Poljoprivredno-zemljišni inženjering

Piše: Paulina Arbutina

Po dosadašnjim vladama, bivšoj HDZ-ovoj i sadašnjoj SDP-ovoj, sudbina poljoprivrednog zemljišta sasvim je izvjesna: umjesto da proizvodi hranu, ono donosi unosne političke bodove i bujanje korova. Prilikom ulaska Hrvatske u …

Po dosadašnjim vladama, bivšoj HDZ-ovoj i sadašnjoj SDP-ovoj, sudbina poljoprivrednog zemljišta sasvim je izvjesna: umjesto da proizvodi hranu, ono donosi unosne političke bodove i bujanje korova.

Prilikom ulaska Hrvatske u Evropsku uniju očekivalo se da će EU fondovi ubrzati kotače poljoprivredne politike, ali oni su baš tada najviše zaškripali. Podsjetimo, najprije je Ustavni sud izvan snage stavio HDZ-ov Zakon o poljoprivrednom zemljištu, da bi nakon dolaska SDP-ove vlade krajem 2011. godine ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina jednim šturim dopisom “pozdravio” jedinice lokalne samouprave zamrzavanjem svih aktivnosti oko njihovog raspolaganja poljoprivrednim zemljištem, uključujući i raspisivanje natječaja o korištenju. Od 2011. do 2013. godine nije prošao niti jedan natječaj. Aprila 2013. stigao je dugo očekivani Zakon o poljoprivrednom zemljištu. Iako su ga seljaci dočekali na nož jer je pri dodjeli poljoprivrednog zemljišta u zakup prednost davao velikim poljoprivrednim proizvođačima, ipak se očekivalo ubrzano otvaranje natječaja putem kojih bi seljaci došli do prijeko potrebne zemlje. No natječaji su se sporo ili nikako raspisivali, a na raspisanim natječajima obiteljska poljoprivredna gospodarstva (OPG), jezgra sela u Hrvatskoj, nisu prolazila dobro. Udruga Život izašla je s podatkom koji kaže da je prošle godine dodijeljeno samo 500 hektara državne poljoprivredne zemlje, a OPG-ovi su od toga dobili oko 83 hektara.

Zeleno svjetlo za otvaranje natječaja za zakup državnog poljoprivrednog zemljišta godinama čekaju poljoprivrednici na Krbavskom polju, u općini Udbina. Za poljoprivredu u općini Udbina od 2008. godine zadužen je Milan Uzelac. Za tih sedam godina promijenjena su tri zakona o poljoprivrednom zemljištu, doneseno je desetak pravilnika, naputaka i uredbi, što sve zajedno stvara veliku zbrku, dok je u isto vrijeme na inače plodnom poljoprivrednom zemljištu bujao korov. Za sve te godine na području Udbine, koja raspolaže s blizu 5.000 hektara poljoprivrednog zemljišta, sklopljeno je samo nekoliko ugovora o dugogodišnjem zakupu za ukupno 700 hektara zemlje, od čega općina ostvaruje 350.000 kuna prihoda.

Općina Udbina Ministarstvu poljoprivrede od 2012. dostavlja potrebnu dokumentaciju za natječajnu proceduru. Kompletna dokumentacija potrebna za raspisivanje natječaja za 2.500 hektara udbinskog poljoprivrednog zemljišta konačno je predana u julu 2014. godine.

– Zbog tromosti i inertnosti vlasti trpimo strašne gubitke. Otkako je došla nova vlast, nije raspisan niti jedan natječaj o zakupu poljoprivrednog zemljišta na području općine. Ranije je bilo jednostavnije, općinska vijeća su donosila i sprovodila natječaje, ministarstvo davalo suglasnost, a državno odvjetništvo na kraju to potvrđivalo. Sada kada dostavljamo dokumentaciju Agenciji za poljoprivredno zemljište uvijek nešto nedostaje, stalno nadopunjujemo dokumentaciju – govori Uzelac.

Iako natječaja još nema na vidiku, za zemlju vlada velik interes.

