Pod pojmom autokefalnost podrazumeva se administrativni način uređenja života crkve i pogrešno je povlačenje paralela crkve i države kao što mnogi rade, rekao je mitropolit zagrebačko-ljubljanski Porfirije na tribini ‘800 godina autokefalnosti Srpske pravoslavne crkve’ održanoj 27. novembra u prostorijama ‘Privrednika’ u Zagrebu.

– U prvim vekovima hrišćanstva crkva je predstavljala zajednicu vernika, a svaka lokalna zajednica vernika imala je punoću crkve i na njenom čelu je bio sveštenik ili episkop. Isto tako, svaka od tih zajednica je bila u jedinstvu s ostalima i nije se osećala delom crkve. Nakon Milanskog edikta koji je car Konstantin doneo 313., broj hrišćana se povećao, pa su formirane administrativne jedinice s centrima u gradovima provincija na čijem su čelu bili episkopi, a glavni gradovi provincija bili su sedišta mitropolita kojih je bilo preko sto. Od 6. veka formiraju se patrijaršije u crkvenim centrima – Rimu, Jerusalimu, Aleksandriji, Carigradu i Antiohija, a nešto kasnije i na Kipru. Episkop u Carigradu bio je po pravima jednak onom u Rimu, mogao je sazivati sabore na kojima bi se rešavala brojna pitanja, a po statusu je bio prvi među jednakima u pravoslavnom svetu. Autokefalnost su dobivale crkve u Srbiji – objasnio je mitropolit u razgovoru koji je moderirao novinar Saša Kosanović.

– Autokefalnost daje majka crkva kad postoji potreba da se verni bolje organizuju i zato su autokefalnost dobile bugarska, srpska, ruska, rumunjska… pravoslavna crkva. Kasnije su se za traženja autokefalnosti javili i politički i nacionalni razlozi – rekao je mitropolit Porfirije i dodao da crkva obuhvaća sve nacionalne pripadnosti.

– U crkvama SPC-a ima najviše Srba, što je razumljivo, ali ima i vernika ostalih nacionalnosti – objasnio je.

Mitropolit Porfirije je govorio i o autokefalnosti SPC-a kao posljedici toga što je župan Stefan Nemanja pod svoju nadležnost obuhvatio sve zemlje u kojima većinski žive Srbi, a njegov sin Stefan (Prvovenčani) postao prvi krunisani kralj. Stefanov brat Sv. Sava, vidjevši da je pored sveštenika Grka loše duhovno stanje naroda, zatražio je autokefalnost od carigradskog patrijarha koji je tada bio u Nikeji. Vrativši se u Srbiju, stekao je naslov ‘arhiepiskop srpski i primorski’, uz postojeća dva dodao još osam episkopa, a svoje sjedište smjestio u manastiru Žiča.

Govoreći o identitetu vjernika, naglasio je da se ‘prvi hrišćani nisu osećali ni kao Jelini ni kao Judeji, nego kao treći rod’. Rekao je i da je na pitanje jednog oca kako da svoje dijete uči da bude Srbin, rekao da treba ‘da ga uči da bude pravoslavni hrišćanin jer bi mogao postati pripadnik neke druge crkve ili neke od novokomponovanih vjerskih zajednica u kojima bi zaboravio ne samo svoj rod, nego i oca i majku zbog pranja mozgova kojima su svi u takvim zajednicama podvrgnuti’.

– Pravoslavno osmišljava sve vrijednosti u nečijem životu i to je jedini pravi način da čovjek gradi svoj identitet – rekao je.

Na pitanje o odnosima SPC-a sa takozvanom Crnogorskom pravoslavnom i Makedonskom pravoslavnom crkvom, mitropolit je odgovorio da u Crnoj Gori nema nikakve CPC, nego se radi o grupi ljudi koju vodi samozvani raspop.

– U Makedoniji je autokefalnost tražena za vrijeme komunizma, a na zadnjem sastanku sveštenika iz Beograda i Skoplja potpisan je sporazum koji je crkvi u Makedoniji garantovao najširu autonomiju, ali su se Makedonci, kad su se vratili u Skopje toga odrekli – kazao je mitropolit.

 

Izvor: Novosti, autor: N.J.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email