Manolićeve zagonetke i odgonetke

Piše: Ninoslav Kopač

U posljednje vrijeme mnogo čitam, i to uglavnom trilere, a triler koji sam pročitao ovog tjedna najbolji je od svih do sada. Riječ je o političkoj autobiografiji Josipa Manolića „Špijuni …

U posljednje vrijeme mnogo čitam, i to uglavnom trilere, a triler koji sam pročitao ovog tjedna najbolji je od svih do sada. Riječ je o političkoj autobiografiji Josipa Manolića „Špijuni i domovina“ koja zavrijeđuje kratki osvrt.

Manolić u ovoj knjizi tvrdi da je za pobjedu HDZ-a na izborima 1990. godine najzaslužniji Ivica Račan. Čak da je Račan namjerno htio izgubiti izbore. Prvo što je učinio – naredio je tadašnjem republičkom sekretaru za unutrašnje poslove Vilimu Mulcu da otvori granice i da bez viza dozvoli ulazak svim članovima hrvatske ekstremne emigracije. Tako su u Hrvatsku tada ušli i oni koji su pokušavali ili uspjeli izvršiti atentate na predstavnike jugoslavenske diplomacije ili drugih jugoslavenskih predstavnika. Na upozorenja mnogih medijskih stručnjaka da ne vodi predizbornu propagandu kojom bi mogao pobijediti na izborima, Račan se uopće nije obazirao, a kada mu je rečeno da je nekoliko hiljada glasačkih listića falsificirano i da će Tuđman, ako tako nastavi, dobiti izbore, samo je odmahnuo i rekao: „Neka ih dobije“.

Tuđman je, piše Manolić, putovao po svijetu i prije no što mu je vraćen oduzeti pasoš 1986. godine. I to po Evropi, pa čak i SAD-u. Manolić se pita da li mu je netko iz jugoslavenskih obavještajnih službi izdao pasoš ili je putovao s falsificiranim, međutim, to naprosto graniči s naučnom fantastikom da bi s falsificiranim pasošem slobodno mogao putovati svijetom. Naravno, kada mu je 1986. godine vraćen pasoš, Tuđman je otišao u Ameriku i Kanadu i tamo se sastajao s članovima klera i ekstremnim emigrantima i dogovarao ono što se kasnije ovdje ostvarilo. Mnogi od njih su željeli državu koja bi bila nastavak NDH, što Tuđman nije podržavao u cjelini, ali je težio ostvarenju Luburićeve legacije, a to je izmirenje ustaša i hrvatskih partizana.

Manolić tvrdi da su mnogi novopridošli emigranti bili suradnici nekih od tajnih službi u Jugoslaviji i inozemstvu. Tako za Gojka Šuška tvrdi da je bio suradnik KOS-a (Kontraobavještajne službe JNA), što je naprosto nevjerojatno kada se danas promatraju njegovi postupci. Međutim, Manolić tvrdi da je izvršena premetačina u Šuškovom stanu i da je pronađeno oružje i predmeti koje su proizvodili i koristili isključivo agenti KOS-a. Prema svemu što o Šušku piše, Manolić ga očito nije podnosio.

Najnevjerojatnije je da su se šefovi SDS (Službe državne sigurnosti), kako se nakon pada Rankovića i ukidanja imena UDBA prozvala ova služba, odmah ponudili na suradnju Tuđmanu, iako je Jugoslavija još postojala. Šefovi savezne SDS Zdravko Mustač i republičke Josip Perković odmah su se stavili Tuđmanu na raspolaganje i možete misliti što su sobom donijeli u miraz. Perković je postao odmah i šef hrvatskog SIS-a i bio je vrlo aktivan u obavještajnom radu (čitaj – prisluškivanju svega i svakoga) te drugim aktivnostima.

Nakon dolaska na vlast, Tuđman je odmah iz saveznog Predsjedništva povukao Stipu Šuvara i na njegovo mjesto poslao Stipu Mesića koji je na kraju bio „grobar“ Jugoslavije. Prije raspada savezne države, Tuđman se nekoliko puta sastajao sa Slobodanom Miloševićem u Karađorđevu i tada su već razgovarali o mogućem razdruženju, stvaranju neke vrste konfederacije i podjeli BiH. Prema njihovom dogovoru Hrvatskoj bi pripala Bosna do Bihaća i veći dio Hercegovine, a Srbija bi uzela ostalo, s tim da bi Muslimanima ostavili jedan komadić na kojem su bili većina. Međutim, dogovori su se izjalovili nakon što su nastala ratna trvenja na tlu Hrvatske.

Kako su se ratne akcije u Hrvatskoj sve više zahuktavale, tako su i napadi na komandu Pete armijske oblasti koja je bila smještena u Zagrebu u bloku zgrada tadašnje ulice Socijalističke revolucije (danas Zvonimirove) i Lenjinovog trga (danas Krešimirovog trga). Danas je tu smješteno Ministarstvo obrane. Budući da je taj dio bio opkoljen i da se po njemu pucalo, komandant armijske oblasti general pukovnik Andrija Rašeta smješten je na šesti kat tada vojne bolnice u Dubravi. U apartmanu koji je koristio kao stan imao je i sef koji je šef hrvatske obavještajne službe Josip Perković provalio. U sefu je pronađen izvjestan broj dokumenata i šest kilograma zlata. Sve to su provalnici na čelu s Perkovićem strpali u jednu poštansku vreću i odnijeli Franji Tuđmanu. Manolić se u knjizi pita od kuda se našlo zlato u Rašetinom sefu. Da li ga je on spremio da osigura budućnost ili je nešto drugo u pitanju. Međutim, jedno je sigurno – kada je zlato predano Tuđmanu, izgubio mu se svaki trag. Rašeta se o toj provali u sef nije javno nikada izjašnjavao, pa je ostala zagonetka otkuda to zlato. Tu zagonetku sam slučajno otkrio prije neki dan. Naime, jedna moja školska drugarica bila je vojna liječnica u toj bolnici i kada sam joj spomenuo taj detalj, rekla mi je da je to poznato. Sef je, naime, bio bolnički, a Rašeta ga je koristio usput. Zlato koje je bilo smješteno u sefu bilo je 24-karatno zubarsko zlato koje se ugrađivalo u zubne proteze. Nakon nestanka zlata, šef stomatologije dobio je i strogi ukor.

Osvrnut ću se za kraj još jednom na generala Andriju Rašetu. Jednog dana smo moja pokojna supruga i ja po povratku s Branimirove tržnice čuli kako svira jugoslavenska himna Hej Slaveni. Požurili smo kroz park i stali nasuprot ulaza u tadašnju Komandu 5. armijske oblasti. Bili smo jedini svjedoci. Svirala je jugoslavenska himna, sa barjaka je hrvatski vojnik spuštao jugoslavensku zastavu, Rašeta je stajao mirno i salutirao. Kada je zastava skinuta, hrvatski vojnici su je uredno složili i predali mu je. Tada je zasvirala Lijepa naša i na isti jarbol podignuta hrvatska zastava koju je Rašeta isto tako pozdravio salutiranjem. Nakon toga sjeo je u auto i otišao. Ja sam stajao u parku i pošle su mi suze, jer sam shvatio da sam prisustvovao sahrani jedne države, svoga djetinjstva, velikog dijela života i lijepih uspomena.

 

* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.


Ako imate prijedlog teme za nas, javite se na portal@privrednik.net

Pratite P-portal i na društvenim mrežama: