Novosti, tjednik srpske nacionalne manjine, na stalnom je udaru hrvatskih šovinista. List nije nikoga uzbuđivao dok se nije koncem 2009. godine počeo prodavati na kioscima i od tada se uređivački mijenjao iz vjesnika i biltena događanja o srpskoj nacionalnoj manjini u politički tjednik u kojem pišu i koji uređuju – ako je to kome bitno, a jest – i mnogi Hrvati.

U Novostima piše nekoliko novinara bivšeg Feral Tribunea, među njima vrhunski satiričari Viktor Ivančić i Boris Dežulović. Kao što je Feral Tribune satirički tjednik, tako su i Novosti vrlo često satirične, katkad i sarkastične, što izaziva bijes onih koji satiru i ne znaju i nipošto ne žele razumjeti, a uz to su zadrigli nacionalisti koji bi željeli da u Hrvatskoj žive samo Hrvati i to samo ako misle kao oni.

„Prijete nam da ćemo završiti kao CharlieHebdo“, kazao je glavni urednik Nikola Bajto nakon što su Dražen Keleminec i njegovi pratitelji i drugi put u deset dana, u najužem središtu Zagreba ispred redakcije, palili primjerke Novosti.

Bajto je još komentirao kako je začuđujuće da takvo uzastopno divljanje ne izaziva reakcije, ni među vladajućima, ni u opoziciji i da to pokazuje koliko je normalizirana fašizacija društva: na paljenje lista nacionalne manjine nitko se više i ne osvrće.

Ipak se, napokon, osvrnula policija, pa je poslije druge protusrpske manifestacije u Gajevoj protiv Keleminca podnesena kaznena prijava zbog javnog poticanja na mržnju i nasilje, opisanog u članku 325. Kaznenog zakona RH, usmjerenog prema određenoj skupini, u konkretnom slučaju – srpskoj nacionalnoj manjini.

Nevažne, ali opasne budale

Kada je početkom rujna došao pred Novosti, spalio primjerak lista vrijeđao i prijetio Pupovcu, priprijetio je i Plenkoviću da se ne igra s pločom HOS-a i s pozdravom „Za dom spremni“ u Jasenovcu te vikao da Plenković podržava one koji su palili i ubijali hrvatsku državu, bili protiv Hrvatske 1991. godine i htjeli veliku Srbiju na teritoriju Hrvatske ili nekakvu Jugoslaviju.

Tada našeg predsjednika Vlade nije to uzrujalo, pitanje o paležu Novosti ocijenio je „nerelevantnim“, a Keleminca i njegove pristaše nazvao je nevažnima.

Skandalozni i bizarni cinizam pokazala je europarlamentarka Ruža Tomašić koja je komentirala da „ako je netko kupio te novine, ima ih pravo i spaliti, samo da pazi da se ne zapali nešto”. Da, ima ih pravo spaliti, ali u svojoj kući, a ne pred redakcijom tog lista, uz vrijeđanja i prijetnje Srbima.

Notorna Željka Markić već je više puta tražila prestanak financiranja Novosti. U kolovozu su joj kao povod dobrodošle priče kako Srbi podmeću požare i pale Hrvatsku, pa je ponovo pisala Plenkoviću da mu ukaže na „klimu netrpeljivosti prema hrvatskom narodu i državi“ koju među građanima srpske nacionalnosti u Hrvatskoj opetovano širi tjednik Novosti, čiji je izdavač Plenkovićev koalicijski partner Milorad Pupovac, a kojem je, piše Markić, i ove godine dodijeljeno 3,2 milijuna kuna iz proračuna RH. Njezin je zaključak da Plenkovićeva Vlada smatra prihvatljivim huškanje Srba, manjinskog naroda, na mržnju i netrpeljivost prema većinskom narodu – Hrvatima.

Problemi zajednički

Zašto nacionalistima i šovinistima iz većinskog naroda smeta što se list srpske nacionalne manjine ne bavi samo usko manijskim pitanjima nego piše i o svim drugim problemima hrvatske politike? Zašto im smeta što u srpskom manjinskom listu pišu i Hrvati? Zašto ih čudi što Srbi koji o tome odlučuju ne broje krvna zrnca, onako kako ih oni sami pomno, detaljno broje ne samo u novinama, kulturi, obrazovanju, policiji, politici i bilo gdje drugdje?

Ideja je da se Srbe makne iz medijskog, kulturnog i političkog prostora, odnosno da im se ostavi samo folklorni i (pre)uski nacionalni interesi, kojima se baš ničim bitnim ne utječe na hrvatsko društvo i politiku.