– Uglavnom se radi o većim farmerima. Dobar dio njih su špekulanti koji tu zemlju žele isključivo zbog velikih poticaja koji se isplaćuju po hektaru, a ne po referentnom prinosu. Važno je posijati i posaditi, ne mora roditi, a o kvaliteti nitko ne brine – napominje Uzelac.

Kako je HDZ-ov zakon u praksi davao prednost lokalnim moćnicima i “kumovima”, tako ovaj SDP-ov favorizira veće proizvođače i velike sisteme. Mali seljak, koji se teško nosio s lokalnim podobnicima, danas se još teže nosi s velikim farmerima.

– Imamo nekoliko domaćih ljudi, malih farmera, sa skromnim zahtjevima, kojima je, kako bi povećali i zaokružili proizvodnju, potrebno u blizini kuće nekoliko hektara zemlje, ali oni, nažalost, nemaju nikakve šanse u natjecanju za državnu zemlju ako se pojave veći farmeri sa strane. To je neravnopravna borba. Upravo ti mali farmeri obrađuju zemlju kako treba. Drugi je obrađuju samo zbog poticaja – zaključuje Uzelac.

Prije tri godine o ovoj smo temi razgovarali s udbinskim poljoprivrednikom Dinkom Šimunovićem koji je tada na adresu Agencije za poljoprivredno zemljište poslao zahtjev za zakup poljoprivrednog zemljišta. Iako su po zakonu natječaj morali raspisati u roku od 30 dana ili barem na njega odgovoriti, do danas se ništa nije dogodilo.
Nedavno su usvojene izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu koje se odnose na promjene u sustavu bodovanja u korist mladih farmera i domicilnog stanovništva, no poljoprivrednici smatraju da su u pitanju tek kozmetičke promjene jer domicilnost može doći do izražaja samo ako nema velikih proizvođača i velikih sustava u općini i gradu za koje je raspisan natječaj.

– Ove izmjene i dopune napravljene su više u svrhu predstojećih parlamentarnih izbora nego što će poljoprivrednici od njih imati velike koristi. Mali se u toj neravnopravnoj konkurenciji i šumi bodova teško mogu probiti. Tamo gdje se natječu mali proizvođači i veliki sustavi, koji su više od dvije godine prijavljeni u istom gradu ili općini, bodovi za domicilnost neće biti na strani malih proizvođača. Opet će veliki biti u prednosti po gospodarskom programu – napominje Šimunović.

Naime, gospodarski program bitno određuje prioritet kod zakupa poljoprivrednog zemljišta. Možemo samo zamisliti gospodarski program malog poljoprivrednika ili početnika koji ima skromnu staju, traktor i mehanizaciju staru 30 godina i kakve su mu šanse u borbi s velikim sustavom koji ima pet milijuna kuna prometa, 500 krava, 20 zaposlenih, 20 traktora…

– Ako se na natječaj za zakup poljoprivrednog zemljišta javi veći poljoprivredni proizvođač, jedan početnik ili mali poljoprivrednik tu nemaju što tražiti. Ljudi sa srednjom poljoprivrednom školom, koji imaju pet hektara svoje zemlje, mali traktor i htjeli bi raditi, godinama čekaju da dobiju zemlju. Poljoprivrednik na osnovu domicilnosti od najmanje dvije godine dobiva 40 bodova, dok gospodarski program nosi 60 bodova. Zatim se vrednuju broj grla stoke po hektaru, kvaliteta mehanizacije, ekološka proizvodnja koja donosi više bodova. Iako bodovi za ove stavke ostvaruju prevagu, oni nigdje nisu točno navedeni – nabraja Šimunović i podsjeća da je po prijašnjem HDZ-ovom zakonu među kriterijima za dodjelu zemljišta gospodarski program bio na zadnjem mjestu.

