Popis anonimnih

Piše: Dušan Cvetanović / P-portal.net

Stigmatizacija i diskriminacija temeljeni na nacionalnoj pripadnosti ne rješavaju se skrivenim izjašnjavanjem, već upravo suprotno, javnim promoviranjem vrijednosti multietničnosti i multikulturalnosti
e-Srbi
Naslovna fotografija: Marko Lukunić/PIXSELL

Jesu li e-Srbi budućnost Srba u Hrvatskoj? Hoće li uskoro u Hrvatskoj e-Srba biti više od Srba? Hoće li Srbi postati “manjina” unutar srpske nacionalne manjine? Pitanja su to koja se otvaraju pred popis stanovništva 2021., najvažniji statistički projekt u desetogodišnjem razdoblju, a koji bi mogao utjecati na brojna kolektivna prava pripadnika manjinskih zajednica.

Uoči početka popisa stanovništva koje se održava ove jeseni, Srpsko narodno vijeće uz podršku drugih srpskih organizacija u Hrvatskoj pokrenulo je kampanju za pripadnike srpske nacionalne zajednice pod nazivom e-Srbin, koja za cilj ima potaknuti građane srpske nacionalnosti da se slobodno izjasne o svojoj nacionalnoj pripadnosti putem Vladinog sustava e-građani. Na popisu stanovništva 2021. prvi je put otvorena mogućnost da se osobe koje su e-građani same popišu i ta je mogućnost, po riječima organizatora, osobito značajna za nacionalne i druge manjine jer im omogućava u potpunosti slobodno izjašnjavanje, bez straha od neželjenih učinaka izjašnjavanja i od diskriminacije.

Iako je vidljivo da su otvoreni oblici diskriminacije na temelju nacionalne pripadnosti u Hrvatskoj u opadanju, činjenica je da je i dalje ogromnom broju pripadnika nacionalnih manjina, posebno Srbima, otvoreno izjašnjavanje problematično pa ga izbjegavaju ukoliko ono nije nužno. Izjašnjavanje pred potpuno nepoznatim ljudima u vlastitom domu za mnoge uistinu predstavlja potencijalnu neugodnost i odvratit će ih od izjašnjavanja. Stoga je inicijativa e-Srbin u mogućnosti samopopisivanja kroz sustav e-građana prepoznala idealnu priliku da građanima približi mogućnost i benefite e-izjašnjavanja.

Ono što je problematično u kampanji e-Srbin je činjenica da naglasak u njoj nije stavljen na ohrabrenje građana da se slobodno izjasne bez obzira na formu izjašnjavanja i na odašiljanje poruke da nacionalna pripadnost nije i ne smije biti razlog za bilo kakvo uzdržavanje, strah ili nelagodu, već se promovira način koji omogućava izjašnjavanje, a da “nitko” za to ne zna, odnosno da ta informacija ostane poznata isključivo državnim tijelima koji tu informaciju posjeduju. Takav pristup, iako se možda može pokazati efikasan u smislu povećanja broja izjašnjenih, ne odašilje poruku vrijednu promoviranja. Stigmatizacija i diskriminacija temeljeni na nacionalnoj pripadnosti ne rješavaju se skrivenim izjašnjavanjem, već upravo suprotno, javnim promoviranjem vrijednosti multietničnosti i multikulturalnosti i otvorenim suprotstavljanjem narativima koji potiču nacionalnu mimikriju. Pripadnost nekoj od nacionalnih manjina jednako kao i pripadnost bilo kojem narodu u svakom je normalnom društvu činjenica koja apsolutno nikoga ne vrijeđa, ne ugrožava ni uznemirava. Promovirati načine izjašnjavanja nacionalne pripadnosti koji omogućavaju “anonimno” izjašnjavanje znači produbljivati status kvo i potpomagati narativ po kojem je manjinska nacionalna pripadnost nepoželjna i vrijedna skrivanja.

No imajući u vidu da je kampanja e-Srbin skovana prije svega po političkim mjerilima, njena glavna poruka ne treba čuditi. Cilj kampanje prije svega je osigurati statističku brojnost Srba u jedinicama lokalne i regionalne samouprave jer upravo o njoj ovisi broj saborskih zastupnika, zamjenika župana, gradonačelnika i načelnika te vijećnika u županijama, gradovima i općinama. Ustavni zakon o pravima nacionalnih manjina vezao je brojna manjinska politička prava uz njihovu brojnost, pa je tako na snazi pravilo da se pripadnicima nacionalnih manjina, kojih ima više od 1,5 posto u ukupnom stanovništvu Republike Hrvatske, jamči najmanje jedno, a najviše tri zastupnička mjesta pripadnika te nacionalne manjine u Saboru. Također je propisano da pripadnici nacionalnih manjina u općinama i gradovima u kojima sudjeluju u stanovništvu od 5 do 15 posto imaju pravo na jednog vijećnika – manjinskog predstavnika u predstavničkom tijelu. Ako sudjeluju u stanovništvu općina i gradova s više od 15 posto te u županijama s više od 5 posto, pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo na razmjernu zastupljenost u predstavničkim tijelima. Ako se ne postigne zastupljenost predstavnika nacionalnih manjina u predstavničkim tijelima jedinice samouprave, raspisuju se dopunski izbori.

Ustavna matematika je jasna i ona ne pravi razliku između Srba i e-Srba. Stoga treba imati razumijevanja za organizatore inicijative. Popis stanovništva je pred vratima i nije vrijeme za teoretska razglabanja i idealističke gluposti. Sada je vrijeme za osiguravanje brojnog stanja, nakon čega smo mirni deset godina. Tada se možemo na miru, preko svojih predstavnika koje ćemo osigurati ovim popisom, baviti onime što smo trebali napraviti posljednjih deset ili dvadeset godina, a što očigledno nismo napravili. Tri decenije samostalne, suverene i nezavisne Hrvatske nije bilo dovoljno da se Srbima, kao i pripadnicima drugih nacionalnih manjina, omogući da budu upravo to što jesu bez ikakvih zadrški. Kada je već tako, nije kraj svijeta pribjeći rješenjima moderne tehnologije i omogućiti ljudima da se u miru vlastite anonimnosti izjasne o svojoj pripadnosti. Moglo bi se reći da bez e-Srba nećemo moći zaštititi ustavna prava Srba jer upitno je ima li ih (nas) dovoljno da se zaštitimo sami.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: