Pravosudna trakavica koju je svojim kriminalnim aktivnostima prije 15 godina započeo bivši premijer Ivo Sanader ovih je dana, naizgled, privedena kraju. Ne obori li HDZ pravomoćnu presudu na Ustavnom sudu, u povijesnim knjigama zauvijek će ostati upisan kao prva politička stranka osuđena zato što je njen predsjednik izvršio golemu pljačku državnog proračuna. Podsjetimo, HDZ kao vladajuća stranka u Hrvatskoj, koju sada vodi premijer Andrej Plenković, pravomoćnom presudom Vrhovnog suda proglašena je krivom u slučaju Fimi medija, odnosno u aferi izvlačenja državnog novca. HDZ će uz 3,5 milijuna kuna kazne državi morati vratiti i 14,6 milijuna kuna nepripadne koristi.
Takva sudska presuda, sa šokantnim opisima pljačke javnog novca koju su počinili najviši državni dužnosnici, bila bi u normalnim okolnostima, u iole zdravom društvu, ujedno trajna politička presuda za svaku organizaciju. Međutim, HDZ u trenutku objave presude suvereno vlada hrvatskim političkim prostorom i trenutno probija gornje granice popularnosti, barem one anketne. Njegovi čelnici, sasvim opravdano, odbijaju svaku pomisao na vlastitu odgovornost jer mnogi od njih, uključujući i sadašnjeg predsjednika, u inkriminiranim godinama nisu bili ni blizu HDZ-a. Njihova tvrdnja da današnji HDZ nije onaj HDZ koji je pljačkao građane zvuči kao lako branjiva i upravo tom strategijom se njegovi sadašnji dužnosnici i koriste.
No da hrvatsko društvo nije zdravo pokazuje ne samo činjenica da HDZ nije platio teške posljedice kriminala njegovog predsjednika i tadašnjeg vodstva, nego i činjenica da smo na konačnu presudu morali čekati nevjerojatnih deset godina. Hrvatsko pravosuđe takvim je tempom rada praktički amnestiralo kriminal i omogućilo negiranje odgovornosti toliko dugo dok ono nije postalo gotovo razumljivo. Pravno gledano, HDZ je praktički do jučer bio nevin. Presumpcija nevinosti radila je u njihovu korist i omogućavala toj stranci ne samo da se natječe i osvaja najviše državne pozicije, nego i da godinama koristi kriminalom stečen novac. Svih tih 14,6 milijuna kuna koje je ta stranka godinama koristila u izbornim kampanjama, osvajala stotine mandata lokalnih vijećnika i desetke mandata parlamentarnih zastupnika, bilo je ukradeno iz državnog proračuna. Sada će ih morati vratiti, ali nakon što su pomoću te nepripadne koristi u 13 godina osigurali stotine milijuna kuna prihoda iz državnog proračuna na ime raznih naknada.
Presuda HDZ-u i posljedice koje je proizvela najbolji su pokazatelj da zakašnjela pravda nije pravda i da pravosuđe koje ne radi svoj posao nosi ogromne negativne posljedice za čitavo društvo. Presude na rate, kao u slučaju Ive Sanadera, relativiziraju odgovornost, omogućuju počiniteljima da svoj kriminal pretvore u močvaru u kojoj više nije jasno tko je pošten, a tko kriminalac. Takva presuda više se nema kome isporučiti, a ljudi koji su bili dio tog sustava amnestirani su od svake odgovornosti. Šteta prouzročena takvim postupanjem sudova višestruka je, a najveću plaća čitavo društvo jer ostaje zarobljeno, bez prave prilike za katarzu i okretanje nove stranice. Da je ova presuda došla ranije, onda kada je sjećanje na kriminal bilo svježe, a njegove posljedice još uvijek vidljive, imala bi smisla jer bi poslala poruku da se kriminal ne isplati. Ovako, ta presuda savršeno se uklopila u opće sivilo i osjećaj besmisla življenja u Hrvatskoj. Pojačala je osjećaj da se kriminal itekako isplati. Možda ne za sve, ali za ogromnu većinu uključenih svakako.
Zahvaljujući sporom, neučinkovitom i zapravo smiješnom pravosudnom sustavu mnogi su donijeli odluku da se rizik kriminala isplati jer su mogućnosti izbjegavanja pravde, čak i ako budu otkriveni, nepregledne. Konačno, i danas kada je ta presuda pravomoćna, nije sve gotovo. Uvijek je tu Ustavni sud kao ona zadnja instanca koja može “ispraviti stvari” i osigurati da pravosudna noćna mora nikada ne završi.
