fbpx

„Što želiš biti kad porasteš?“ pitanje je na koje djeca često odgovaraju odraslima i koje okupira njihovu igru i maštu. Dječja mašta ne poznaje granice, ali nas život s njima u pravilu vrlo brzo suoči. Mnoga djeca tako nemaju priliku da ostvare svoje želje i svoj potencijal zato što su zakinuta za osnovne životne potrebe, a kamoli za razne slobodne aktivnosti i pristup kulturnim i sportsko-rekreativnim sadržajima. Neki od glavnih razloga društvene nejednakosti su nizak socio-ekonomski status i ekonomska nerazvijenost životne sredine. Tako mnoga područja gdje žive pripadnici srpske nacionalne manjine nemaju dostupne obrazovne, socijalne, zdravstvene, prometne i druge usluge. Upravo zato srpske i druge organizacije kroz različite programe djeluju na smanjivanju tih nejednakosti. Jedna od njih je i Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj, koje svojim djelovanjem u tim sredinama nastoji sportsko-rekreativne sadržaje učiniti dostupnijim i kvalitetnijim. Jedan od načina djelovanja ovog Društva je umrežavanje i razvijanje sportskih klubova. Koliko su postojanje sportskih klubova i mogućnost bavljenja sportom važni, razgovarali smo s igračima, trenerima i predstavnicima sportskih klubova koji djeluju u sredinama gdje žive Srbi u Hrvatskoj i koji su članovi Društva.

Cijelo selo na tribinama

„U selu nije bilo drugog sporta, osim nogometa“, kaže Siniša Mamula (30) iz Gomirja, koji zbog života u manjoj sredini nije imao izbora – a tako ni dileme oko odabira sporta ili kluba. Siniša je inače inženjer prometa te živi i radi u Rijeci, ali ne propušta vikende u rodnom Gorskom Kotaru, za NK Gomirje igra od svoje sedme godine. S 14 godina otišao je igrati u NK Ogulin, zato što u NK Gomirju nije bilo kadetske i juniorske ekipe. Nakon toga se ponovo vratio u NK Gomirje, kaže da su ljubav prema lopti i brojna prijateljstva, koja je stekao zahvaljujući klubu, bili razlog dugogodišnje posvećenosti ovom sportu. Osim domaćih Gomiraca, za ovaj klub igra i dosta Riječana, tako da svoje druženje nastavljaju i nakon vikenda uz mali nogomet u Rijeci. Siniši su ipak, kako kaže, najdraže utakmice koje igraju s klubovima iz grada Vrbovsko, kako zbog dobre igre, tako i zbog zabave koje organiziraju nakon tih utakmica.

Siniša Mamula na utakmici u Gračacu protiv NK Velebit, foto: Jovica Drobnjak

Inače, Siniša je i igrač Nogometne reprezentacije Srba u Hrvatskoj, koja je također jedan od projekata spomenutog Sportskog društva. Kaže da mu je sudjelovanje u reprezentaciji omogućilo da upozna puno ljudi iz različitih krajeva Hrvatske. S mnogima od njih ostao je u kontaktu. NK Gomirje osnovano je 1964., a 1997. godine, kada je Mamula počeo igrati, u klubu je bilo tridesetoro djece. Danas, nažalost, zbog malog broja stanovnika, a posebno djece, postoji samo seniorska kategorija momčadi koja broji tridesetak igrača iznad 18 godina. „Upravo zbog toga je važno da postoji takav klub koji će nas okupiti, ne samo nas igrače nego i cijelo selo jer skoro svi dođu pogledati utakmicu“, zaključuje Mamula.

Sloga i duh zajedništva

O tome kako zadržati i voditi sportski klub u manjem mjestu i što taj klub predstavlja za zajednicu, razgovarali smo s trenutačnim predsjednikom NK Gomirje Draženom Stojanovićem (41), Gomircem i  šumarskim tehničarom, koji je kao igrač u ovom klubu aktivan još od 1986.

Dražen Stojanović, foto: Jovica Drobnjak

„Za klub me veže ljubav prema sportu – ne kaže se bez razloga da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu“, govori Dražen za P-portal.

„Nogomet nam je jednostavno bitan, a osim nogometa jako nam je važan identitet sela koji se prenosi kroz sport i timsku igru. Sport je važan za zdravlje čovjeka i održavanje fizičke spreme, ali i zato što odvlači mlade od loših stvari. Ovaj klub nam omogućuje da budemo tim, da se družimo i da održimo selo kao cjelinu. To je jedino što vikendom privuče ljude u većem broju, pogotovo kad je lijep dan, atmosfera na utakmici i među navijačima bude odlična“, komentira Dražen.

