Mirjana Karanović, poznata kazališna i filmska glumica, profesorica na beogradskoj Akademiji umetnosti, a odnedavno i režiserka, bila je gošća tribine koja je 2. novembra održana u punoj dvorani Novinarskog doma u Zagrebu. Razgovor pod geslom Ne pristajem, koji su organizirali VSNM Zagreba i zagrebački pododbor “Prosvjete”, moderirao je novinar Bojan Munjin, evocirajući momente iz njezine bogate karijere, ali i političkog aktivizma.
Imali smo priliku upoznati spontanu, iskrenu, svestranu i duboko osjećajnu ženu koja zaslužuje da se za nju kaže da je osebujna, posebna jer kada se nađete u njezinoj blizini, osjećate da jednostavno zrači.
Priča započinje s prvim glumačkim iskustvima, strahovima, uspjesima, osjećajima i sjećanjima na početak karijere, koji je imao brzi uspon i omogućio joj i lagodan život. Brojne predstave i filmovi su iza nje.
Šokirana početkom rata između država u kojima je radila, pokušala je uz brojne druge umjetnike i dobre ljude – čak zaustaviti rat odlaskom u vojnu komandu! Sudjelovala je u brojnim prosvjedima i iz toga proizlaze njezine riječi: “Ne pristajem!”. Nije mogla ostati pasivna, morala se oduprijeti ratu, jer je to u njezinoj prirodi.
– Da sam sagnula glavu, više bi me koštalo – tvrdi – Ne bih to bila ja.
Tada je uvidjela i krhkost otpora dobrih ljudi, nemoć. Ali nije odustajala.
– Moj život je moja odgovornost. Sloboda mi je nešto najvažnije! – izjavljuje.
Na političke napade odgovara – Samopoštovanje stičeš ako ideš svojim putem, a psi neka laju!
Smatra da smo svi mi odgovorni za ono što se događa oko nas i da ne treba okretati glavu od zločina koje vidimo da se događaju. Treba o tome govoriti. Hrabar čovjek prevaziđe strah. I treba biti hrabar, nadodaje, i treba imati hrabrosti da svoj život odživimo do kraja. Sebi nije dopuštala da se spušta ispod vlastite razine dostajanstva. Uzor su joj narodni heroji koji ne izdaju svoje ideale i prijatelje i koji su bili spremni za to dati i svoj život.
Oduvijek je željela biti glumica. Kaže da gluma kao profesija samo djeluje kao lak posao, ali da to nije tako. Glumac treba imati samopouzdanje i na pozornicu mora izlaziti kao lik kojeg glumi, a ne kao privatna osoba. On je lik kojeg kreira osoba koja ga glumi. Priznaje da je glumačku karijeru započela kao osoba velike emotivnosti i da je tek poslije počela učiti glumu.
Jedino mjesto gdje za Mirjanu Karanović ne postoje strahovi jest – pozornica. A svojom glumom uvijek nastoji i želi dotaknuti srca gledatelja i prenijeti im poruku.
– Treba se moći opustiti i dozvoliti da ti se desi život pred kamerama. I uvijek se treba založiti za sebe, ustrajno i do kraja, jer jedino tako koristimo i drugima – ističe Mirjana.
Na pitanje iz publike da li se plašila doći u Hrvatsku, jer mnogi iz Srbije osjećaju izvjesni strah, odgovorila je protupitanjem: “Zašto?” I ispričala iskustvo o odlasku na Kosovo gdje je nastupala. Slaže se da posvuda ima ekstremista, no, srećom, u manjini. A nju dočekuju dobri ljudi u publici i oni koji je vole, kao uostalom i publika koja ju je dočekala u Zagrebu.
