Netom završeni lokalni izbori donijeli su promjene u brojnim hrvatskim gradovima i općinama, a značajan broj političkih kapitalaca i veterana napušta svoje dugogodišnje pozicije. Tri od četiri najveća hrvatska grada doživjela su promjenu političke garniture, a najveće zvijezde izbora svakako su zagrebačka platforma Možemo! i novi gradonačelnik Tomislav Tomašević. Odmah iza njega po popularnosti se smjestio novi gradonačelnik Splita Ivica Puljak, koji je prije nego što je osvojio potrebnu podršku građana uživao i značajnu podršku medija. Nakon desetljeća u kojem su Splitom upravljali razni kontroverzni likovi, mediji su s oduševljenjem pozdravili kandidaturu znanstvenika i fizičara Puljka, poznatog po svojim umjerenim stavovima, blagom nastupu i kulturnim manirama. Uzgred rečeno, on nije imao pretežak posao pobijediti protukandidata iz HDZ-ove političke kuhinje, stanovitog Vicu Mihanovića, čiji su sumnjivi doktorat i izrazita antipatičnost bili sasvim dovoljni da i relativno nezainteresirane birače odvedu prema fizičaru Puljku.

Puljak je svoj izborni program bazirao na obećanjima o sređivanju dugogodišnjeg kaosa koji su u Splitu proizveli bivši gradonačelnici te je vodio klasičnu kampanju promjena, u čemu je i uspio. Kombinacija njegovog znanstvenog bekgraunda, izrazite podrške medija i postojećih trendova očiglednog zasićenja birača u urbanim sredinama dugogodišnjim vodstvima doveli su ga do pozicije gradonačelnika drugog najvećeg grada. No za Puljka politička utakmica zapravo tek počinje. Iako je uspio sanirati i medijski popeglati vlastito pjevanje ustaških pjesama u mladosti, prikazujući takve glazbeno-estradne izlete kao posljedicu tadašnje atmosfere u društvu i vlastite nesmotrenosti, udar koji mu je pripremio kandidat za dogradonačelnika Splita Bojan Ivošević prevelik je za bilo kakvu dugoročnu strategiju PR spašavanja.

Za one koji su zbog stanja predizbornog kaosa propustili o čemu se radi, podsjetimo da su u posljednjim danima kampanje na svjetlo dana izašli Ivoševićevi onlajn izljevi antisemitizma takvog intenziteta i ogavnosti kakve je nemoguće opravdati u političkom, ali i bilo kojem drugom društvenom kontekstu. U jednoj ogorčenoj raspravi na društvenim mrežama 2017. godine Ivošević je lokalnog političara židovskog porijekla izvrijeđao na najgori mogući način, pritom iznijevši zaista skandalozne izjave o tome kako mu je apsolutno jasno zašto se Hitler okomio na Židove. Takva izjava, koja očito nije rezultat neskrivljene neubrojivosti nego, čini se, predstavlja izgrađen stav o čitavom jednom narodu, jedan je od najvećih izljeva antisemitizma nekog političara posljednjih godina. Osim što u razvijenom i civiliziranom svijetu takva retorika dovodi do trenutne političke smrti, ona je zakonski tretirana kao govor mržnje jer potiče iste one sentimente koji su doveli do najvećeg zločina nad jednim narodom u povijesti ljudske civilizacije.

Ivoševićeva opravdanja da su takve izjave nastale kao odgovor na vrijeđanje cjelokupnog hrvatskog naroda za zločine u Drugom svjetskom ratu i da se danas takvih izjava srami nisu dovoljna. Potpuno svjestan težine svojih riječi, u nebitnu raspravu uveo je antisemitski govor mržnje, izražavajući slaganje ni manje ni više nego s Adolfom Hitlerom. Pokušaji sanacije takve izjave Puljkovog novog zamjenika više nisu mogući. Proces koji bi na kraju uvjerio javnost da Ivošević ne gaji stavove kakve je iznio u onlajn raspravi trajao bi puno duže i zahtijevao bi puno više od onoga što je on ponudio.

No Ivošević nije ključni problem u čitavoj priči. On nije ni prvi ni zadnji hrvatski političar s takvim stavovima, a da ne govorimo o svima onima koji dijele identično mišljenje o Židovima, ali ga ne izražavaju javno. Takvih je sigurno na hiljade. Ključni problem je ponašanje novog gradonačelnika Splita Ivice Puljka kada je čitava afera izašla u medije. Njegovo nemušto bacanje prašine u oči da se radi o manje bitnom prijestupu i o prljavoj kampanji HDZ-a upućuju na njegovu spremnost da za potrebe političkog uspjeha pomete pod tepih i ozbiljne prijestupe svojih ljudi. Takva spremnost, ukoliko ustraje na njoj u obrani svog zamjenika, sigurno će ga koštati gubitka kredibiliteta, a za četiri godine i gubitka izbora. Jer naprosto je nemoguće na mjestu zamjenika gradonačelnika drugog najvećeg grada u Hrvatskoj imati čovjeka s takvim stavovima i ostati pristojan, liberalan i moderan. Zato prava politička bitka Ivice Puljka tek predstoji, a ona znači odlazak novopečenog dogradonačelnika s te pozicije. Ivoševićeva ostavka, dobrovoljna ili iznuđena, jedini je način da Puljak zadrži kredibilitet liberalnog političara, kakvim se predstavlja. Sve ostalo značilo bi da je njegov liberalizam politička fasada, a Split bi zadržalo u istom onom mulju u kakvom je bio i dosad.