Na osnovu istraživanja u sklopu projekta „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880 – 2011)” donosimo sažeti prikaz razvoja stanovništva u Hrvatskoj po gradskim naseljima, kao presjek kroz 12 provedenih cenzusa.  Iz većeg broja gradskih naselja odabrali smo, u prvom redu, one najveće po broju stanovnika i nekoliko karakterističnih po većem udjelu srpskog stanovništva u njima 1991. godine. Od 12 cenzusa, odabrali smo one koji na neki način obilježavaju  „epohu“ – početak, ulazak u novo stoljeće, početak i kraj najdužeg državno-pravnog razdoblja socijalističke Jugoslavije, te cenzus iz 2001. godine proveden u samostalnoj Republici Hrvatskoj.

Cjelokupna statistička građa koja se ovdje opisuje, sistematizirana i prilagođena čitateljima za korištenje u elektronskom obliku, može se vidjeti u Grafičkom prikazu narodnosnog sastava stanovništva Hrvatske od 1880. do 2011. godine.

Srbi u Karlovcu

U prva četiri popisna razdoblja u vrijeme Austro-Ugarske vladavine stanovništvo gradskog naselja Karlovca je de facto stagniralo jer se tokom 30 godina veoma usporeno povećavalo, prosječno za oko 1.500 stanovnika po jednom popisnom razdoblju ili 12,21%. Većinsko stanovništvo je hrvatsko, s prosječnim udjelom od preko 86%, a manjinsko čine Srbi, s prosječnim udjelom od preko 7% i pripadnici ostalih etničkih skupina s prosječnim udjelom od preko 6%.

Relativno usporeni rast stanovništva nastavljen je i u Kraljevini SHS/Jugoslaviji, gdje se stanovništvo, prema stanju iz 1900. godine, povećalo za oko ½ (bazni indeks 1941. godine iznosio je 151). Obilježje multietničnosti je ostalo manje više na istoj razini s pomjeranjima od po nekoliko postotnih poena kod svake kategorije stanovništva. Tako se na primjer udio Srba povećao na oko 12%, a ostalih etničkih skupina smanjio na oko 4%.

Tek u poslijeratnoj socijalističkoj Jugoslaviji rast stanovništva se ubrzao, unatoč ljudskim i materijalnim gubicima u Drugom svjetskom ratu.

Stanovništvo gradskog naselja Karlovca se u periodu od 1948. do 1991. godine više nego udvostručilo (bazni indeks za taj period iznosi 221,66). To je direktno povezano s ekonomskim, posebno industrijskim razvitkom, jer je Karlovac postao značajno industrijsko i regionalno središte. Uz to Karlovac je postao značajan administrativno-politički centar, ne samo regije Korduna nego i šire. Uz takav status, u gradskom naselju Karlovcu razvile su se i brojne infrastrukturne institucije. Rastao je broj škola, zdravstvenih i kulturnih ustanova, trgovina, obrtničkih radnji, vojnih ustanova, i dr.

U istom periodu hrvatsko stanovništvo je raslo znatno sporije (bazni indeks iznosio je 174,8) od srpskog stanovništva (bazni indeks iznosio je 376,7), što je rezultat širokog nerazvijenog gravitacijskog područja (Kordun, Banija, dijelovi Like i Gorskog kotara, granični dijelovi Bosne) s većinskim ili u znatnom broju srpskim stanovništvom, koje je Karlovac privlačio zbog različitih motiva, prije svega školovanja i zapošljavanja.
I kategorija «ostali», odnosno razne druge narodnosne skupine, također, su u ovom periodu značajno povećavale svoj broj, čak brže i od srpskog stanovništva (bazni indeksi za 1981. godinu iznosi 755, a za 1991. godinu 482,7), što je posljedica relativno velike skupine Jugoslavena.
Etnički sastav stanovništva gradskog naselja Karlovca koji se formirao kroz navedeni period do 1991. godine bio je sljedeći: Hrvati 64,22%, Srbi 24,22% i ostale narodnosne skupine 11,56%.

Popis 2001. godine iskazao je demografske posljedice rata 1991-1995. godine: broj Srba 2001. godine u odnosu na stanje iz 1991. godine smanjio se za 10.434 stanovnika; broj pripadnika ostalih narodnosnih skupina u istom periodu smanjio se za 3.856 stanovnika; hrvatsko stanovništvo u istom periodu se povećalo za 3,373 stanovnika. Etnički sastav stanovništva gradskog naselja Karlovca koji se formirao kroz navedeni period do 2001. godine je sljedeći: Hrvati 85,38%, Srbi 8,34% i ostale narodnosne skupine 6,28%.

U istraživačkom projektu Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880–2011)”  sudjelovali su: dr. sc. Svetozar Livada (voditelj), Vladimir Cvjetićanin, prof. i Nikola Lunić, prof. sa suradnicima