Razgovo s Dragutinom Ranogajcem, predsjednikom Hrvatske obrtničke komore (HOK)

 

Potrebno je razmotriti vidove kreditiranja kojima bi se pomoglo obrtnicima koji su već u problemima, ali imaju dobro utemeljeno poslovanje. Za očekivati je da država barem dio proračunskih prihoda od povećanog PDV-a i poreza na dohodak na više dohotke usmjeri u tom pravcu i da se uz pomoć jamstava HAMAG-a proširi opseg povoljnijeg kreditiranja.Pod geslom “Poštujući tradiciju, ulažemo u budućnost” Hrvatska obrtnička komora ove je godine obilježila veliki jubilej, 160. godišnjicu brige o hrvatskom obrtništvu. U obrtništvu je krajem 2011. bilo 197.680 zaposlenih (vlasnika obrta i njihovih djelatnika), dok je u Hrvatskoj u to vrijeme ukupno bilo 1.367.872 zaposlenih. Hrvatska je od početka ekonomske krize izgubila oko 15.000 obrta i još toliko zaposlenih, dakle 30.000 ljudi ostalo je bez posla. Trend propadanja započeo je još 2006. godine. O problemima i stanju u hrvatskom obrtništvu te očekivanjima od nove Vlade razgovarali smo s predsjednikom Hrvatske obrtničke komore (HOK) Dragutinom Ranogajcem.

Sve je više zatvorenih obrta. S druge strane, niču kineski dućani, osiguravajuće kuće, a mali trgovački dućani teško preživljavaju kraj velikih trgovačkih lanaca. Kako obrtnici danas mogu uspjeti preživjeti u ovom, najnezaštićenijem dijelu gospodarstva?

Mali trgovci u Hrvatskoj, ali i zemljama Europske unije, suočeni su s konkurencijom velikih trgovačkih lanaca, a neke od mogućnosti opstanka su kroz udruživanje i konjunkturu s turističkom ponudom. Posljednjih nekoliko godina zabilježen je pad broja obrtnika malih trgovaca u Hrvatskoj. Do 2008. njihov broj se kretao oko 20.000, a danas ih je manje od 15.000. Mala trgovina u Hrvatskoj izložena je problemima pada potrošnje, otežanog financiranja, povećanja troškova poslovanja, prilagodbe standardima Europske unije i nelojalne konkurencije. Udio male trgovine u odnosu na veliku trgovinu smanjuje, ali takav negativni trend može se zaustaviti ako država osigura poticajne mjere. HOK se zalaže za to da se mjerama gospodarske politike potiče obrtnička trgovina na manje razvijenim i slabo naseljenim područjima. Naime, od 6.700 naselja u Hrvatskoj, 4.000 nema nikakvu trgovinu. Ujedno, mala trgovina je naš apsolutni turistički adut, a prednost je i njezina oslonjenost na domaću proizvodnju.

Kako naplatiti potraživanja

Koji su vodeći problemi i uzroci bankrota obrtnika u Hrvatskoj?

– Može se reći da je glavni uzrok propasti i zatvaranja obrta financijska nedisciplina, odnosno neplaćanje. U situaciji kada ne mogu naplatiti svoja potraživanja za odrađeni posao (u koji su u pravilu još uložili u materijal i rad svojih radnika), obrtnici su u situaciji da ne mogu započeti novi poslovni ciklus i ugovoriti nove poslove. Rokovi plaćanja jako su dugi i na taj način usporavaju obrtaj sredstava, ugrožavajući daljnje poslovanje, a kamoli razvoj ili rast. Vezani uz svoje velike kupce i naručitelje, obrtnici stvarno nisu u mogućnosti niti utužiti nenaplaćena potraživanja, jer time ostaju bez ikakve perspektive poslovanja s istim partnerom, a drugoga često nemaju. Rokovi plaćanja i nadalje su dugi, jer nova zakonska regulativa ne ograničava ugovaranje duljine rokova među poduzetnicima, osim za slučaj očigledne zloporabe. U takvoj situaciji obrtnici nastoje podmiriti dobavljače, pa radnike, a na kraju ostaju njihove vlastite obveze za poreze i naročito za obvezne doprinose za mirovinsko i zdravstveno osiguranje. Pooštreni uvjeti i postupci ovrhe mnoge od njih dovode u situaciju blokiranog žiro-računa i time poslovanje u pravilu završava.

Problem je i neravnomjerna preraspodjela poreznog tereta: porezi pritišću obrtnike, koji najmanje zarađuju?

– Pitanje poreznog tereta i njegove visine nije jednostavno analizirati. Manji dohoci porezno su manje opterećeni, jer je dio dohotka za obrtnike kao i za radnike neoporeziv temeljem osobnog odbitka, a zatim se primjenjuju progresivne stope koje rastu s povećanjem ostvarenog dohotka. Obrtnike s izrazito niskim dohotkom (u visini ili ispod propisane minimalne plaće radnika) naročito opterećuju obvezni doprinosi, za koje je također propisan najniži iznos. Djelomično se ova situacija može ublažiti prelaskom na plaćanje paušalnog poreza na dohodak u djelatnostima u kojima je to moguće, uz koji se onda primjenjuju i nešto niže osnovice za doprinose. Paušalno oporezivanje nije moguće za djelatnosti trgovine i ugostiteljstva, kao i za obrtnike koji se obvezno nalaze u sustavu PDV-a. No porezom su ipak značajnije opterećeni viši dohoci, primjerice u Zagrebu porezno opterećenje višeg dijela porezne osnovice doseže i do 47,2 posto dohotka.

Kako preživjeti velika parafiskalna davanja i povećanja najamnina od strane jedinica lokalne samouprave, koje tako pune svoje proračune? Koliko to utječe na održivost poslovanja obrtnika, koji su u mnogim sredinama vodeći po broju zaposlenih?

Još početkom nastupanja gospodarske krize HOK je predložio županijama, gradovima i općinama putem POK-ova da pokušaju smanjiti komunalnu i vodne naknade i doprinose te druga lokalna davanja, kako bi olakšali poslovanje obrtnicima sa svojeg područja i tim putem nastavili puniti svoj proračun iz poreza koje obrtnici plaćaju na svoju zaradu kao i na plaće radnika. Jedan dio gradova i općina djelomično je krenuo tim putem, no to je ipak bio manji dio. Kako je gospodarska kriza potrajala, svi izvori proračunskih prihoda su se smanjivali i tako se i od takvih olakšica odustalo. Dobrodošle su Vladine mjere i izmjene propisa kojima se barem dio tih davanja smanjuje. Na primjer, spomenička renta, a još više doprinosi za zdravstveno osiguranje. Međutim, takve su olakšice premale i došle su prekasno da bi se samo na temelju njih moglo obnoviti poslovanje i izaći iz problema u koje su obrtnici zapali.

Za tzv. izdvojenu imovinu

Kako se obrtnici nose s ovrhama i kako spriječiti pljenidbu njihovih nekretnina?

– Ovrhe teško pogađaju obrtnike. Blokirani račun često znači i zatvaranje obrta, pogotovo ako blokada imalo dulje potraje. Jedan od prijedloga HOK-a je da obrtnici i njihov dohodak budu barem u ravnopravnom položaju s dohotkom tj. plaćom radnika na način da dio dohotka ne može podlijegati ovrsi, što sada nije slučaj. Istovremeno, znatan dio blokiranih obrtnika ima nenaplaćena potraživanja koja ne može ostvariti. On sam rijetko pokreće ovrhu jer mu to znači nove troškove u situaciji kada sredstava nema, a osim toga je najčešće vezan uz jednog kupca ili naručitelja i ovrha znači prestanak poslovanja s njima. Novog kupca je, pak, izrazito teško pronaći i to opet znači prestanak poslovanja u cijelosti. Nekretnine su poseban problem jer se u provedbi ovrhe čak ni stan niti poslovni prostor ne smatraju izuzetima od ovrhe kao stvari koje su nužne za život odnosno poslovanje.

Šta je sa obrtnicima koji moraju zatvoriti obrt? Zašto oni ne mogu koristiti naknadu Zavoda za zapošljavanje kao ostale nezaposlene osobe? Zato mnogi obrtnici odjavljuju svoje obrte i nastavljaju raditi na crno. Kako suzbiti tu pojavu?

