U Hrvatskoj i dalje postoji diskriminacija nacionalnih manjina, posebno kad je riječ o Srbima i Romima, upozorio je Savjetodavni odbor Vijeća Europe za zaštitu nacionalnih manjina svom u petom mišljenju o Hrvatskoj. Kako se navodi, hrvatski zakonodavni okvir za nacionalne manjine općenito je u skladu s odredbama Okvirne konvencije za zaštitu nacionalnih manjina. Donesen je obuhvatni zakon protiv diskriminacije i uspostavljene su strukture za promicanje jednakog tretmana i rješavanje pojedinačnih slučajeva diskriminacije na nacionalnoj i regionalnim razinama, navode. No, što to konkretno znači i koje su najveće zamjerke kada je u pitanju srpska zajednica pitali smo članicu Savjetodavnog odbora i docenticu na katedri za sociologiju Pravnog fakulteta u Zagrebu Antoniju Petričušić.

Koliko se ovo peto Mišljenje Savjetodavnog odbora razlikuje od prošlih, odnosno je li došlo do poboljšanja?

Kao i prošla Mišljenja, i ovo uvažava pozitivne napore vlasti da osnažuju sustav ostvarivanja prava manjina, ali i detektira područja koja stvaraju izazove za njihovu punu i učinkovitu provedbu. Primjerice, kao pohvalno poboljšanje Savjetodavni odbor zamijetio je da je hrvatska Vlada nastavila provoditi politike i programe za poboljšanje društvene uključenosti Roma u svim područjima života, a posebice je vrijednom našao provedbu Studije baznih podataka o uključivanju Roma u hrvatsko društvo. Savjetodavni je odbor ipak problematičnim ocijenio što u izvještaju Vlade o provedbi Okvirne konvencije, ali i u provedbi hrvatske manjinske politike, nedostaju ti tzv. podaci o jednakosti, jer baš empirijski brojčani pokazatelji i sustavno prikupljanje podataka o nacionalnoj i etničkoj pripadnosti, tj, njihovo analiziranje i praćenje, omogućavaju osmišljavanje i provedbu kvalitetne manjinske politike. Osim toga, Savjetodavni odbor potiče hrvatske vlasti da izrade sveobuhvatnu strategiju za promicanje međuetničkog dijaloga i uključivog društva, te da poduzimaju njeno praćenje i procjenu njezinog utjecaja, na cjelokupno društvo. Odugovlačenje usvajanja Nacionalnog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i suzbijanja diskriminacije od 2021. do 2027. godine te pratećeg Akcijskog plana zaštite i promicanja ljudskih prava i Akcijskog plana za suzbijanje diskriminacije od strane hrvatskih vlasti svakako ne odzvanja dobro u Strasbourgu, gdje je sjedište ove paneuropske međunarodne organizacije kojoj je mandat promicanje ljudskih prava i demokratskih vrijednosti.

Tko su sve članovi Savjetodavnog odbora?

Savjetodavni odbor zapravo asistira Odboru ministara Vijeća Europe nadziranju mjera koje su države potpisnice Okvirne konvencije poduzele za ostvarenje načela izloženih u instrumentu prava nacionalnih manjina. Odbor ministara je izvršno tijelo Vijeća Europe koje skrbi o učinkovitom provedbom Okvirne konvencija i svih ostalih konvencija koje propisuju ljudska prava, a čine ga ministri vanjskih poslova ili njihovi opunomoćenici. Članice i članovi Savjetodavnog odbora, koji je stručno tijelo, jesu osobe koje imaju priznato stručno znanje na području zaštite i promicanja prava nacionalnih manjina i dolaze iz osamnaest država članica Vijeća Europe. Za članstvo u Odboru predlože ih Vijeću Europe vlade njihovih država, a na mandat od četiri godine izabere Parlamentarna skupština Vijeća Europe. Svake dvije godine polovica članova se mijenja. Sve stručnjakinje i stručnjaci rade i neke druge poslove, primjerice kao novinari, aktivisti, profesori, bivši suci, a nekoliko ih je bilo ili još jesu specijalizirani pravobranitelji u svojim državama podrijetla. Odbor se sastaje četiri puta godišnje na plenarnim sastancima koji traju pet dana. Tada se raspravlja izrada dva do tri mišljenja, nakon što je država u danom izvještajnom razdoblju poslala izvještaj o provedbi Okvirne konvencije i nakon što je tim od troje članova Savjetodavnog odbora obavio petodnevni posjet državi i tom prilikom probavio dodatne informacije od vladinih i nevladinih izvora. U svom poslu u Odboru trebaju raditi bez promoviranja interesa vlasti država iz kojih dolaze, dakle nepristrano i objektivno.

Odbor zato pozdravlja „proces pomirenja“ koji se dogodio u ljeto 2020. kad je potpredsjednik Vlade Boris Milošević, pripadnik srpske nacionalne manjine, sudjelovao u proslavi oslobođenja hrvatskog teritorija i kad su hrvatski premijer Andrej Plenković i ministri sudjelovali na komemoraciji srpskim žrtvama Domovinskog rata. No, u Mišljenju se navodi da i dalje postoji diskriminacija prema Srbima, od zapošljavanja, školovanja, prava na jezik….? 

