Dok snijeg ovih dana zatrpava porušenu Baniju, skrivajući nakratko sav horor koji je iza sebe ostavio nedavni razorni potres, brojni njeni stanovnici, koji dane i noći provode u skučenim kontejnerima, pitaju se kada će ponovno dobiti svoj krov nad glavom. Početak obnove Banije, druge u posljednjih dvadeset godina, još nije na vidiku. Mjesec dana poslije potresa, Banija polako, ali sigurno iščezava iz fokusa javnosti, a budno oko građana koji su reagirali na svaku nepravilnost u danima nakon katastrofe zamjenjuje hladna ruka hrvatske birokracije.
Kako je to izgledalo kada je posljednji put birokracija, utjelovljena u Ministarstvu obnove i graditeljstva, obnavljala kuće po Baniji imali smo priliku vidjeti kada su se počele pojavljivati ozbiljne i teške optužbe o kvaliteti izvedene gradnje, krađi materijala i sveopćoj korupciji koja je pratila proces obnove 1990-ih, što je moglo odnijeti i više života nego što ih je odnio sam potres. Vrlo brzo su iz mračnih arhiva počeli izlaziti konkretni dokazi da je obnova bila koruptivna. Javni pritisak natjerao je i poslovično spori DORH da se oglasi i pokaže nekakav znak života, više od dvadeset godina od događaja za koje postoje svjedoci i dokazi uredno spremljeni u arhivima ministarstava i drugih državnih tijela.
Potres je temeljito rastresao političke strukture u čitavoj regiji, a na površinu su izašle brojne makinacije lokalnih gradonačelnika, župana i inih vlastodržaca. U nekoliko dana na površinu je izronilo više korupcijskih afera nego što ih je na području Banije viđeno posljednjih 20 godina. Gnjev građana bio je previše čak i za vladajuću partiju, pa je potres sasvim izgledno stavio točku na karijeru sisačko-moslavačkog župana. No unatoč svemu, svim skandalima i objelodanjivanju sramotnih koruptivnih radnji, javnom sramoćenju, privođenju i presudama, korupcija je u Hrvatskoj da bi tu i ostala.
Godine prolaze, ali znakovi da borba protiv korupcije daje ikakve rezultate ne postoje. Najbolje o tome svjedoče stavovi građana, a i teško bi se našao netko tko vjeruje da, nakon svega, nova obnova Banije neće biti premrežena koruptivnim dilovima, namještenim javnim natječajima, malverzacijama s materijalom i građevinskom opremom. U Hrvatskoj, pogotovo na lokalnim razinama vlasti, ali i u državnim poduzećima, jednostavno ne postoji strah od pravosudnih sankcija za koruptivna djela. Potencijalna korist od korupcije i dalje nadmašuje moguće kazne pa brojni moćnici koji nadziru desetke milijuna kuna vrlo lako posežu za javnim sredstvima kao da su njihova privatna, održavajući time već desetljećima neprekinuti lanac korupcije.
Da je tomu nedvojbeno tako i da se ne radi o dojmu neupućenih građana, kako to podcjenjivački znaju sugerirati vodeći ljudi izvršne i pravosudne vlasti, dokazao je ovih dana, po tko zna koji put, i Transparensi internešnl koji je izašao s godišnjom listom indeksa korupcije. Hrvatska je izjednačena s Kubom i Bjelorusijom, poznatima po sveopćoj korupciji i raspadu većine javnih sustava. Ovakve komparacije možda i najbolje ocrtavaju sliku propadanja jer Hrvatska je davno napustila društvo i onih iole pristojnih država pa su sada ispred nas i Ruanda i Jordan, što otkriva nove razine dna koje smo dosegli.
Jedini spas za porušenu Baniju i ljude koji su u potresu ostali bez svega danas je izrazita osjetljivost javnosti i građana, svojevrsni javni nadzor koji može, do određene razine, spriječiti ponavljanje scenarija od prije dvadeset godina. Izloženost javnosti, a tome smo svjedočili u proteklih mjesec dana, lokalne moćnike vrlo brzo pretvara u uplašene i nemoćne državne službenike koji su prisiljeni preći u defenzivni stav i nemušto braniti desetljeća malverzacija, nezakonitosti i samovolje. Sve češće su zavaljujući javnosti prisiljeni odstupiti, sretni ako zadrže ono što su godinama nezakonito stjecali. Obnova Banije bit će novi veliki test (ne)otpornosti na korupciju, a zbog ljudi koji danas u tom snijegom zatrpanom kraju čekaju svoje domove ostaje nam građanski motriti i spriječiti da preko njihovih leđa izrastu neki novi tajkuni.