Nedavno je klub prošao kroz krizu i bio na rubu opstanka u ligi, a ljudi koji su ga dotad vodili su se zasitili. Dražen, kako kaže, nije želio da dopusti da se klub ugasi, zato se prihvatio posla i ove godine preuzeo klub.

NK Gomirje, foto: Jovica Drobnjak

NK Gomirje danas je u II. županijskoj nogometnoj ligi (PGŽ). Iako nemaju dostatnu financijsku podršku, uspijevaju opstati i mnogim klubovima predstavljaju „trn u peti“. Nažalost, grad im je zbog pandemije koronavirusa smanjio financiranje za 50 %. Ta im sredstva nisu dovoljna da pokriju sve troškove, poput plaćanja sudaca, održavanja terena, plaćanje režija, nabavu sportske opreme, putne troškove te ostale račune.

Stadion NK Gomirje

„Mi smo stvarno malo čudo, igrači sami sebi kupuju kopačke i pomažu klub vlastitim donacijama, najviše nam pomažu naša sloga i zajednički duh“, ističe Dražen. No, kada se obrate za pomoć, i pojedinci i organizacije se rado odazovu, kao primjer izdvaja Sportsko rekreativno društvo Srba u Hrvatskoj, Udrugu sportova PGŽ, Srpsko narodno vijeće… Bilo kako bilo, ipak su drugi na ljestvici županijske lige PGŽ i računaju da će tako ostati, jer imaju ono najvažnije, a to je „dobar odnos među igračima, borbenost na terenu i ljubav prema sportu i zajednici“, poentira Dražen.

Za fairplay i na terenu i izvan njega

Na drugom, istočnom, kraju Hrvatske, u selima gdje žive pripadnici srpske nacionalne manjine ima više stanovnika i više mladih pa tako i više sportskih klubova. Dobar primjer je NK „BSK“ Bijelo Brdo, koji se takmiči  u 2. hrvatskoj nacionalnoj ligi (HNL). „Ovaj klub ujedno je i vlasnik novog i modernog stadiona na kojem imaju priliku trenirati igrači svih šest kategorija: početnici, mlađi i stariji pioniri, kadeti, juniori i seniori. Klub financiraju Općina Erdut, privatne firme, Srpsko narodno vijeće u suradnji sa Sportskim rekreativnim društvom Srba u RH“, objašnjava nam Nikola Nikica Gagulić (49) iz Bobote, po struci ekonomist, a po zanimanju nogometni trener. Trenerskim poslom počeo se baviti još dok je bio igrač, u svojoj 24-oj godini.

Nikica Gagulić

„Mnogo volim decu pa sam puno vremena provodio s njima i prenosio im svoje nogometno znanje i iskustvo, tako sam i postao trener“, kaže Nikica. Gagulić je igrao nogomet do svoje  34. godine, a počeo je i završio u klubu „Borac“ iz Bobote. No, u međuvremenu je igrao u nekoliko klubova od kojih su za vrijeme Jugoslaviji među poznatijima bili „Sloga“ Vukovar i „Sloga“ Borovo. „U to vreme bila  je to međurepublička liga, poput današnje 2. HNL“, pojašnjava Nikica. „Za vreme svoje nogometne karijere mnogo sam putovao, stekao drugare za celi život, a to je neprocjenjivo bogatstvo. U svim navedenim klubovima nosio sam kapetansku traku, što je znak da sam kao igrač i čovek ostavio dobar utisak, a to mi je posebno drago“, prisjeća se Gagulić. Danas je on trener mlađe kategorije NK „BSK“ Bijelo brdo i voditelj škole nogometa u tom klubu. „To je moj najdraži klub, u njemu sam mnogo napredovao i naučio, ljudi me cene i poštuju, a ja im na isti način vraćam“, komentira Gagulić. Osim toga, Gagulić je 2019. postao selektor spomenute nogometne reprezentacije Srba iz Hrvatske te ističe kako je upravo to kruna njegove trenerske karijere. Smatra da je kod mlađih kategorija bitno da se igračima prenese ljubav prema nogometu i da usvoje osnovne elemente nogometa te polako napreduju iz kategorije u kategoriju.

