U ponedjeljak, 11. maja najmlađi školarci trebali bi se vratiti u školske klupe. Dok još traje epidemija koronavirusa, nastava će se za učenike razredne nastave provoditi dijelom u školi pod posebnim epidemiološkim mjerama, a dijelom na daljinu. Roditelji će moći odabrati hoće li njihova djeca nastavu u cijelosti pratiti na daljinu ili će ih uputiti u školu. Kako će to izgledati, nikome nije sasvim jasno. Učenici viših razreda osnovne škole nastavu zasad nastavljaju pratiti u svojim domovima. Kvaliteta ovakve nastave ovisi o upornosti i kreativnosti nastavnika, koji imaju posla više nego ikad.

– Imamo minimalno dva puta više posla nego u redovnoj nastavi. Htjeli – ne htjeli, mi smo učenicima dostupni 24 sata dnevno – kaže Sara Marčeta, nastavnica geografije od petog do osmog razreda u osnovnoj školi u Šećerani nedaleko od Belog Manastira.

Zadovoljna je reakcijom ravnateljice i stručne službe svoje škole, od kojih dobiva sve potrebne informacije. Međutim, za resorno Ministarstvo znanosti i obrazovanja nema velike pohvale.

– Nevjerojatno je da iz ministarstva dobivamo upute prema kojima učenici nižih razreda mogu ići u školu ako žele. Mi bismo od njih trebali dobivati jasne upute, a ovakav način komunikacije nije dobar – smatra Marčeta.

Po svemu sudeći, ona i njeni učenici ovu će školsku godinu završiti onlajn.

– Učenicima redovito šaljem materijale u vidu prezentacija, fotografija i videa. Zadajem im zadaće i na osnovu njih ocjenjujem. Nastojim im maksimalno prilagoditi sadržaj, ali se posebno trudim ne opteretiti ih previše jer im je ova situacija već dovoljno stresna – upozorava.

U razredima kojima predaje nekolicina učenika nema pristup internetu. Oni nastavu prate preko sportske televizije. Budući da se taj program razlikuje od njihovog, odlučila ih je rasteretiti zadaća te se s njima samo konzultira oko gradiva koje uče. Dodaje kako djeci izrazito fali socijalni kontakt u školi.

– Djeci najviše fali kontakt između učenika i nastavnika te zajedničko druženje. I oni učenici za koje sam mislila da ne vole nastavu, prvi su napisali da bi se voljeli vratili u školske klupe – kaže ova nastavnica.

Maturant Leon Ćevanić vjerojatno više neće u školske klupe. Ova godina je za njega, kao i za ostale maturante, posebno stresna i neizvjesna.

– Budući da sam maturant, smatram da pripadam skupini koja će zbog ove situacije biti najoštećenija, izuzevši prvašiće u osnovnim školama. Osim redovite nastave, otkazane su nam i pripreme za maturu. Jednostavno se nemam kad pripremati za maturu. Dok napravim sve za redovitu nastavu, već budem mrtav umoran i bez volje za dodatnim ponavljanjem – kaže Leon.

Naglašava kako mu je onlajn nastava izuzetno naporna.

– Ona funkcionira u tehničkom smislu. Što se tiče obrazovne svrhe i korisnosti onlajn nastave u praksi, tu stvari ne funkcioniraju savršeno. U prosjeku provedem više od osam sati dnevno za računalom radeći školske zadatke, a od profesora čujemo da je njima još i gore – naglašava Leon koji ove godine završava Hotelijerko-turističku školu u Zagrebu. Najviše ga brine matura koju treba polagati.

– Budući da je nemoguće da se cijela školska godina ponovi i da najesen ponovno budem četvrti razred, mislim da bi bilo najbolje da se matura ne održi. Rezultati ovogodišnje mature sigurno neće biti odraz pravog znanja učenika – zabrinuto pojašnjava Leon koji smatra da bi se od 11. maja i maturanti trebali vratiti u školu.

– Ta tri tjedna redovite nastave bila bi nam od velike koristi kako zbog zaključivanja ocjena tako i zbog lakšeg dobivanja potrebnih informacija vezanih uz maturu. Komunikacija uživo s profesorima svima bi nam jako dobro došla. Sad smo izloženi tolikim informacijama i dezinformacijama da više ne znam kome da vjerujem. Je li ukidanje redovite nastave bilo efikasno za očuvanje našeg zdravlja, pokazat će vrijeme, ali po svemu sudeći, za razvoj našeg znanja i mogućnosti upisivanja fakulteta sigurno nije – zaključuje Leon.

– I što sad? – to je glavno pitanje koje mi se mota po glavi zadnjih nekoliko tjedana – kaže Petra Bulat, studentica završne godine Ekonomskog fakultet u Zagrebu. Zbog situacije s koronavirusom kao i zbog potresa u Zagrebu planovi koje je imala pod velikim su upitnikom.

– Počela sam raditi jedan studentski posao u struci kada se virus pojavio u susjednoj Italiji, a za par dana je stigao i u Hrvatsku. Zbog nervoze i straha koji su zavladali među ljudima stanodavci su mi otkazali stan jer sam im predstavljala rizik odlazeći svakodnevno na posao – priča Petra koja je iz Zagreba otišla u svoje selo na Kordun dva dana nakon velikog potresa.

Onlajn nastava već im je u punom jeku, a ona se, kako kaže, svela na slanje prezentacija i zadaća od profesora.

– S obzirom na tehnologiju kojom raspolažemo, smatram da se moglo na puno bolje načine organizirati onlajn nastavu. Također, načekali smo se odluka što će biti s polaganjem pojedinog kolegija i na koji način ćemo ih polagati. Rješenje su onlajn kolokviji i predrokovi s kojima nisam pretjerano zadovoljna, ali trenutno očito nema boljeg rješenja – dodaje Petra.

Pisanje diplomskog rada ostavlja za apsolventsku godinu jer je svjesna da je u ovoj situaciji pametnije zadržati studentska prava još neko vrijeme. U vezi budućnost nije pretjerano optimistična.

– Neupitno je da nas čeka gospodarska kriza. To budi novi strah u meni jer sam na samom kraju studija. Već jedan neuspjeli pokušaj imam iza sebe, a tko zna koliko će takvih još biti i hoće li uopće biti prilike za bilo kakav pokušaj u skoroj budućnosti – pita se Petra Bulat.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email