Poskupela mržnja

Piše: Olivera Radović

Iako su do sada najčešće evidentirani prekršaji na koje se ovaj Zakon odnosi: svađa, vika, tučnjava, drsko ponašanje, odavanje pijanstvu na javnom mestu, omalovažavanje ili vređanje policijskih službenika, pa čak i držanje životinja bez nadzora i prosjačenje i odavanje skitnji, u „cenovniku“ je najviše pažnje izazvala stavka koja se odnosi na širenje mržnje, naravno, i isticanje simbola kojima se podstiče mržnja

Javni red
Zagreb 2021. Zastave HOS-a i pjesma Za dom spremni. Foto: Sanjin Strukić/PIXSELL

Dve slike, svaka tužna na svoj način, poslednjih desetak dana kružile su ovdašnjim medijima i podsećale na neke još i tužnije okolnosti koje su do njih dovele. Оbe prikazuju siromaštvo, poniženje i bedu ovdašnjeg čoveka, mnogo upadljivije od drugih slika kakve uobičajeno gledamo. I obe su istovremeno uznemirujuće i otrežnjujuće. Na onoj prvoj slici mogli smo videti masu ljudi, većinom starije dobi, kako se otimaju, guraju i vređaju da bi došli do hrane koja se prodaje po sniženoj ceni. U više različitih gradova u Srbiji jedan trgovački lanac ponudio je 50 posto sniženo mleveno meso i u mnogim od tih radnji zabeležene su slične scene, na granici fizičkog okršaja. „Ljubitelji ćevapa napravili haos u više maloprodajnih objekata, boreći se da dođu do pakovanja po niskoj ceni“, glasio je jedan od naslova, sasvim slučajno i nenamerno obojen crnim humorom, jer je i izdaleka jasno da nisu gastronomske preferencije ono što je ljude regrutovalo u redove u prodavnicama… Nisu ovakve slike nezabeležene ni u drugim zemljama, pa čak i onima koje se ponose brojnim mogućnostima i jednakim šansama za sve. Možda su njihovi građani jedino veći „potrošači“, pa se oni otimaju oko skupocene tehnike na rasprodaji, a ne oko nekih osnovnih životnih namirnica.

Druga slika još ekstremnija, iako bez aktuelne vizuelne ilustracije, dovoljno je poznatih scena koji joj udahnjuju živost i ne daju joj da nam izbledi iz sećanja. A na drugoj slici – poskupljenja. Novi „cenovnik“ Zakona o prekršajima protiv javnog reda i mira u Hrvatskoj sprema se da uvede višestruka povećanja predviđenih novčanih kazni. Ministarstvo unutarnjih poslova Hrvatske pripremilo je predlog za povećanje kazni za prekršaje protiv javnog reda i mira, u koje spada i isticanje simbola ili uzvikivanje ustaških ili nacističkih pokliča. Iako su do sada najčešće evidentirani prekršaji na koje se ovaj Zakon odnosi: svađa, vika, tučnjava, drsko ponašanje, odavanje pijanstvu na javnom mestu, omalovažavanje ili vređanje policijskih službenika, pa čak i držanje životinja bez nadzora i prosjačenje i odavanje skitnji, u „cenovniku“ je najviše pažnje izazvala stavka koja se odnosi na širenje mržnje, naravno, i isticanje simbola kojima se podstiče mržnja. Dosadašnje kazne za ovo delo, kada bi se i izricale, bile su najčešće simboličke i to nije bilo dovoljno da se počinioci odvrate od dela, po rečima MUP-a. I ova vest bila je propraćena zanimljivim naslovima koji su u prvi plan isticali da su kazne „drakonske“ i redom brojali prosečne plate koje bi prosečni građanin ubuduće morao da izdvoji ako sebi želi da priušti ovakav luksuz. Kao da se radi o trešenju stoljnjaka kroz prozor ili usisavanju stana u noćnim satima. Ono što je kod ove slike poražavajuće više je siromaštvo duha koje izaziva takvu agresiju i netrpeljivost, a iznos same novčane kazne relativna je stvar. Zapravo, i sama kazna je relativna stvar, kako smo se mnogo puta i uverili. Da li će ovo biti još jedan u nizu dobro sročenih zakona „kojima mogu pozavideti i mnogo razvijenije zemlje“, ali koji će u praksi imati uobičajena zaobilaženja i izuzetke, tu nema mnogo dilema. Iako je „udaranje po džepu“, ili novčano sankcionisanje, popularno i često efikasno rešenje i „odvraćajući element“, uvek će biti onih koji su otporni na ovu vrstu odvraćanja i „udaraca“. Kao i onih koji će ga uspešno zaobilaziti. Pa i onih koji će dobijati prostor u javnom životu, u institucijama, na skupovima, u medijima i uz koje ova „poskupljenja“ deluju kao samo još jedan kozmetički tretman s vrlo kratkotrajnim, površinskim delovanjem.

Gledajući „mnogo razvijenije zemlje“, sa kojima se često porede hrvatski zakoni, novčane kazne za širenje mržnje i evociranje zločinačkih režima verovatno su bolje usklađene s prosečnim primanjima. Možda su siromaštvo i zaduženost zaista glavni okidači za nesigurnost, izgubljenost, nemoć koja vodi u agresiju. A možda baš zbog toga i postoje izuzeci od pravila i od ustavnih odredbi i od zakona, koji su u Hrvatskoj uobičajena praksa, da ljude dodatno ne opterećuju i razdražuju nerealnim cenama, već da im pokažu i razumevanje za teška vremena u kojima je i mržnja toliko poskupela.

 


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: