničkim sastancima u Pečuhu u Mađarskoj, a onda Zagrebu i Beogradu, rekao je Agičić.

U predavanju ‘Tranzicija, trauma duhovne obnove’ profesor književnosti na zagrebačkom FF-u Sanjin Sorel govorio je o destrukciji književnosti u Hrvatskoj, dok se srodnim procesima u Srbiji, u predavanju ’ Tranzicija bez tranzicije: kultura distance’ pozabavio profesor književnosti iz Beograda Aleksandar Jerkov.

– Velika srpska književnost teži ka tome da se pretvori u malu evropsku književnost koja će se, kao i evropska, baviti trivijalnim temama. Što se tiče odnosa Hrvatske i Srbije, mi u Srbiji gledamo vaše gluposti i razvijamo svoje, rekao je vrlo ironično.

– Kad je bilo najteže, tokom ratova i sankcija, srpska književnost se odlično držala, proizvodeći vrhunska djela. Kamo sreće da su se i ostali tako držali, zaključio je Jerkov.

Učesnici simpozija radili su u 12 sekcija, pa je četvrtak održano čak 50 izlaganja, a u petak 25 uz završnu panel-diskusiju. Pitali smo neke učesnika simpozija o utiscima.

– Na simpoziju je 80 ljudi iz 10 zemalja svijeta, rekao je Dušan Marinković, dodavši da se radi o sveučilišnim profesorima i kulturolozima, uz nešto historičara. Projekt je ispunio moja očekivanja na nekoliko razina i sigurno je da se profilirao niz sadržaja koji do sada u hrvatskom kulturnom prostoru nisu imali mogućnost da se pokazuju. Rekao je Marinković, dok je zadovoljstvo simpozijem iskazao i Agičić.

– Pretpostavljam da će referati i zbornik radova ostaviti neki trag. Historiografija, književnost i lingvistika su isprepletene i žao mi je da na fakultetu nismo usvojili ono što sam odavno predlagao – da studenti neofiloloških grupa uče povijesti zemalja čije jezike proučavaju, da studenti srpskog jezika i književnosti slušaju i predavanja iz povijesti Srbije, Možda to u budućnosti uspijemo, smatra Agičić.

– Značaj simpozija je dijalog i potreba šireg i dubljeg poznavanja. Pratio sam srpsku književnost i ovdje nalazim poticaje za njeno daljnje čitanje, kaže Tonko Maroević.

– Uspjeh je Marinkovića i njegovih suradnica Virne Karlić, Dubravke Bogutovac i Sanje Šakić da je okupljen cvijet ljudi koji se bavi hrvatsko-srpskim književnim, kulturnim i drugim vezama. Na nivou kulturne politike, bili smo ovih dana svjedoci dva velika događaja u svijetu hrvatsko-srpskih veza: jedan je izložba zbirke Pavla Beljanskog, a drugi ovaj skup kojim sam bio vrlo zadovoljan. Izlaganja su bila vrlo sadržajna i nitko tu nije slučajno zalutao; ovakvom temom se nitko ne bavi zbog skupljanja bodova po ‘Bolonji’ već se bavi zato što mu to nešto u životu znači. To se u ova dva dana jako osjećalo, zaključio je predsjednik Prosvjete Čedomir Višnjić.

Filozofski potiče suradnju u regiji

Na početku rada organizator skupa, šef katedre za srpsku i crnogorsku književnost Dušan Marinković istakao je da su Filozofski fakultet i njegovi čelni ljudi, prijašnji dekan Damir Boras i sadašnji Vlatko Previšić, prepoznali značenje projekta kao mjesta za stručni dijalog. Dekan Previšić podsjetio je da je Filozofski fakultet sa svojih 7.000 studenata, 650 profesora, asistenata i isto toliko vanjskih suradnika najjača obrazovna institucija u zemlji.
– Ovaj fakultet je otvoren za dijalog i susrete. Želim da se profesori i studenti filozofije u regiji druže i surađuju, rekao je Previšić.

Izvor: Novosti, autor: Nenad Jovanović