Tim NK BSK Bijelo brdo

S druge strane, rad s reprezentacijom je drugačiji. „U reprezentaciju dolaze već formirani igrači s iskustvom, a ja, kao selektor, biram najbolje i uklapam u svoju viziju nogometne igre“, objašnjava Gagulić. „Igrači imaju cilj ući u reprezentaciju, a krajnji cilj svakog trenera je voditi reprezentaciju. Meni se ta želja i ostvarila, zato se veselim svom budućem radu i predstojećoj EURPEADI 2021 (Prvenstvo u nogometu europskih autohtonih nacionalnih manjina) u Koruškoj u Austriji i, naravno, dobrom rezultatu. Za srpsku zajednicu mnogo je važno da se okupljamo, kako kroz sportske klubove, tako i kroz reprezentaciju, te da na sportski i fairplay način promovišemo srpsku nacionalnu manjinu i u Hrvatskoj i u Evropi“, naglašava Nikica. „Osim toga, važno je da naša deca imaju priliku da sudjeluju u sportu, da razvijaju motoričke sposobnosti, da se druže s vršnjacima i odvoje od sve učestalijeg korištenja telefona, igrica, kompjutera“, zaključuje Gagulić.

Mnogo odricanja, ali i prilika

Kako je igrati za BSK Bijelo Brdo razgovarali smo s golmanom, inače elektrotehničarom Nikolom Ilinčićem (26) iz Dalja.

Nikola Ilinčić, golman BSK

„Vrlo je ozbiljan pristup, trenira se dva puta dnevno, zahtjeva se posvećenost kao u svakom poslu“, kaže Nikola. Naglašava da treniranje nogometa podrazumijeva odricanje u širem smislu, od prehrane, spavanja, izlazaka, ali s druge strane pruža i velike prilike kao što su brojna poznanstva, putovanja, školovanje, ali prije svega razvoj ličnosti i postizanje sportskog uspjeha.

Nikola Ilinčić

Ilinčić se nogometom počeo baviti još u svojoj sedmoj godini, na to ga je prvenstveno motivirao otac, veliki ljubitelj Bufona (op.a. bivši talijanski nogometni reprezentativac i najskuplji golman na svijetu, koji trenutno igra za torinski Juventus). Ni on nije imao dilemu oko izbora sporta. Nogomet je, kako kaže, bila njegova ljubav na prvi pogled. Tokom  karijere mijenjao je klubove, od NK „Radnički“ Dalj, preko „Vuteks Sloge“ Vukovar do NK „BSK“ gdje se zadržao punih deset godina. Osim toga, Iliničić brani za reprezentaciju Srba u Hrvatskoj te je sudjelovao na prošloj EUROPEADI 2016. u Južnom Tirolu u Italiji što mu je, ističe, bilo veliko zadovoljstvo. Nikola kaže da NK „BSK“ ulaže u igrače i u nogomet.  „Drago mi je što je projekt izgradnje stadiona, koji je pokrenuo Jovo Vuković, predsjednik NK „BSK“, uspio i što je sada, koliko znam, licenciran za reprezentacije“ kaže Ilinčić te sa smješkom dodaje da se iz seoskog malog kluba čuje za dobrog golmana.

Stadion BSK Bijelo Brdo – tribine
Sport ne smije biti privilegija

U Sportsko društvo, od 2018. kada je osnovano, do danas, uključeno je više od dvadeset sportskih klubova, među kojima dominiraju nogometni (muški) klubovi, tako da tu vrijedi ona „sve je super, sve je za pet, kad si muško i voliš nogomet“. Pred Društvom je još puno posla i zadatak da u tim sredinama razvije i druge sportove te da poveća uključenost žena. Unatoč tome, ne treba umanjiti vrijednost postojećih sportskih događaja i klubova kao i nogometne reprezentacije Srba u Hrvatskoj što potvrđuju i naši sugovornici. Nema dvojbe da je sport spona između pojedinca i zajednice te da pruža priliku pojedincu za samoostvarenje. Upravo zato što sport ima pozitivan i značajan utjecaj na ostvarivanje čovjekovih psiholoških i životnih potreba, bavljenje njime ne smije biti privilegija. Onaj tko se želi baviti sportom ili bilo kojim drugim zanimanjem treba imati priliku bez obzira gdje se rodio i s koliko „dubokim džepom“. No, nogomet je, čini se, ipak iznimka i on očigledno uspijeva premostiti sve probleme i opstati doslovno svuda usprkos svim regionalnim i ekonomskim razlikama.

 

Tekst je nastao u okviru projekta „Privrednikov informativni P-portal – Krila i korijenje“ koji financira Ministarstvo kulture i informisanja Republike Srbije.

 

 

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email