Povratnica sam u Republiku Hrvatsku. Ostvarila sam pravo na stambeno zbrinjavanje i država mi je dala u najam stan. To pravo mi je priznato rješenjem ureda za stambeno zbrinjavanje, ali nikada nisam s Republikom Hrvatskom zaključila ugovor o najmu. Prije nekoliko dana primila sam odluku ureda za stambeno zbrinjavanje kojom me se poziva da u roku od 90 dana od dana primitka odluke platim 20.000 kuna na ime najma toga stana i to za period od 2014. pa do 2019. godine. Također, tom odlukom je utvrđeno da sam dužna 41.000 kuna, ali da mi se dio duga otpisuje te ostaje za platiti navedeni iznos od 20.000 kuna. U taj stan uselila sam se 2006. godine i nikada nisam potpisala ugovor o najmu, niti je to traženo od mene. Nikada nisam dobila uplatnicu za plaćanje najamnine. Ne mogu platiti iznos od 20.000 kuna jer sam u penziji i nemam nikakvu imovinu. Prijeti mi se prisilnom naplatom i na kraju iseljenjem iz tog stana. Jesam li dužna Republici Hrvatskoj toliki iznos s osnova najma stana koji sam dobila kao povratnik?

Danica M., Sisak

Kako ste naveli, dobili ste odluku Središnjeg državnog ureda za obnovu i stambeno zbrinjavanje, a ta pojedinačna odluka je donijeta temeljem Vladine odluke o otpisu potraživanja s naslova najma stambenih jedinica u vlasništvu Republike Hrvatske kojima upravlja Središnji državni ured za obnovu i stambeno zbrinjavanje (NN 99/17). Iz obrazloženja odluke kojom se utvrđuje visina vašeg duga proizlazi da država od vas traži plaćanje najma otkada ste se uselili u taj stan, iako niste imali ugovor o najmu. Nikada nije bila ni utvrđena visina najamnine koju biste trebali plaćati. Sukladno Zakonu o najmu stanova (NN 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18), u vašem slučaju se radi o zaštićenoj najamnini koja se određuje na temelju uvjeta i mjerila koje utvrđuje Vlada Republike Hrvatske.

U odluci Vlade o otpisu potraživanja određeno je da se korisnicima stambenih jedinica mogu otpisati potraživanja koja su na dan stupanja na snagu odluke starija od tri godine. Taj dio odluke sukladan je članku 229. Zakona o obveznim odnosima koji glasi: “Tražbina zakupnine i najamnine, bilo da je određeno da se plaća povremeno, bilo u jednom ukupnom iznosu, zastarijeva za tri godine.” To dalje znači da se otpisuje onaj dio mogućeg potraživanja za koji je ionako nastupila zastara, odnosno isteklo je zakonom određeno vrijeme u kojem je država imala pravo tražiti ispunjenje obveze. Odluka kojom je utvrđeno vaše pojedinačno dugovanje uručena vam je u rujnu 2019. godine, što znači da od tog trenutka treba računati rok u kojem eventualna tražbina najamnine zastarijeva. Tog trenutka ste saznali za tu vašu obvezu, a ne kada je ta odluka donijeta. U ovakvim slučajevima treba istaknuti da niti jedan stanar iz programa stambenog zbrinjavanja nije na bilo koji način doprinio takvom stanju neažurnosti u evidencijama nepotpisivanja ugovora o najmu, neodređivanja visine najamnine koja bi se trebala plaćati i sl. Odlukom Vlade kao i daljnjim pojedinačnim odlukama za svakog korisnika pokušava se definirati nepostojeći dug. U odluci je obračunat ukupan dug bez da je obrazloženo koja je visina mjesečne najamnine i na koji način je utvrđena visina mjesečne najamnine.

Dakle, odgovor na vaše pitanje glasi da niste dužni, jer ste u stanu bili pošteni posjednik, a vlasnik stana u periodu od 18. septembra 2006. do 31. decembra 2018. nije od vas zatražio plaćanje najamnine. Takvi argumenti mogu se isticati na sudu. Sudski spor ipak treba izbjeći. Treba pozvati nadležno tijelo da preispita takvu nezakonitu odluku.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email