Subotnjim protestom organiziranim protiv korona-mjera i Nacionalnog stožera civilne zaštite zatvoren je dugotrajan ciklus navikavanja na život s ovim, po jednima izrazito opasnim, a po drugima manje opasnim virusom, koji je drastično promijenio sliku svijeta. Nakon mjeseci suzdržavanja, trpljenja teških mjera ograničavanja slobode kretanja, slobode rada, zabave i svih ostalih vidova ljudskog življenja, gotovo svi smo izgradili svoje mišljenje o njegovoj stvarnoj opasnosti za ljudsko zdravlje. Društvo se vrlo precizno podijelilo na nekoliko skupina, od onih koji u koronavirusu vide tešku smrtonosnu bolest, preko onih umjerenijih koji su svjesni da se radi o bolesti koja za određene kategorije ljudi može biti smrtonosna, sve do onih koji negiraju samo postojanje koronavirusa i sve pripisuju zavjeri svjetskih razmjera.
Od izbijanja korona-krize u hrvatskom medijskom prostoru se ustoličio narativ o koronavirusu kao izrazito opasnoj pošasti protiv koje se mora nužno boriti svim dostupnim sredstvima, pa i onim najtežim, kao što je drastično zaustavljanje društvenih i gospodarskih aktivnosti. Takav stav vladao je mjesecima, a mnogi koji su imali argumentirano mišljenje da tako oštre mjere nisu nužne osjetili su svu težinu suprotstavljanja dominantnoj struji. Narativ o lokdaunu kao jedinom prihvatljivom načinu borbe protiv koronavirusa je, srećom, izgubio bitku i polako ga zamjenjuje pristup koji omogućava odvijanje života uz određene restrikcije, kao što su fizičko distanciranje i nošenje maski u zatvorenim prostorima i na javnim okupljanjima.
Nakon svih obznanjenih teorija i desetaka različitih mišljenja brojnih svjetskih epidemiologa, virologa i stručnjaka drugih medicinskih područja, od kojih su mnoga kontradiktorna, najtočnije bi bilo reći da ne postoji jasan konsenzus na svjetskoj razini o stupnju opasnosti koronavirusa i optimalnim mjerama borbe protiv njega. Tzv. švedski model borbe protiv ovog virusa pokazao je da postoji više od jednog pristupa i da ne postoji niti jedan razlog da se odluke hrvatske stožerokracije uzimaju kao sveto pismo, bez prava na propitivanje i analiziranje opravdanosti njihovih mjera. Da je razina globalne neusuglašenosti oko epidemioloških mjera izrazito velika govori i podatak da vodeći švedski epidemiolozi smatraju da je i nošenje maski marginalno i neefikasno u borbi protiv koronavirusa.
Opravdana zabrinutost i oprez u Hrvatskoj proteklih su mjeseci prerasli u tešku paranoju. Praćenje broja pozitivnih na koronavirus i obraćanja Stožera postali su religija, a svaki pokušaj argumentirane rasprave u startu je gušen. Medijske kuće gladne klikova potpirivale su tu paranoju, stvarajući dojam izvanrednog stanja, a takva praksa traje i danas. Pozitivni na koronavirus i dalje se vode kao bolesni, iako nemaju nikakve simptome. Politička obojenost Stožera dodatno je urušila povjerenje u opravdanost mjera. Danas, šest mjeseci nakon izbijanja pandemije, jasno je da ćemo morati naučiti živjeti s određenim mjerama za suzbijanje koronavirusa. Drastične mjere kakve su vlade diljem svijete primjenjivale u proljeće, kada je sve stalo, neće se vraćati jer državni proračuni to ne mogu izdržati bez drastičnih posljedica za karijere političkih opcija na vlasti, što bi za njih bio vid samoubojstva.
Dok je u mjesecima kada su najdrastičnije mjere bile na snazi bilo izrazito opasno iskazivati protivljenje i neslaganje s argumentima apologeta lokdauna, danas su stvari bitno drugačije. Sve više medijskih kuća i tzv. stručnjaka okreće kaput pitajući se jesu li takve drastične mjere ipak bile pretjerane. Osim BDP-a, pobornici radikalnih teorija sada možda prvi put u jednadžbu stavljaju i negativni utjecaj mjera na javno zdravlje i tisuće bolesnika čija je kvaliteta liječenja drastično pala od trenutka uvođenja mjera.
Protesti protiv mjera nametnutih građanima posljedica su toga što one direktno utječu na živote i kućne proračune desetaka tisuća obitelji, stvarnih ljudi s realnim životnim potrebama. Zatvaranje noćnih klubova i teretana posljednjih tjedana u okviru suzbijanja progresije zaraze koronavirusom možda je privuklo najveću pažnju, ali otkazi i izgubljena dobit već su mjesecima stvarnost za desetke tisuća hrvatskih radnika. Upravo zato je neshvatljiv pristup mejnstrim medija da se svaki oblik neslaganja s mjerama suzbijanja koronavirusa izvrgava ruglu, a nezadovoljnike proglašava nazadnima i opasnima za društvo.
Izvori nezadovoljstva upravljanjem koronakrizom u Hrvatskoj višestruki su, a mnogi od njih i izrazito opravdani. Nakon 21 milijarde kuna štete za državni proračun, desetina tisuća uništenih radnih mjesta i zasad neutvrđenog broja nepotrebnih smrti zbog štetnih posljedica mjera borbe protiv koronavirusa, vrijeme je da se stane na loptu i omogući otvorena rasprava o strategiji borbe protiv tog virusa koja će istovremeno zaštititi najranjivije, a stotinama tisuća građana omogućiti da zarade za život, za sebe i svoje obitelji.
* Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije P-portal portala.