To je i smisao najnovije referendumske inicijative Željke Markić, Ante Đapića i drugih da se promijeni izborni zakon na taj način da se predstavnici nacionalnih manjina biraju sa stranačkih lista i da se time ukinu posebne liste za izbor pripadnika manjina. Jasno je da na taj način Srbi i ostali ne bi dobili svoje autentične predstavnike, nego bi novi predstavnici bili podložni stranačkoj stezi, a interes i predstavljanje manjinskih naroda bili bi potpuno zanemareni, u drugom planu.

U ovom delikatnom trenutku,oni koji to predlažu smatraju da je ustaški pozdrav „Za dom spremni“ neprihvatljiv jedino Srbima, pa onda oni sprečavaju njegovu legalizaciju. Hoće zapravo reći da bi bez Srba svim Hrvatima bili prihvatljivi ustaški simboli, a da samo Srbi oko toga rade problem. Tobože zaboravljaju koliko su hrvatski fašisti u NDH poubijali i Hrvata i koliko je zločinačka njihova rasistička ideologija.

Pripadnici manjina su građani Hrvatske i kao svi drugi mogu i trebaju u svom mediju govoriti i pisati o čemu god hoće, dakle, i o onim temama koje po prirodi stvari najviše pritišću Hrvate. Zajedno ovdje živimo i problemi su zajednički, a i način rješavanja morao bi biti demokratski i zajednički.

Tužibabe

Što ima loše u tome da u srpskom tjedniku pišu Hrvati? Za Markić, Đapića i Hasanbegovića je ustvari problem što se time pokazuje da se svjetonazorski stavovi i u Hrvatskoj uopće ne moraju oblikovati prema etničkom principu, nego prema univerzalnom, intelektualnom, moralnom i općeljudskom principu.

Drugo, problem je u tome što Đapić i društvo vjerojatno (pa i s razlogom) smatraju da će neki novinari i pisci koji su etnički Hrvati u tjedniku Novosti radikalnije izraziti svoja stajališta nego što će to učiniti etnički Srbi upravo zbog tjeskobe i nelagode da ih se ne prokaže kao neprijatelje Hrvatske. Ako neke „nezgodne“ stvari i neke satire izgovaraju Hrvati, onda će to desničari protumačiti da Srbi samo koriste Hrvate kako bi ovi govorili zapravo u njihovo ime. Opet pada u vodu ona njihova mantra da su Srbi jedini problem u hrvatskom društvu jer bi u zemlji 90 posto Hrvata i 86 posto katolika bez većih problema ipak podleglo radikalnoj nacionalističkoj politici.

Treće je što su novine i mediji koji pišu o Plenkoviću, predsjednici Grabar Kitarović, militarizaciji i klerikalizaciji Hrvatske čitaniji i utjecajniji nego oni koji bi pisali, primjerice – o srpskoj nacionalnoj povijesti, folkloru, o ćirilici i o srpskom jeziku. Dakle, problem je što su Novosti ipak prave novine, a ne samo bilten.

Srpsko narodno vijeće, kao izdavača tjednika Novosti, do početka studenog (a tužbi za koje nisu zakazana ročišta ima još) očekuje čak pet ročišta u sporovima u kojima ih tuže poduzetnik Nenad Bakić, glumac Božidar Alić, novinari Robert Pauletić, Joško Dadić i Ivo Bonković, bivši v.d.glavnog ravnatelja HRT-a Siniša Kovačić te u posebnom sporu njegova supruga Adrijana Kovačić koji ukupno na temelju naknade štete zbog objavljenih tekstova u Novostima traže isplatu više od 400.000 kuna.

Naravno, bilo koje novine bilo tko ima pravo tužiti. No, glavni urednik Nikola Bajto kaže da su mnoge tužbe bizarne i smatra da su one pokušaj da se pisanje Novosti zaustavi zastrašivanjem putem sudskih postupaka. Da se podsjetimo, zbog brojnih je tužbi svojedobno stradavao i Feral Tribune.

Hrvatsko društvo mora biti otvoreno za sve i nema geta ni za koga – ni za hrvatske Srbe ni za pripadnike bilo koje druge manjine. Novosti su za demokraciju u Hrvatskoj iznimno značajan list čiji je utjecaj, na sreću, širi od čitanosti. Zato Novosti moraju braniti i obraniti Hrvati.

 

Izvor: HND, autor: Zdenko Duka