Share on facebook
Share on twitter
Share on email
Share on print

Nestajanje Srba u istočnoj Slavoniji

Istraživanje je pokazalo da je učešće dva većinska naroda, hrvatskog i srpskog, u ukupnom stanovništvu ove slavonske subregije, bio relativno uravnotežen sve do 1991. godine. Prema popisu stanovništva iz 1991. godine broj stanovnika srpske narodnosne pripadnosti ove subregije iznosio je 77.761, dok je popis 2011. godine registrirao svega 40.356 stanovnika ovog etnikuma, dakle manje za 37.405 stanovnika, a trend smanjivanja srpskog stanovništva i nakon recentnog rata i dalje traje.

Demografski trendovi kretanja ukupnog stanovništva Hrvatske, posebno srpskog stanovništva, poražavajući su kada se analiziraju na nivou regija koje su tradicionalno u značajnom broju naseljavali Srbi – pokazalo je istraživanje u sklopu projekta „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880 – 2011)”.

Regije koje su uzete u razmatranje u sklopu istraživanja su geografsko-historijske cjeline koje obuhvaćaju općine prema teritorijalnoj podjeli koja je vrijedila na dan popisa stanovništva 31. 3. 1991. godine. Tada je u Hrvatskoj bilo 6.694 naselja i 102 općine. Dakle, za demografsku analizu kretanja stanovništva pojedine regije uzete su općine s naseljima koje su tradicionalno pripadale pojedinoj regiji. Također, kretanje ukupnog stanovništva, kretanje Hrvata i Srba pojedine regije analizirano je kroz sljedeće popisne godine: 1880, 1890, 1900, 1910, 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2001. i 2011. godinu. Za 1921. i 1931. godinu nema dostupnih podataka na razini naselja. Premda su posredni podaci o vjeri i jeziku dostupni na razini općine ili kotara, oni nisu obrađeni i kao takvi nisu mogli biti korišteni u ovu svrhu. Međutim, ova činjenica suštinski ne remeti postavljene ciljeve istraživanja.

Za potrebe ove analize u područje istočne Slavonije uvrstili smo općine Osijek, Vukovar i Vinkovci s pripadajućim naseljima prema teritorijalnoj podjeli iz 1991. godine.

Za razliku od zapadne Slavonije, ukupno stanovništvo se na području istočne Slavonije u dugoročnom promatranom periodu (1880-2011) kontinuirano povećavalo, te se više nego udvostručilo (bazni indeks 2011. godine iznosi 228,58), iako je i to relativno spori rast za ovako dugo razdoblje od 131 godinu. Ovakvom relativno povoljnom razvoju stanovništva doprinijela je i sama činjenica da se radi o urbaniziranom području, odnosno o tri veća gradska centra sa svojim okolnim gravitacijskim seoskim naseljima, s relativno povoljnim uvjetima života, podjednakim za sve žitelje i etničke zajednice koje ih naseljavaju.

Kretanje ukupnog stanovništva, Hrvata i Srba u istočnoj Slavoniji (1880 – 2011)

Ukupno hrvatsko stanovništvo je, s relativno značajnijim oscilacijama samo u razdoblju 1900/1910. godina, raslo znatno brže od ukupnog stanovništva i skoro se utrostručilo (bazni indeks 1991. iznosi 283,49, a 2001. godine 294,31), što približno odgovara srednje očekivanom rastu za ovako dugoročan period.

Vukovar

Međutim, ukupno srpsko stanovništvo, uz kontinuirani rast sve do 1971. godine, do kada se ono povećalo za nešto više od dva i pol puta (bazni indeks 1971. godine iznosi 264,03), bilježi značajne fluktuacije u razdobljima 1971/1981, 1991/2001. i 2001/2011. godina, kada dolazi do njegovog značajnog smanjenja, odnosno ono se brojčano gotovo prepolovilo, to jest sa 78.520 stanovnika 1971. došlo na 40.356 stanovnika 2011. godine ili za manje 38.164 stanovnika, odnosno za 48,60% manje stanovnika srpske narodnosne pripadnosti u tom periodu.
Učešće dva većinska naroda, hrvatskog i srpskog, u ukupnom stanovništvu ove slavonske subregije (ostale manjinske skupine zastupljene su sa svega oko 10%), bio je relativno uravnotežen sve do 1991. godine (3/4:1/4), odnosno kretao se između 35,64% (1900. godine) i 65,01% (1991. godine) hrvatskog stanovništva i 19,83% (1981. godine) i 25,75% (1961. godine) srpskog stanovništva. Međutim, nakon ovog perioda, to jest 2011. godine, taj odnos se sveo na 80,53% hrvatskog i 14,66% srpskog stanovništva.

Kretanje stanovništva po narodnosnoj pripadnosti i popisima u istočnoj Slavoniji (1880 – 2011)

Prema popisu stanovništva iz 1991. godine broj stanovnika srpske narodnosne pripadnosti ove subregije iznosio je 77.761, dok je popis 2011. godine registrirao svega 40.356 stanovnika ovog etnikuma, dakle manje za 37.405 stanovnika. U istom periodu broj stanovnika hrvatske narodnosne pripadnosti 1991. godine iznosio je 226.157 stanovnika, dok je popis iz 2011. registrirao 221.624 stanovnika, dakle manje za 4.533 stanovnika hrvatske narodnosne pripadnosti. Broj ukupnog stanovništva u ovom periodu smanjio se u apsolutnom broju za 72.690 stanovnika. Također, broj pripadnika ostalih skupina smanjio se sa 43.969 na 13.217 stanovnika.

Udio Hrvata, Srba i «ostalih» u istočnoj Slavoniji (1880 – 2011)

Ovakva demografska slika rezultat je rata devedesetih godina prošlog stoljeća, ali i prijeratnih i poslijeratnih nacionalnih tenzija i nacionalističkih pritisaka i zastrašivanja. Trend smanjivanja srpskog stanovništva i nakon recentnog rata i dalje traje što pokazuje popis stanovništva iz 2011. godine kada se broj srpskog stanovništva smanjio za daljnjih 6.694 stanovnika ili za 14,2% što pokazuje da projekt suživota dvaju većinskih naroda na ovom području – hrvatskog i srpskog – i dalje ostaje otvoren i neriješen, opterećen s nizom vitalnih problema, od privređivanja i zapošljavanja, normalnog održavanja cjelokupnog načina i kulture življenja, do biološke reprodukcije, zbog tenzija i iskrenja nacionalističkih politika. Ovakvo stanje izvor je životne nesigurnosti i neizvjesnosti, kao i nevjerice u mogućnost suživota, što prisiljava mlađe naraštaje da potraže mjesta i uvjete školovanja i zapošljavanja izvan ovih prostora.

 

U istraživačkom projektu Vijeća srpske nacionalne manjine Grada Zagreba „Raspored naseljenosti i kretanje srpskog stanovništva u Hrvatskoj (1880–2011)”  sudjelovali su: dr. sc. Svetozar Livada (voditelj), Vladimir Cvjetićanin, prof. i Nikola Lunić, prof. sa suradnicima

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email