U nedjelju nas čeka drugi krug lokalnih izbora, a tko će pobijediti najbolje ilustrira izreka jednog od balkanskih političara: „Nije važno kako se glasa, već kako se broje glasovi.“ Ako je suditi po tome, demokracija je vrlo daleko od nas. Evo prije neki dan je proslavljena godišnjica „demokratskog“ Sabora u Hrvata. Tom prilikom Vladimir Šeks je izjavio da je ovo nakon „stoljeća sedmog“ prvi put dokaz da imamo demokratski biran i sastavljen Hrvatski Sabor. I stvarno čovjek govori istinu. Kao dokaz „demokratskog“ izbora odmah mi padne na pamet Stevo Culej koji, da je demokratski izabran Sabor, nikada u njega ne bi ni ušao, a kamoli bio „predstavnik naroda“. On je imao sreću da je bio na izbornoj listi HDZ-a i narod je glasao za liste, a ne za svoje predstavnike, pa takvih Culeja imamo na pretek u klupama koje bogme donose mnogo dobrih i lijepih stvari onima koji sjede u njima. Da ne govorim o plaći, dodacima, beneficijama svake vrste, pa i do dobre žderačine i pijačine, svugdje ondje gdje se pojave. Nije ni čudo da ih blagodati stoje i kilograma. „Naše“ predstavnike trebalo bi vagati prilikom prvog ulaska u Sabor i nakon završetka mandata, pa im onda uvesti stroge tjelesne vježbe i dijete, jer čovjeku je najvažnije zdravlje!

Božo Petrov, predzadnji predsjednik Sabora, nije uspio dobiti ni grama. Prekratko je sjedio u najudobnijoj stolici, a posljednji dan nije se usudio ni dići s nje, da na nju ne zasjedne netko drugi, pa je neprekidno sjedio od 9 do pola tri ujutro. Pio je samo vodu koju je jedva uspio ispustiti i to na način da bi proglašavao službene stanke, pa je trkom odlazio tamo gdje i car ide pješice. Tako da je Božo Petrov možda jedini koji je izgubio koji kilogram za vrijeme svog saborskog mandata, pa je to možda i jedan od razloga da se nije pojavio na svečanosti prilikom svečanog obilježavanja Sabora. Ja drugi razlog ne vidim.

U vrijeme dok je preko 6 hiljada ljudi iz cijele bivše Jugoslavije obilježavalo Dan mladosti u Titovom rodnom Kumrovcu, u Zagrebu je proslavljana godišnjica Hrvatske vojske. Građani su imali priliku vidjeti sve ono što košta mnogo novaca, a nestaje u trenu, ukoliko dođe do ozbiljnog rata. Ljubitelji vojske i oružja mogli su odati počast i čestitati na hrabrosti pilotima koji se usude letjeti u našim Migovima, a oni su nešto mlađi od mene, koji sam prešao sedamdesetu godinu. Svaka čast tim pilotima. Da je vojno zanimanje veoma težak posao dokazao je i naš najbolji vojnik Ivo Bašić koji je kroz sve zabiti kninske krajine prvi u punoj ratnoj spremi uzverao uz Kninsku tvrđavu i time osvojio tu titulu.

Nagrada mu je uručena u koncertnoj dvorani Vatroslav Lisinski. Ivo je u trenutku sreće poskočio, raširio ruke u ljevicom opalio po glavi predsjednicu, naravno nenamjerno. Kakve su se posljedice odrazile na predsjednicu, još javnosti nije poznato, ali svi se nadaju u pozitivu, tj. da će joj se ipak malo prosvijetliti pamet.

Nakon vojne svečanosti ponovno je na Markovom trgu uvedena počasna straža „Tuđmanovih crvenih mondura“. To je postrojba, kako se danas po novohrvatskom zove vojna jedinica, sastavljena od vojnika obučenih u crvene uniforme koje nikada do prije 25 godine nisu postojale na ovim prostorima. Tuđman je, naime, htio na silu izmisliti nepostojeću tradiciju hrvatske vojske, koju nikada nismo imali, jer su Hrvati ratovali u mađarskim, austrijskim uniformama i ginuli za tuđine. Tada je on dao nalog kostimografskoj radionici Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu da osmisli hrvatsku historijsku uniformu. Čuvena zagrebačka kostimografkinja Ike Škomrlj, dala se na posao, nacrtala nešto što je vidjela u mašti i u krojačnici HNK-a nastala je „povijesna uniforma“ Hrvatske vojske. Na smiješnim kapama je novi hrvatski grb, a umjesto perjanice, izvedena je metalna perjanica. Vjerojatno i ona služi kao oružje ukoliko dođe do okršaja iz blizine. Ta „čuvena“ straža bila je pred Banskim dvorima do Tuđmanove smrti, a onda se nekom prosvijetlila pamet i shvatio je je da sve umjetno od odjeće do njihovog čuvanja ulaza u Vladu smiješno i izmišljeno, pa nema smisla da se sramotimo. Ipak, nakon ove proslave godišnjice HV, taj cirkus je ponovno vraćen na Markov trg.

Još se ne zna i još nije dokazano da li je ta odluka donesena kao posljedica nehotičnog udarca u glavu najboljeg hrvatskog vojnika svom vrhovnom zapovjedniku.

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.