Novoj generaciji «Privrednikovih» stipendista uručeni ugovori o stipendiranju

 

Za ovu školsku/akademsku godinu Srpsko privredno društvo «Privrednik» dodijelilo je ukupno 24 stipendije. Iz Fonda «Vladimir Matijević» osigurano je jedanaest stipendija za učenike srednjih škola u mjesečnom iznosu od 400 kuna i jedanaest stipendija za studente u mjesečnom iznosu od 800 kuna, dok će se iz Fonda «Ivana Vujnović» ove akademske godine stipendirati dva studenta, svaki po 1.000 kuna mjesečno. U sklopu Drugog kongresa «Privrednikovih» stipendista i srpske omladine koji je održan 26. oktobra u Novinarskom domu u Zagrebu svečano su uručeni ugovori o stipendiranju novoj generaciji «Privrednikovih» stipendista. Tom prilikom razgovarali smo s nekim od «Privrednikovih» stipendista o njihovim planovima, životnim vrijednostima, te kako se nose sa svojim identitetom. 

Nikola Đurđević iz Knina, student IV. godine Medicinskog fakulteta u Rijeci:

– Za medicinu sam se odlučio jer nisam htio ostati u Kninu. Jedini izbor mi je bio da odem u Šibenik. Između srednje medicinske i gimnazije, izabrao sam medicinu. Za četiri godine, zavolio sam taj poziv i upisao fakultet u Rijeci. Obrazovanje u životu izuzetno je bitno: pruža više prilika u životu, bolji položaj u društvu, a samim time čovjek ima ljepše mišljenje o samom sebi. Kao doktor imat ću materijalnu sigurnost za razliku od mojih roditelja. Kada završim fakultet volio bih ostati u Rijeci, a volio bih se vratiti i u Knin, jer imam snažnu nostalgiju prema zavičaju. Dugogodišnji sam stipendist «Privrednika» i stipendija mi puno pomaže i predstavlja mi jednu vrstu satisfakcije. Ali više od 800 kuna mjesečno kojim poboljšavam svoj socijalni status, znači mi da sam dio «Privrednikove» porodice, jednog lanca koji traje više od 100 godina i koji se ne smije više prekidati. Drago mi je da sam dio ovih dešavanja, i moj osnovni cilj je da jednog dana kada budem doktor, kada budem svoj čovjek, uključim se u rad «Privrednika» i da svojim novcem pomognem drugima, da animiram mlade ljude da se vrate u Knin, jer htjeli mi to priznati, ili ne, mi pomalo nestajemo.

Nataša Trbojević iz Budačke Rijeke pokraj Krnjaka, studentica V. godine Medicinskog fakulteta u Rijeci:

Već nekoliko godina primam «Privrednikovu» stipendiju. Prošle godine dobivala sam stipendiju iz Fonda «Ivane Vujnović», a ove godine opet iz Fonda «Vladimir Matijević». Nisam uspjela dobiti dom i živim u iznajmljenom stanu s cimericom. Stipendijom «Privrednika» plaćam taj stan i da nema ove stipendije najvjerojatnije ne bih bila na ovom putu. Možda bih tek nešto izvanredno studirala u Karlovcu, ali medicinu sigurno ne bih studirala, jer knjige su jako skupe, i još uz sve to ide jako puno troškova. Još iz djetinjstva maštala sam o medicini, biologija mi je bila omiljeni predmet i smatram da ću sutra imati veću perspektivu s medicinom nego s recimo diplomom ekonomije. Svi govore da liječnika nedostaje, a na kraju krajeva, ako se ne ostvarim u Hrvatskoj, mogu otići u inozemstvo. Podržavam svaku akciju «Privrednika» i nadam se da ću kada postanem doktor imati dovoljno financijskih sredstava odužiti se «Privredniku». Mislim da ima puno identiteta, svako sebe može smatrati čovjekom, studentom, majkom, osobom… Svako se treba ponositi svojim nacionalnim identitetom i ponašati se u skladu s tim. Iz iskustva znam da najteže prolaze mladi Srbi za čiji identitet okolina sazna odmah, na prvom upoznavanju, i tada nastaju predrasude. Najbolje je kada vas okolina prvo upozna kao osobu, a zatim sazna i za vaš nacionalni identitet.

Dragan Janković iz Trpinje, student IV. godine Medicinskog fakulteta u Osijeku:

Dugogodišnji sam stipendista «Privrednika», još od četvrte godine gimnazije. Roditelji mi ne rade, i školujem se pomoću «Privrednikove» stipendije. Preko «Privrednika» upoznao sam puno divnih ljudi, mojih vršnjaka. Radili smo i na nekoliko projekata, upoznavali smo Srbiju i Beogradu, bilo je to divno druženje i takve slične projekte treba potencirati i ponoviti. Trebamo povezati ljude, uspostaviti bolju vezu između istočne Slavonije i Zagreba, između starijih i mlađih generacija, jer mlade ljude treba uključiti u aktuelne tokove. Počeo sam da gledam ljudskost na neki drugi način i da cijenim neke vrijednosti koje sam naučio u «Privredniku», kao što su rad, štednja, čestitost. Žao mi je kada mladi koji ostvare «Privrednikovu» stipendiju, ne uspostave vezu s ovom organizacijom, čak ne dođu ni na dodjelu svojih ugovora o stipendiranju, to bi ipak trebala biti neka ljudska obaveza. Obrazovanje je podloga svakog uspjeha. Gdje vidim svoju budućnost? Ako uspijem volio bih otići van, ali svakako bi volio ostati aktivan član «Privrednika» i pomagati mladim ljudima. Nevjerojatno je da mlad čovjek ode u Norvešku i da uspije, a da u Hrvatskoj ne može uspjeti. Imam svoj stav i gradim svoj stav, to sam – što sam, nisam birao što da budem, prihvatio sam svoj identitet, i ljudi oko mene znaju da sam Srbin i nemamo nikakvih problema u komunikaciji. Moji najbolji prijatelji su Hrvati.

Danijela Bjelić iz Vrginmosta, studentica V. godine stomatologije u Rijeci:

Živim s mamom i sestrom. Otac je preminuo prije 15 godina. Sestra mi je diplomirala medicinu, tako da situacija nije baš najbolja, jer smo obadvije u isto vrijeme studirale. «Privrednikov» pitomac sam s višegodišnjim stažom, a jednu godinu dobivala sam stipendiju iz Fonda «Ivana Vujnović». Nadam se da ću svoje mjesto pod suncem brzo naći, da neću dugo čekati. Ostala bih u Rijeci, ako ne bude moguće izvjestan je odlazak u inozemstvo. Nastojim ne ulaziti u političke diskusije, ali kada je jednom u društvu pokrenuta neka rasprava o međunacionalnim odnosima, neprijatno me iznenadio stav o Srbima. Voljela bih, pošto nas stipendista dosta studira u Rijeci, da se bar jednom mjesečno sastanemo. Nakon završenog faksa htjela bi biti aktivnija u zajednici i na neki način vratiti ono što je ona uložila u mene.

Share on facebook
Share on twitter
Share on whatsapp
Share on email