– Obrtnici nemaju pravo na novčanu naknadu za nezaposlene osobe jer nemaju mogućnost plaćati doprinos za zapošljavanje, koji uplaćuju za svoje radnike na njihovu plaću. Tako u slučaju zatvaranja obrta, radnici imaju pravo na naknadu, a obrtnik nema. U više navrata zahtijevane su izmjene propisa o skrbi za nezaposlene u tom smislu, no ti zahtjevi još nisu usvojeni niti su obrtnici izjednačeni sa svojim radnicima. Naravno, trenutkom zatvaranja obrta ne prestaje život bivšeg obrtnika i njegove obitelji, a mnogi doista nastavljaju raditi neregistrirano. Time postaju nelojalna konkurencija preostalim registriranim obrtnicima, jer zbog prestanka obveza za doprinose i za porez mogu ponuditi nižu cijenu i ostvariti veću zaradu. Prošle godine smo uspjeli inicirati donošenje Zakona o zabrani i sprječavanju obavljanja neregistriranih djelatnosti. Na temelju prijava Državni inspektorat provodi kontrole, no rezultati su još daleko od zadovoljavajućih. Potrebno je neko vrijeme da se razvije svijest o tome da od neregistrirane djelatnosti svi kao porezni obveznici imamo samo štete, jer dio poreza koji se ne naplati u neregistriranoj sferi moramo nadoknaditi svi ostali povećanim izdvajanjima.

Obrtnici su u neravnopravnom položaju prema ostalim poduzetnicima i zbog činjenice da za svoj posao jamče cjelokupnom osobnom imovinom?

Odgovornost obrtnika cjelokupnom osobnom imovinom za obveze nastale iz djelatnosti obrta posebno je ozbiljan problem. Nakon odluke Ustavnog suda o ukidanju stavka 1. članka 20. Zakona o obrtu, zbog nedovoljno normirane ograničene odgovornosti, HOK je predlagao izmjene i dopune Zakona o obrtu kojima bi se to pitanje pokušalo riješiti institutom tzv. izdvojene imovine, po uzoru na postojeće rješenje poznato u pravnoj stečevini zemalja članica EU-a, konkretno u Francuskoj. Za nadati se da će nova Vlada imati razumijevanja i snage takve promjene provesti.

Očuvanje starih obrta

Posljednjih godina stječe se dojam da je zapostavljeno cehovsko obrazovanje. Trend je da se zanati upisuju uglavnom kako bi se završila srednja škola i otišlo na burzu rada. Nema više nekadašnjeg značaja majstora i mladih zanatlija. Zašto?

Ne bismo se mogli složiti s navedenom konstatacijom. Obrtnička zanimanja uglavnom upisuju učenici koji se namjeravaju nakon školovanja zaposliti prvenstveno zbog činjenice što je naš obrazovni sustav nefleksibilan te je učenicima koji završavaju trogodišnje programe obrazovanja otežan, ako i ne onemogućen nastavak obrazovanja na Veleučilištima i Sveučilištima. Pogledamo li preporuku HZZO-a za obrazovnu upisnu politiku i politiku stipendiranja, vidjet ćemo da se uglavnom preporučuje upis u programe obrazovanja upravo za obrtnička zanimanja. I istraživanje koje je provela naša institucija tijekom 2009. i 2010. pokazalo je da je najveći broj učenika koji su odabrali upis u program obrazovanja za obrtničko zanimanje to učinilo upravo stoga što smatraju da se u tom zanimanju može lako zaposliti ili da se u njemu može dobro zarađivati. Činjenica je da se poduzetništvo, pa i obrtništvo u našoj zemlji ne promatraju, nažalost, kao društvena vrijednost, već proizlaze više iz potrebe samozapošljavanja.

Mnogi se stari zanati gase, za mnoge smatramo da u suvremenom svijetu za njih nema mjesta. Je li zaista tako?

Činjenica je da postoji niz obrtničkih zanimanja za koja opada interes i nema realnih potreba na tržištu, na primjer za kovače ili košaraše. Oni se moraju prilagoditi novim uvjetima, pa te svoje proizvode pretvaraju u suvenire i na taj način osiguravaju svoj opstanak. Moramo voditi računa i o tim djelatnostima. Problem je što takvi obrti nisu gospodarski privlačni, pa se mlađe generacije njima ne žele baviti. U cilju upozoravanja na potrebu očuvanja i razvoja starih, dijelom autohtonih hrvatskih obrta kojima prijeti izumiranje, promicanja strukovnog obrazovanja za takva zanimanja te razvoja i promocije umjetničkih obrta koji njeguju dugu tradiciju u hrvatskoj povijesti, HOK dodjeljuje poseban znak tradicijskim i umjetničkim proizvodima/uslugama. Time HOK želi potaknuti nacionalnu, regionalnu i lokalnu vlast te posebno turističke zajednice, ali i sve ostale, da pomognu očuvanju, njegovanju i prepoznatljivosti obilježja tradicijske odnosno umjetničke kulture te da u tom smislu nositeljima znaka omoguće razne pogodnosti.

S novom Vladom stigao je i optimizam u sektor obrtništva. Koliko će obrtnici dobiti osnivanjem Ministarstva malog i srednjeg poduzetništva? Koliko je početni optimizam realan, a ne samo skup lijepih želja?

S obzirom na broj obrta i zaposlenih u obrtu te ukoliko se tom broju pribroje članovi domaćinstava obrtnika čija je egzistencija vezana uz obrt, dobivamo zaista respektabilnu brojku. Dodamo li tome male i srednje poduzetnike, dolazimo do takvog broja gospodarskih subjekata koji zahtijeva posebnu brigu države. Stoga smatramo da svrstavanje obrta i malog poduzetništva u okvire i pod zajednički nazivnik s “velikim” trgovačkim društvima, u okviru jednog glomaznog ministarstva koje je bilo najviše posvećeno problemima “velikih”, ne može biti dobro za daljnji razvoj obrtništva, malog i srednjeg poduzetništva. Zato smo tražili osnivanje zasebnog ministarstva za obrt, s kojim smo uspostavili kvalitetnu suradnju.

EU kao prilika

Šta očekujete od izmjena Zakona o obrtu i koje su to mjere koje Vlada i Ministarstvo trebaju poduzeti da bi spasili hrvatsko obrtništvo i sačuvali radna mjesta u tom sektoru? Kada se mogu očekivati povoljniji krediti uz sufinanciranje Ministarstva?

Izmjene Zakona o obrtu trebale bi omogućiti nove i suvremenije uvjete poslovanja obrtništva, koje iako zasnovano na višestoljetnoj tradiciji, ipak predstavlja i vrlo prilagodljiv dio gospodarstva. Dvije najvažnije stvari koje bi se izmjenama Zakona o obrtu trebale ostvariti jesu ograničenje odgovornosti obrtnika i još bolje uređenje obrazovanja za obrtništvo, što je temelj njegova osuvremenjivanja novim idejama i znanjima.

Što očekujete od HBOR-a i Europske investicijske banke?

HBOR je po svojoj funkciji razvojna banka koja treba djelovati na nešto drugačijim principima od poslovnih banaka, koje su usmjerene isključivo na ostvarivanje što većeg profita. Činjenica je da je HBOR pokazao fleksibilnost i uveo neke novosti u svoje kreditne programe nastojeći olakšati uvjete kreditiranja. Potrebno je još dodatno razmotriti vidove kreditiranja kojima bi se pomoglo obrtnicima koji su već u problemima, ali imaju dobro utemeljeno poslovanje i izvjesne buduće poslove, kako bi ponovno ušli u sferu pozitivnog poslovanja. Za očekivati je da upravo država barem dio očekivanih povećanih proračunskih prihoda od povećanog PDV-a i poreza na dohodak na više dohotke usmjeri u tom pravcu i da se uz pomoć jamstava HAMAG-a proširi opseg povoljnijeg kreditiranja.

Kako da hrvatski obrtnici nađu svoje mjestu na europskom tržištu i da uz gomilu domaćih problema budu konkurentni u Europi?

Europska unija i njezino jedinstveno tržište istovremeno su i prilika i prijetnja. Sve ovisi o tome kojem je tržištu koji dio obrtništva usmjeren i kako se pojedinačno pripremio. Većina obrtnika je usmjerena na lokalno tržište, na kojem pružaju svoje usluge i plasiraju proizvode. Zadržavajući visoku razinu kvalitete, a osobito specijalizacijom ovisno o potrebama stanovništva i njihovoj potražnji, obrtnici mogu odoljeti dolasku veće konkurencije. S druge strane, jedinstveno tržište pruža neslućene mogućnosti prekograničnog pružanja usluga, pri čemu postoji velika šansa za naše obrtnike, opet iz uslužnih, ali i iz proizvodnih djelatnosti, da visokom kvalitetom i konkurentnim cijenama pronađu mjesto na tom tržištu. Mnogi veći proizvođači već su sada prisutni na tržištu EU-a. Za njih neće biti nikakvih problema. Svi ostali naročitu pažnju moraju posvetiti primjeni normi, uvođenju sustava kvalitete i certificiranja proizvoda, što nakon pridruživanja neće više biti potrebno samo za izvoz, nego i za plasman na teritoriju Hrvatske, koja će postati dio jedinstvenog tržišta.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email