Tako je, a takve su informacije dobili iz Ureda pučke pravobraniteljice s čijim su se predstavnicima troje članova Savjetodavnog odbora sreli. Iz tih razgovora saznali su da građani pripadnici srpske i romske manjine najčešće prijavljuju iskustva netrpeljivosti i diskriminacije. Nadalje, kolege koje su boravile u Hrvatskoj zamijetili su ono što mi, hrvatske građanke i građani, i sami doživljavamo, a to je da u javnim raspravama o nacionalnim manjinama često prevladava protumanjinska retorika i predrasude, kao i da povijesni revizionizam osobito pogađa srpsku, romsku i židovsku nacionalnu manjinu. Rješenje za ovakve probleme i vjerodostojno prijavljivanje svih slučajeva diskriminacije temeljem rase, etničke pripadnosti ili boje kože te nacionalnog podrijetla Savjetodavni odbor vidi u daljnjem osnaživanju ureda Pučke pravobraniteljice te provedbom stručnih savjetovanja i edukacija za sve osobe koje su dužne provoditi zakone, poput policije, državnog odvjetništva i sudaca.

U javnim raspravama o nacionalnim manjinama često prevladava protumanjinska retorika i predrasude

Autori Mišljenja ističu da se od 2017. do 2020. povećao broj kaznenih djela motiviranih mržnjom i govora mržnje u medijima i političkom diskursu, potičući jačanje radikalnog nacionalizma, je li u dana preporuka kako rješavati ovaj problem? 

Da, Savjetodavni odbor u Mišljenju konstatira da je u izvještajnom razdoblju došlo do porasta govora mržnje u medijima i u političkom diskursu. Ipak, Mišljenje ne daje preporuke kako riješiti određene izazove kada se manjinska prava ne ostvaruju ili se djelomično ostvaruju. Ono tek preporuča vlastima da u narednom razdoblju adekvatno adresira taj izazov, a jedan od tih je baš govor mržnje. Tako je među preporukama za trenutno djelovanje, a ukupno su tek tri, i ona kojom Savjetodavni odbor potiče hrvatske vlasti na odlučno rješavanje i javnu osudu svih slučajeva javnog poticanja na nasilje i mržnju, zločine iz mržnje, kao i radikalni nacionalizam, povijesni revizionizam, glorifikaciju osoba osuđenih za ratne zločine i protumanjinsku retoriku u javnom i političkom diskursu, te ih potiče da se pobrinu da zločini iz mržnje koji pogađaju pripadnike nacionalnih manjina budu spriječeni, djelotvorno istraženi i odgovarajuće sankcionirani.

Mišljenje ne daje preporuke kako riješiti određene izazove kada se manjinska prava ne ostvaruju ili se djelomično ostvaruju

Odbor poziva hrvatske vlasti da definiraju „globalnu strategiju u cilju promicanja dijaloga“ i da se u svim školama podučava kulturu i povijest nacionalnih manjina. Dakle, ovo je poziv vlastima, no je li u bilo kojem dijelu Vlada RH dužna uvažiti Mišljenje i po njemu djelovati?

Dio preporuka iz Mišljenja činit će rezoluciju koju će Odbor ministara donijeti u odnosu na provedbu Okvirne konvencije u Hrvatskoj koja će diplomatski i međunarodnopravno obvezivati hrvatsku Vladu. Priprema teksta rezolucije Odbora ministara daje mogućnost svim državama članicama Vijeća Europe da se očituju o stanju manjinskih prava u dotičnoj državi. Nakon objave rezolucije, Vlada i sva tijela javne vlasti dužni su ispuniti preporuke iz rezolucije Odbora ministara, a u sljedećem izvješću o provedbi Okvirne konvencije, koja će morati Vijeću Europe podnijeti u veljači 2023. godine, Vlada će se trebati očitovati o napretku koji je učinjen u pogledu preporuka koje je u petom Mišljenju dao Savjetodavni odbor. Nažalost, to ne znači da će se sve preporuke doista i ostvariti.

Na kraju, Odbor poziva na preispitivanje metode popisa stanovništva o kojem ovisi zastupljenost manjina u Saboru, zašto? Naime, u Mišljenju stoji da su pragovi određeni za uživanje nekih manjinskih prava previsoki i ne idu u prilog manjinama koje su manje brojne.

Popisni upitnik u dijelu koji prikuplja podatke o osobi sadrži tek mogućnost da građani izjave svoju narodnost. Dakle, nisu izlistane sve etničke zajednice kojima je u Hrvatskoj u preambuli Ustava priznat status nacionalne manjine. Savjetodavni odbor je iz razgovora s predstavnicima nekih manjinskih skupina došao do zaključka kako njihovi članovi nemaju povjerenja u postojeći sustav prikupljanja podataka u popisu stanovništva i da će se njihovo izjašnjavanje o etničkoj pripadnosti vjerodostojno zabilježiti. Stav je ovoga tijela stručnjakinja i stručnjaka da se pripadnici nacionalnih manjina imaju pravo izjasniti višestruko o svojoj nacionalnoj i etničkoj pripadnosti. Zbog toga smatramo da je izostanak višestrukih kategorija u popisnom upitniku kao i u rezultatima popisa stanovništva obeshrabruje popisane građane da se izjasne kao pripadnici više od jedne etničke skupine. Odbor je svjestan da rezultati popisa stanovništva imaju utjecaj na ostvarivanje prava pripadnica i pripadnika nacionalnih manjina, poput zastupljenosti u zakonodavnim i predstavničkim tijelima i za službeni status manjinskog jezika i pisma te stoga pozivaju hrvatske vlasti da se pobrinu da i postupak popisa stanovništva i popisni upitnik budu u skladu s dobrim međunarodnim standardima i praksama.

*Ovaj tekst je nastao u sklopu projekta „Živjeti jedni s drugima, a ne jedni pored drugih“ koji je podržao Fond za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija Agencije za elektroničke medije