– Sadašnja SDP-ova vlast stavila je gospodarski program na prvo mjesto kao uvjet za dobivanje poljoprivrednog zemljišta u zakup. Ne znam da li iz inata prema prethodnoj vlasti ili naprosto oni prije nisu znali, a ovi sada znaju – pita se Šimunović i navodi nedorečenosti zakona po kojem se, ako se dvije godine zemljište ne obrađuje, gubi zakup.
Iako su i dvije godine puno, postavlja se pitanje tko će to kontrolirati. Osim toga, malim poljoprivrednicima ne odgovara ni duljina zakupa od 50 godina.
– Radni vijek od 50 godina ne postoji. Naša domaćinstva nemaju generacijsku stabilnost i smrću nositelja zakupa zakup najčešće prestaje. A kada se ugovori o zakupu prenose na nekoga drugoga, stvara se prostor za manipulaciju – dodaje Šimunović.

Izmjenama zakona nije riješeno ni pitanje koliko pojedini poljoprivrednik može najviše na natječaju uzeti zemlje u zakup. Ali su zato nove izmjene Zakona o poljoprivrednom zemljištu donijele jednu krupnu novinu: 98.000 hektara poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države, razasutog na čak 460.000 katastarskih čestica, bit će ponuđeno na prodaju.

– Velika je igra u pitanju i veliki ulog. Pogotovo sada kada su se poticaji stabilizirali i kada poljoprivrednici u brdsko-planinskim područjima, samo za teže uvjete gospodarenja, dobivaju 700 kuna po hektaru, a tko se bavi i ekološkom proizvodnjom, dobiva još oko 6.000 kuna, također po hektaru. Tako da se nakupi dovoljna suma novca. Poljoprivreda, ali bez proizvodnje, postaje unosan posao. Zato ne čudi što se u poljoprivrednoj djelatnosti pojavljuju kojekakvi ljudi, koji nikada u životu nisu vidjeli kravu i ovcu, ne znaju što je zemlja, a žele se baviti poljoprivredom. Netko tko ima hiljadu krava može na Udbinu dovesti njih stotinu i na osnovu toga dobiti zemlju na natječaju. Što košta nekoga tko ima novac da kupi nekoliko desetina ovaca, dovede ih na neko područje, drži ih dvije godine i za to dobije 200 hektara zemlje na 50 godina s kojom može raspolagati kako želi i još dobivati poticaje? Za mene je to poljoprivredno-zemljišni inženjering – objašnjava Šimunović.

Kada tome dodamo da je ova godina referentna za podnošenje zahtjeva za poticaje do 2020. godine i to s rokom do 15. maja, onda seljaci zaista trebaju biti zabrinuti. Zemlja koja bude dodijeljena u zakup nakon tog roka neće biti upisana u Arkod, niti će se za nju moći ostvarivati poticaji. Udbinska zemlja, koja još uvijek nije dobila zeleno svjetlo za raspisivanje natječaja, sasvim sigurno neće biti upisana u Arkod i za nju se neće moći dobiti poticaji.

– Kada krenu natječaji, očekujem da će netko biti toliko pametan da produži rok poljoprivrednicima za upis u Arkod, kako bi barem sljedeće godine mogli koristiti poticaje. Imam dojam da je država namjerno opstruirala natječaje za zakup poljoprivrednog zemljišta jer bi u protivnom morala platiti dvije milijarde kuna poticaja, što je novac koji nema – smatra Šimunović.

I dok u Evropi poljoprivredno gospodarstvo u prosjeku koristi 15 hektara poljoprivredne zemlje, kod nas je taj prosjek manji od šest hektara. Istovremeno, država je, prema podacima Agencije za poljoprivredno zemljište, vlasnik 738.125 hektara. Najviše državnog poljoprivrednog zemljišta, čak 113.973 hektara, nalazi se upravo u Ličko-senjskoj županiji.

– Nitko se kod nas ne bavi zemljišnom politikom na pravi način. Od sadašnje vlasti očekivao sam više. Mislio sam da će biti bolje. Utoliko sam sada više razočaran. Možda nisu lopovi kao oni prije, ali ništa nisu napravili. Za vrijeme HDZ-a neki su natječaji barem realizirani. Od bombastičnih izjava ministra Jakovine da će u zakup dati milijun hektara poljoprivrednog zemljišta ostvareno je samo 18.000 hektara, i to je podijeljeno uglavnom velikim poljoprivrednim proizvođačima – kaže Šimunović.

– Poljoprivredno zemljište je osnova poljoprivredne politike i to smo utvrdili posljednjih godinu dana. Žao mi je što se nije o tome raspravljalo ranije. O neobrađenom poljoprivrednom zemljištu do 2013. godine brinule su se jedinice lokalne samouprave, a zatim država. Sada smo izgradili sustav koji funkcionira i koji će u budućnosti automatski provoditi natječaje. Nažalost, doveli smo se u situaciju da taj sustav uspostavljamo 2014., kada su sve evropske zemlje daleko ispred nas i imaju te sustave uspostavljene već 20 godina – napominje Blaženka Mičević, ravnateljica Agencije za poljoprivredno zemljište. Dodaje da su za 18.000 hektara raspisani natječaji i da će ta zemlja biti upisana za poticaje do 15. maja.

– Raspisivali smo natječaje za one površine koje nisu do sada bile u funkciji. Od 18.000 hektara oko 70 posto površine nije bilo obrađeno. Cilj nam je da poljoprivredno zemljište bude u funkciji. U pripremi je još 30.000 hektara, za koje će uskoro izaći natječaji – kaže ravnateljica.

I dok su u Ministarstvu poljoprivrede i Agenciji za poljoprivredno zemljište izgubljeni u hektarima i česticama, poljoprivrednici iz Udbine i dalje čekaju natječaj za zakup zemljišta. Ako će on uskoro i biti raspisan, ovi poljoprivrednici najvjerojatnije neće ostvariti pravo na poticaje, pa će i dalje umjesto ječma, krumpira ili djeteline na Krbavskom polju rasti korov…

Dva puta kažnjeni

U Saboru je u toku rasprava o Zakonu o komasaciji poljoprivrednog zemljišta. Područje na koje se taj zakon odnosi bremenito je brojnim problemima. Naime, samo pet i pol posto površine Hrvatske gruntovno je sređeno i evidentirano. U 219 općina još uvijek ne postoje zemljišne knjige, a 64 općine su u postupku obnove ili formiranja tih knjiga.
– Ukoliko se zakon i bude mogao provoditi, provodit će se parcijalno, gotovo regionalno – istakao je u saborskoj raspravi SDSS-ov zastupnik Mile Horvat, misleći prije svega na prostor Like i Dalmacije, gdje su zemljišne knjige nesređene ili ih uopće nema.
– U Karlovačkoj županiji, u općini Ogulin, Drežnica, Dubrave, od 1995. uopće nisu formirane zemljišne knjige – spaljene su, uništene i do danas nisu obnovljene. U Vrlici još od Drugog svjetskog rata nemamo formirane zemljišne knjige. Proces komasacije otežat će i uzurpacija zemlje od strane države. Prostori Like i Ravnih kotara primjeri su uzurpacije zemljišta čiji su posjednici stotinama godina bile srpske familije, koje su nakon 1995. u egzodusu, a na čije se zemljišne čestice jednostrano uknjižila država kao vlasnik. Kako ćemo provesti komasaciju s takvim vlasništvom, kada članak 55. ovog prijedloga zakona jasno kaže da je pravna osnova za komasaciju imovinsko stanje zatečeno u trenutku početka komasacije? Ili primjer Ravnih kotara, gdje je prva komasacija u korist tadašnjeg kombinata urađena još 1960-ih godina, kada su vlasnici zemlje u zamjenu dobili zemlju lošije kvalitete i to bez vlasničkih listova. Prvi put im je država uzela zemlju u korist kombinata i nije im dala vlasnički list. Danas im država po drugi put uzima zemlju. Hoće li ti ljudi dva puta biti kažnjeni? – pita Horvat.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: