Kuća ljudskih prava Zagreb objavila je godišnji izvještaj „Ljudska prava u Hrvatskoj: pregled stanja za 2022. godinu“ koji donosi pregled najvažnijih problema, izazova i otvorenih pitanja koji su u prošloj godini utjecali na zaštitu i promociju ljudskih prava u Hrvatskoj.

Kako se navodi u Izvještaju, u 2022. godini ljudska prava su stagnirala – nije bilo značajnog napretka ni u jednom promatranom području. Iako su krajem godine javnosti predstavljene temeljne politike u području ljudskih prava, a na čije se donošenje čekalo više od pet godina, njihova kvaliteta, opseg i ambicioznost nisu na zadovoljavajućoj razini. Kako navode iz Kuće ljudskih prava, ukoliko se Hrvatska želi uspješno nositi sa kompleksnim izazovima budućnosti u području ljudskih prava, morat će se uložiti puno više kreativnosti, znanja i energije u izradu ambicioznih, održivih i ciljanih mjera za rješavanje problema siromaštva i ekonomskih nejednakosti, klimatskih promjena, diskriminacije, izazova novih tehnologija, pitanja održivog razvoja, migracija i starenja stanovništva.

Posebno ističu nemoć države da u više od dvije godine nakon potresa sanira posljedice potresa u Zagrebu i na Baniji gdje više od 6000 ljudi i dalje živi u kontejnerima, što predstavlja kršenje ljudskog prava na adekvatni životni standard.

Regionalne nejednakosti i razlika u pristupu temeljnim socijalnim uslugama u urbanim i ruralnim dijelovima Hrvatske i dalje su jako izražene. I dalje je više od petine stanovnika Hrvatske u riziku od siromaštva. Stopa rizika od siromaštva i dalje je alarmantno visoka za neke ranjive skupine i u blagom porastu u odnosu na prošle godine. Riziku od siromaštva najviše su izloženi stariji od 65 godina koji žive sami, žene koje žive u jednočlanim kućanstvima, jednoroditeljske obitelji te Romi.

Usprkos određenim zakonskim izmjenama, pravosuđe je i dalje opterećeno niskom razinom povjerenja građana, nedovoljnom transparentnošću, ali i kvalitetom. Hrvatska i dalje ima veliki broj presuda Europskog suda za ljudska prava koje čekaju na implementaciju i koje ukazuju na sistemske probleme koje Hrvatska ima s poštivanjem i zaštitom ljudskih prava. Iako se je borba protiv korupcije ubrzala, prije svega zbog rada Ureda europskog javnog tužitelja, došlo je do slabljenja prevencije korupcije, prije svega kroz slabljenje Povjerenstva za sprečavanje sukoba interesa. Ostvarivanje prava na javnu participaciju, kao jednog od stupova demokratskog ustroja, iz godine u godinu slabi. Uzroci tome su zatvorenost i nevoljkost institucija da u suradnji i s dijalogom sa civilnim društvom izrađuju javne politike koje će doprinijeti unapređivanju ljudskih prava u Hrvatskoj. Formalističkim pristupom suradnji i savjetovanju, umjesto kultiviranja iskrenog dijaloga, slabi se ionako niska razina sudjelovanja građana i organizacija civilnog društva u procesima donošenja odluka, zaključuju iz Kuće ljudskih prava.

U dijelu izvještaja koji se odnosi na prava nacionalnih manjina, ističe se da organizacije koje promiču prava nacionalnih manjina navode kako ni u 2022. godini nije bilo značajnog napretka u provedbi Ustavnog zakona o pravima nacionalnih manjina. Nedostatak provedbe posebno se očituje u području prava na prioritetno zapošljavanje pripadnika nacionalnih manjina u javnim institucijama. Provedba je otežana uglavnom nepostojanjem odgovarajućih sankcija za nepridržavanje odredaba Zakona.

U izvještaju navode kako u javnoj raspravi o nacionalnim manjinama prevladavaju protumanjinska retorika i predrasude koje najviše pogađaju pripadnike srpske i romske nacionalne manjine. Prisutan je i povijesni revizionizam koji ih pogađa, uključujući i židovsku manjinu.

I dalje je aktualan problem nedovoljne prisutnosti nacionalnih manjina u emisijama javne radiotelevizije. Također nije izrađen i poslan u saborsku proceduru izmijenjeni Zakon o službenoj uporabi jezika i čime se izravno krši odluka Ustavnog suda te onemogućuje nacionalnim manjinama da ostvare svoje pravo na službenu i ravnopravnu uporabu njihova jezika i pisma na području Vukovara.

Prema statističkim podacima MUP-a, broj kaznenih djela počinjenih iz mržnje je u padu u odnosu na 2021. godinu. Prema dostupnim statističkim podacima MUP je postupao povodom 51 kaznenog djela motiviranog mržnjom (uključujući kazneno djelo govora mržnje), što ukazuje na pad u odnosu na 101 takvo kazneno djelo zabilježeno u 2021. godini.

Srbi u Hrvatskoj u 2022.

Organizacije koje promiču prava srpske nacionalne manjine ukazuju na to da mnogi Srbi povratnici žive u nerazvijenim ruralnim krajevima, prometno izolirani i u lošim životnim uvjetima te još uvijek nisu u mogućnosti ostvariti svoja imovinska prava, a njihova je imovina i dalje izložena uzurpaciji i devastaciji. Dodatno, potres je otežao ionako tešku socio-ekonomsku situaciju s kojom se suočavaju svi stanovnici Banije, jednog od najsiromašnijih krajeva Hrvatske u kojem živi značajan broj pripadnika srpske nacionalne manjine. Postupak obnovne nakon potresa opisan je kao netransparentan i dugotrajan, zbog čega stanovnici ne mogu doći do informacija o stanju njihove imovine.

Nastavljaju se fizički napadi, verbalne prijetnje i maltretiranja, uništavanje imovine i onemogućavanja korištenja vlastite imovine pripadnika srpske nacionalnosti. Nastavljaju se i provokacije ekstreministično nacionalističkih pojedinaca i organizacija prema Srpskom narodnom vijeću.

Govor mržnje, ekstremističke poruke i povijesni revizionizam i dalje su prisutni u pojedinim marginalnim medijima, u komentarima čitatelja portala i objavama na društvenim mrežama te u obliku grafita. Nastavlja zabrinjavati prisutnost ustaškog znakovlja u javnosti kao najuočljivijeg primjera historijskog revizionizma, a s ustaškim simbolima i pokličima usko je povezan i govor mržnje na javnim površinama i u kontekstu sportskih događaja.

Prema istraživanju pučke pravobraniteljice o stavovima i razini svijesti o diskriminaciji i pojavnim oblicima diskriminacije, 38,4% ispitanika tvrdi kako je nacionalna pripadnost ili porijeklo najčešće obilježje temeljem kojeg se diskriminira. Pripadnici srpske nacionalne manjine čine jednu od tri skupine koje su najčešće diskriminirane temeljem rasne ili etničke pripadnosti u Republici Hrvatskoj.

Prema posljednjem popisu stanovništva, 123.892 građana se izjasnilo kao Srbi, što čini 3,2% ukupnog stanovništva i predstavlja značajan pad broja pripadnika srpske nacionalne manjine. Određena medijska prenošenja koja su ovu vijest prenijela kao pozitivnu pojavu govori o postojanju predrasuda prema Srbima.

Netrpeljivost prema srpskoj nacionalnoj manjini prisutna je i među mladima. Njih 55% bi zakonom zabranilo ćirilicu u Vukovaru, a govor mržnje prema srpskoj nacionalnoj manjini prisutna je sve više na društvenim mrežama. Govor mržnje i diskriminacija nastavljaju se u 2022. godini, a samo jedan od incidenata bio je oglas za posao u kojem je vlasnik ugostiteljskog obrta naveo da ne zapošljava ‘pakistance, bangladešane i četnike iz Niša’.

U 2022. godini nastavlja se postupak sanacije električne mreže na područjima naseljenim srpskim povratničkim stanovništvom koja su tijekom Domovinskog rata ostala bez električne energije. Još uvijek je potrebno u rijetko naseljenim mjestima vratiti priključke i ponovno elektificirati preko 1.000 kućanstava na nekad ratom zahvaćenim područjima. Organizacije koje promiču prava srpske nacionalne manjine navode kako iako HEP ima aktualan program Sanacija i obnova koji se odnosi na ponovnu elektrifikaciju povratničkih sredina naseljenih Srbima, problematičnim se pokazuju lokalne HEP-ove jedinice koje ne slijede generalne smjernice. Tako se povratnicima koji su obuhvaćeni programom Sanacije i obnove ispostavljaju računi za izvedbu radova priključenja iako bi im elektro-mreža trebala biti obnovljena bez njihovog osobnog financijskog sudjelovanja.

I dalje je problematično pitanje stambenog zbrinjavanja bivših nositelja stanarskog prava (osoba koje su do 1991. godine ostvarile stanarsko pravo na stanovima u društvenom vlasništvu, a koje su napustile za vrijeme ratnih zbivanja) izvan područja posebne državne skrbi zbog dugotrajnosti postupaka ostvarivanja prava na dodjelu i provedbu useljenja u zamjenski stan. Iako se nakon godine dana od dodjele stana najmoprimci mogu odlučiti za kupnju stana ili trajni najam, s obzirom na nizak imovinski standard najmoprimaca trajni najam faktički preostaje jedina opcija, čime proces povratka bivših nositelja stanarskog prava i njihovih obitelji u Hrvatsku zapravo prestaje smrću najmoprimca. Rijetke slučajeve kupnje novo dodijeljenog stana karakterizira izražena sporost postupaka kompletiranja i provedbe zahtjeva za kupnju stanova.

Organizacije koje štite prava srpske nacionalne manjine navode kako je u 2022. godini došlo do nezakonitog postupanja pojedinih poreznih uprava koji bivše nositelje stanarskog prava, prilikom otkupa stana u kojima su stambeno zbrinuti, obvezuju na plaćanje poreza na promet nekretnina.

Iako se izmjenama i dopunama Zakona o hrvatskom državljanstvu koje su stupile na snagu početkom 2020. godine otvorila mogućnost stjecanja hrvatskog državljanstva podrijetlom osobama starijim od 21 godine koje su rođene u inozemstvu i čiji je barem jedan roditelj bio hrvatski državljanin u vrijeme njihova rođenja, organizacije koje promiču prava srpske nacionalne manjine primjećuju kako je provedba takvog postupka stjecanja državljanstva u praksi otežana u odnosu na državljane bivših jugoslavenskih republika. Prema organizacijama koje štite prava srpske nacionalne manjine, Ministarstvo unutarnjih poslova i dalje odbija zahtjev za stjecanje hrvatskog državljanstva porijeklom, ako je podnositelj zahtjeva rođen prije 08. listopada 1991., navode da je razlog odbijanja zahtjev kontinuitet državljanstva, pri tome poistovjećujući porijeklo i prirođenje, koji su dva pravna temelja stjecanja hrvatskog državljanstva.

Kompletan izvještaj je dostupan ovdje.